Biološke specifičnosti povrća temelj su izbora predusjeva (predkulture). Neko povrće uspješno se uzgaja poslije velikog broja vrsta (osobito graška), a za neke je sužen izbor predusjeva. Za bio-povrtnjak je karakteristično uzgajanje dviju ili više vrsta zajedno.
Plodored je smjena vrta u prostoru i vremenu.
U vrtu plodored omogućuje pravilnu i racionalnu gnojidbu stajnjakom, smanjuje zakorovljenost, čuva plodnost tla, sprječava pojavu istih bolesti i nagomilavanje štetnika.
Nasuprot plodoredu, ako se jedna te ista vrsta uzgaja dulje godina na istom tlu (monokultura), narušavaju se struktura i plodnost zemljišta, povećava opasnost od pojave korova, bolesti, štetnika i toksina koje izlučuje korijen. Povrće različito reagira na uzgoj u monokulturi. Tako je poriluk osjetljiv na monokulturu, ali znatno utječe na naknadnu kulturu, a vrlo slabo utječu kupusnjače.
Plodored se uspostavlja na temelju zahtjeva vrsta prema obradi tla, gnojidbi stajnjakom i predusjevu.
Glede gnojidbe stajskim gnojivom, povrće možemo podijeliti u tri skupine.
I. skupina uključuje vrste koje se obično gnoje stajnjakom (vriježaste vrste, kupusnjače, rajčica, paprika, patlidžan, celer, poriluk i češnjak).
II. Skupinu čine vrste manje zahtjevne za stajskim gnojem, često se uzgajaju druge godine nakon unošenja stajnjaka (korijenaste vrste, luk, salata, špinat, rotkva i rotkvica).
III. Skupinu čine vrste koje tlo obogaćuju dušikom (grašak, mahune – grah, bob). U tropoljnom plodoredu prvo polje uvijek zauzimaju vrste iz prve skupine, drugo polje iz druge, a treće polje iz treće skupine. Njihovom smjenom dobiva se trogodišnji ciklus uzgoja povrća. Na odvojenom dijelu povrtnjaka uzgajaju se višegodišnje vrste (šparoge, rabarbara, vlasac i dr.).
Biološke specifičnosti povrća temelj su izbora predusjeva (predkulture). Neko povrće uspješno se uzgaja poslije velikog broja vrsta (osobito grašak), a za neke je sužen izbor predusjeva.
Intenzivni plodored
Specifičnost povrtnjaka su intenzivni plodored i miješane vrste.
Intenzivni plodored oslanja se na princip tropoljnog povrtlarskog plodoreda. Kod njega se u tijeku jedne vegetacijske sezone ili godine na istom tlu uzastopno a ponekad i istovremeno, uzgaja više vrsta povrća. To znači da se odmah nakon branja jedne vrste sije ili sadi druga. Intenzivni plodored moguć je zbog različite duljine vegetacije povrća, razlike u zahtjevima za toplinom i otpornosti na niske temperature.
U intenzivnom plodoredu razlikujemo predkulturu (najčešće neka rana proljetna ili ozima vrsta kao što je špinat, salata, rotkvica, grašak, rani krumpir i mladi luk); glavnu kulturu s najduljom vegetacijom (paprika, kupus, luk) i naknadnu kulturu koja se uzgaja poslije glavne kulture (salata, špinat, mladi luk).
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
