Agrotehnika proizvodnje
Smjese se mogu sijati nakon većine kultura koje na vrijeme ostavljaju tlo slobodnim za sjetvu. Najbolje predkulture su okopavine (kukuruz za zrno ili silažu, krumpir), dok su žitarice i mahunarke (posebice crvena djetelina), zbog zajedničkih bolesti i štetnika, manje prikladne. Obrada tla za smjese žitarica i graška istovjetna je obradi tla za sjetvu ozimih žitarica. To znači da predusjev mora biti dovoljno rano skinut kako bi se kvalitetno i na vrijeme mogla obaviti osnovna obrada i dopunska priprema tla. Najbolje je pripremu tla obaviti sjetvospremačem. Kako je riječ o smjesi, agrotehniku bi trebalo prilagoditi onoj kulturi u smjesi koja ima veće značenje i zahtjeve. Za ishranu ove smjese gnojidbom treba osigurati između 80 i 100 kg/ha fosfora, 80 i 120 kg/ha kalija, a dušika se dodaje od 30 do 40 kg/ha u predsjetvenoj pripremi, toliko da se usjev ishrani dok kvržične bakterije na korijenu graška ne započnu fiksaciju dušika. Kako bi se poboljšala fiksacija dušika, prije sjetve sjeme graška treba inokulirati odgovarajućim sojevima Rhizobium bakterija. Ako se grašak sije s raži, za ranije skidanje sije se više raži (200 – 300 zrna/m2) i 80 – 120 zrna/m2 graška. U smjesi s tritikale sije se 80 – 120 zrna graška i 150 – 250 zrna tritikale. U smjesi s ozimom pšenicom sije se 80 – 120 zrna graška i 200 – 300 zrna pšenice po metru četvornom. Smjesa na osnovi ozime zobi, sije se 200 – 300 zrna zobi i 60 – 100 zrna ozimoga graška po m2.
Na početku roka sjetve siju se niže norme sjemena ozimoga graška, jer se do zime dobro razvije i potjera nekoliko grana prilegnutih uz tlo. Što su kasniji rokovi sjetve, sije se veća količina sjemena. Mahunarke a osobito grašak u pravilu treba sijati dublje (6 – 8 cm) u odnosu na sjetvu žitarica (3 – 4 cm duboko). Ako se grašak posije plitko (3 cm), moguće je izvlačenje izniklih biljaka kasnim mrazem na površinu, a posljedica je lomljenje korijena. Budući da grašak nema mogućnost razvoja sekundarnog korijenja kao žitarice, ako je izvučen na površinu ne može se obnoviti pa propadne (osuši se). Zbog plitke sjetve graška i iznošenja mrazevima (sriježi) biljke graška tijekom zime, često se ne postigne željeni sklop graška tako da je u smjesama često povećan udio žitarice u odnosu na predviđeni udio, a posljedica su niži urodi i lošija kakvoća. Kako bi se to spriječilo, sjeme graška treba prvo posijati dublje a zatim na posijani usjev posijati predviđenu količinu sjemena žitarice. U suhim uvjetima i na vrlo laganim tlima (pjeskovita zemlja) dobro je usjev nakon sjetve povaljati laganim valjkom. Zbog gustog sklopa, korovi se rijetko javljaju. Usjev ipak mogu zakoroviti kamilica, osjak, neke ozime kupusnjače ili drugi korovi koji se šire korijenom i podankom, odnosno koji postižu brži razvoj. Ako se ipak pojave korovi, usjev se može tretirati Basagranom u količini 2 – 3 l/ha tijekom vegetacije.
Korištenje smjesa graška i žitarica
Kako bi vrijednost ovih smjesa kao vrlo kvalitetne stočne hrane došla do punog izražaja, mora se odabrati pravi trenutak kosidbe koji pak ovisi o načinu iskorištavanja, o vremenu sjetve i vrsti žitarice u smjesi te potrebama na količini i kakvoći krme. Smjese krmnoga graška I žitarica mogu se koristiti:
– kosidbom i hranidbom u svježem stanju (zeleni)
– napasivanjem (ako je u smjesi sa žitaricama)
– siliranjem (uz veći udio žitarice u smjesi)
– za sideraciju i malč (protiv korova)
– kao zrno za koncentrat
– možebitno i za sijeno (u uvjetima stabilne klime i sušega laganog tla)
