Temperature zraka i tla značajnije će se povećavati i očekuje se razmjerno brzo klijanje i nicanje krumpira. Potrebna temperatura tla za klijanje kreće se od 8 do 10° C. Sadnja stolnog krumpira početkom svibnja značajno će se ubrzati. Na temelju navedenih čimbenika za sadnju krumpira može se zaključiti da se na većem dijelu Hrvatske krumpir u prosjeku treba posaditi tijekom prvog desetodnevlja travnja. U primorju značajno ranije, a u gorskim predjelima kasnije.
No, trebamo biti vrlo oprezni ako potraje ili iznenada nastupi hladno i kišno razdoblje. Tada su ozbiljne teškoće sporo nicanje, a pri većem sadržaju vode u tlu truljenje gomolja. Gomolj krumpira treba posaditi na dubinu od 3-5cm iznad dna brazdice međurednog jarka. Kako ne bi u slučaju ležanja vode na površini gomolj bio u vodi. Obično nema problema na lakim i procjednim tlima. No, za ekstremno vlažnih proljeća i pri visokoj razini podzemne vode i manjim poplavama, pogodna je tzv. plića sadnja.
Plića sadnja stolnog krumpira i manji humci u većem su se broju godina pokazali učinkovitijima. Zato jer omogućuju brže zagrijavanje tla i brže nicanje. Dok gomolj nije izložen mogućem negativnom utjecaju vode. Pritom treba imati u vidu da pravodobno treba obaviti jedno do dvaju zagrtanja krumpira i oblikovanje pravilnih humaka. Kako bi se stvorilo dovoljno rahlog tla za čuvanje vode i dobri uvjeti za rast i razvoj gomolja.
Lako, prozračno, ocjedno i plodno tlo- sadnja stolnog krumpira
Lako tlo podrazumjeva veći udjel pijeska prema česticama praha i gline u svom mehaničkom sastavu, kao i veću prozračnost. Krumpiru također pogoduje ocjedno tlo kako bi se suvišna voda što kraće zadržavala u njemu. No da istovremeno ima na raspolaganju lakopristupačne vode. Zbog svoga slabije razvijenoga korijenova sustava. To je u uskoj vezi s manjom snagom korijena krumpira da crpi vodu iz tla prema drugim kulturama (primjerice suncokretu, kukuruzu ili nekim drvenastim kulturama).
Krumpiru je također potrebno više lako pristupačne vode. Zato jer mu korijenov sustav prožima tlo od 30 do 40 cm, ovisno o njegovu mehaničkom sastavu (postotnom udjelu čestica tla). Navedene činjenice upoznavaju nas da lakim tlima trebamo dodavati češće vodu, ali i hranjiva, a teža tla obično nisu dovoljno prozračna i sputavaju razvoj gomolja. Značajno teža tla u suhljim godinama bez natapanja uzrokuju i deformiranje gomolja krumpira.
Naklijavanjem gomolja mogu se postići veći urodi (oko 10 posto). Ako nismo u mogućnosti, zbog vlažnog proljeća, posaditi krumpir, pri sadnji dolazi do lomljenja klica i poništavanja učinka naklijavanja, kao i smanjenja potencijala za ponovno klijanje gomolja.
Pravilna gnojidba krumpira preduvjet je visokog uroda i dobre kakvoće.
Gnojidba krumpira u vrtovima i proizvodnjama srednje tehnološke razine obično se temelji na urodu do 25 tona gomolja/ha, čime se iz tla iznese 100 – 120 kg dušika, 22 – 30 kg fosfora te 110 – 130 kg kalija i manje količine mikro i makroelemenata. Suvremenija proizvodnja temelji se na urodima 30 i više tona gomolja po ha. Gnojidba krumpira srednje duljine vegetacije na temelju 30 tona uroda bila bi: 140 – 160 kg dušika (14 – 16 grama m2); 130 – 140 kg fosfora/ha (13 – 14 grama/m2) i 250 – 300 kg/ha kalija (30 grama m2).
