Kao i mnoge druge vrste povrća, tako su i poriluk cijenili narodi prošlih stoljeća. Egipćani su ga voljeli i koristili ne samo kao hranjivu, nego i kao ljekovitu biljku. I danas je poznato da se poriluk koristi kao pomoć u liječenju raznih bolesti mokraćnih puteva i bubrega.
Poriluk je dvogodišnja biljka. Tijekom prve godine stvara čvrste sočne stabljike, a u idućoj godini cvate i ima lijepe loptaste cvjetove.
Uzgoj poriluka traži dobru opskrbljenost vodom. Zato ga treba natapati u predjelima gdje je premalo vlage. Ako nema dovoljno vlage, biljke sporo rastu a prinosi su niski.
Kako ima velike zahtjeve za hranjivima, treba mu odabrati plodno tlo, ali ga treba i prihranjivati tijekom uzgoja. Najbolje je koristiti stajski gnoj i mineralno gnojivo prema potrebi.
Uzgoj prijesadnica
Sada je vrijeme za početak uzgoja rasada, jer poriluk ima dugu vegetaciju pa se uglavnom uzgaja iz prijesadnica. Ovisno o sezoni sjetva počinje tijekom ožujka, najkasnije do početka travnja.
Gredice za poriluk treba dobro usitniti i pognojiti još ujesen ako se siju veće količine. No, za male se vrtove poriluk može sijati u hladna klijališta ili na gredice fino usitnjene i pripremljene za sjetvu. Za 1 m2 bit će potrebno 8 – 10 grama sjemena. Posijana se površina pokrije fino usitnjenom zemljom. To može biti kompost ili mješavina zemlje i zreloga stajskoga gnoja. Za uzgoj poriluka na većoj površini, primjerice na 1 ha, za sjetvu treba pripremiti 300 – 400 m2 fino usitnjenih i pripremljenih gredica, za koje treba osigurati 2,5 – 3 kg sjemena.
Njega prijesadnica
Sjeme sporo niče, pa je borba protiv korova vrlo važna. Tijekom rasta rasad se prihranjuje dušičnim gnojivom. Oni koji se bave biovrtlarenjem zalijevat će rasad otopinom pripremljenom od koprive. Najbolje će biti one prijesadnice koje su se razvile na debljinu olovke.
Kad se rasad čupa za presađivanje, može čekati na sadnju i po nekoliko dana, ali ako je spremljen u hladu i na zračnom mjestu.
