Bamija se uzgaja zbog plodova koji se koriste u tehnološkoj zriobi, kada su mekani i nezreli, jer kad otvrdnu nemaju prehrambenu vrijednost. Najkvalitetniji su kod veličine 3 – 5 cm, bogati su vitaminima i sadržavaju malo kalorija. Imaju blagu aromu i lako su probavljivi. Sadržavaju dosta sluzavih tvari pa služe kao dodatak za zgušnjavanje raznim jelima.
Bamija je grmolika biljka, razgranata onoliko koliko ima slobodnog prostora. Visine je oko 60 cm, a u povoljnim uvjetima može biti i viša. Stabljika i grane crvenkaste su boje i posute oštrim dlačicama koje na osjetljivoj koži mogu izazvati alergijske podražaje. Donji listovi su cijeli, a vršni su urezani do peteljke i trodjelni. Cvijet je zvonolik, svijetložute boje. Svaki pojedini cvijet cvate samo jedan dan, ujutro se otvara, a popodne vene i mijenja boju od žute preko ružičaste do crvene.
Bamija se sije kasno zbog velike potrebe za toplinom. Sjeme isklije za 15 dana pri temperaturi višoj od 15 °C, dok je optimalna temperatura rasta 20 – 28 °C. Zato se u kontinentalnom području sije sredinom svibnja.
Kako bi se ubrzalo klijanje i nicanje, sjeme treba navlažiti i sijati u vlažno tlo. Bamija uspijeva na svim tlima koja joj pružaju dovoljne količine hranjiva i vlage. Osobito su pogodna tla gnojena stajskim gnojem, koji se dodaje ujesen uz duboku obradu, u količini 300 do 400 kg/100 m2. Na proljeće se prije sjetve ista površina gnoji NPK gnojivom formulacije 12:12:12.
Sjeme se sije na razmak između redova od 50 cm i 15 – 20 cm u redu. Biljke se u početku sporo razvijaju zbog nedovoljne topline, no, s povišenjem temperature one ojačaju i postaju bujne. Berba započinje nekoliko dana nakon cvatnje, jer plodovi brzo sazrijevaju. Plodovi se beru svaka 2 do 3 dana. Redovitom berbom pospješuje se stvaranje novih plodova koji se beru sve do kasne jeseni i prvih mrazeva. Tijekom rasta i zriobe biljka se redovito okopava, plijevi se korov i redovito se zalijeva.
