Ukrasna paprika (Capsicum annuum) privlači nas svojim sjajnim, jarko obojenim plodovima koji dozrijevaju kasno ljeti ili u ranu jesen. U početku su zeleni, a kasnije prelaze u žutu, narančastu i na kraju crvenu boju. U nekih kultivara su ljubičasti. U nekim zemljama zovu je i božićni feferon, jer je glavna potražnja u prosincu zbog blagdanske, crvene boje plodova.

Plodovi nisu jestivi

Ukrasna paprika potječe iz obitelji Solanaceae ili pomoćnica, i srodna je s jestivom paprikom. Domovina joj je istočna Azija te Srednja i Južna Amerika. Kao što botaničko ime vrste annuum kaže, biljka je jednogodišnja i kada postane neugledna možete je baciti. Cvate u proljeće i ljeti bijelim cvjetićima, nakon čega stvara privlačne plodove. Neki kultivari postižu punu obojenost već ljeti, što ih izdvaja iz skupine božićnih feferona. Iako su dostupni oblici kuglastih papričica, traženije su one uspravnih, čunjastih plodova. Dužina varira od 2,5 do 5 centimetara.

Zbog svoje žestine, plodovi su neprikladni za jelo. Obično se koriste kao ljupki ukras na kuhinjskom prozoru, ili kao osvježenje među zelenilom lisnatih sobnih biljaka. Kao začin upotrebljavaju se suhi plodovi,specijalno za tu svrhu uzgojenih kultivara.

Ljeti na otvorenome, zimi na svježijem mjestu

Za uspješan rast i razvoj ukrasna paprika treba dosta svjetla i svježeg zraka, a neće joj smetati ni malo izravna jutarnjeg ili poslijepodnevnog sunca. Poželjno je da temperatura zraka ne pada ispod 10 i ne prelazi 20°C. Ljeti najbolje uspijeva na otvorenome. Zimi kada je sezona grijanja u punom zamahu, bit će malo teže pronaći svježije mjesto na kojem će plodovi dulje potrajati. U suhom i vrućem okruženju brže će otpasti.

Zalijevati treba tako da supstrat bude stalno vlažan, a nikako mokar. Najbolje je prije svakog zalijevanja provjeriti prstom na dubini 1,5 – 2 cm u kakvom je stanju supstrat. Preporučuje se češće rositi listove, što će pomoći razvoju plodova. Tijekom razdoblja rasta, a prije pojave plodova, biljku treba svakog tjedna jednom prihvatiti, i to kompleksnim hranjivom koje se doda vodi za zalijevanje.

Posijte sjeme u rano proljeće

Ukrasna paprika razmnožava se sjemenom u rano proljeće. Sije se u sandučiće pri optimalnoj temperaturi od 18° C. Sandučić se napuni gotovim kompostom za sjetvu. Prije njega stavi se na dno grublji supstrat radi bolje ocjeditosti. Sjeme se rasporedi ravnomjerno po površini i pokrije tankim slojem supstrata debljine samih sjemenki. Sve se nježno zalije, najbolje orošavanjem iz finog raspršivača. Sandučić se pokrije prozirnom najlonskom folijom ili staklom i drži na tamnom mjestu dok sjemenke ne prokliju. Radi prozračivanja, pokrov se svakodnevno podiže na pet minuta. Pozornost treba obratiti supstratu koji se ne smije isušiti.

Kada se pojave mlade biljčice sandučić se premjesti na svjetlo, a pokrov ukloni. Kada se nakon kotiledona pojave prvi mladi listići, a klijanci se počnu dodirivati, vrijeme je za prorjeđivanje. Pažljivo se uklone slabiji klijanci ostavljajući među preostalima razmak od 2,5 centimetara. Kada narastu dovoljno veliki, posade se odvojeno u male lonce. Presađuje se samo jednom, i to sredinom ljeta, kad biljke prerastu lonac. Dovoljno je da novi bude centimetar ili dva većeg promjera od prethodnog.

Opasnost je u plodovima i zelenim dijelovima

Kao i ostali pripadnici obitelji pomoćnica ukrasna paprika sadržava otrovnu tvar capsaicin i njihove derivate. Iako se svježi ili sušeni plodovi nekih kultivara upotrebljavaju kao začin, jedenje većih količina može izazvati ozbiljne posljedice: pečenje i bolno bockanje u ustima, ždrijelu i na jeziku. Poslije toga dolazi do mučnine, povraćanja ili proljeva. Na koži izaziva iritacije a nakon duljeg izlaganja pojavljuju se mjehuri. Ako sok dođe u oči, izazvat će pečenje i jako suzenje. Iritirane ruke treba oprati mlakom vodom i sapunom, a odmah zatim obilno premazati biljnim uljem i tako držati jedan sat. Plodovi su osobito zabranjeni djeci, ali zbog njihove žestine mala je vjerojatnost da će ih neko dijete
pojesti u većoj količini.