Tayberry se odlikuje izrazito velikim plodovima i visokim prinosom. Plodovi su sočni, ugodnog, slatkastog, lagano oporog i aromatičnog okusa. Pogodni su za konzumaciju u svježem stanju ili za preradu u pekmeze i druge proizvode. Moguće ih je i smrzavati.
Masa ploda je od 5 g u sušnim godinama pa do 11 g u vlažnijim godinama. Ukupni prinos po biljci može biti i do 3,5 kg (ovisi o razmaku sadnje), tj. 24 t po hektaru.

Plodovi su u skupinama od 5 do 7 plodova. Boja im varira od purpurno crvene do tamnoljubičaste kada prezriju te laganog do visokog sjaja. Srednje su tvrdi, duguljasto-koničnog oblika, što se može zaključiti i po dimenzijama ploda koje iznose od 35 do 50 mm u dužinu te 17 do 23 mm u širinu.

Tayberry je pogodan za uzgoj u manjim vrtovima

Rano počinje dozrijevati (početak srpnja). Berba je višekratna jer plodovi dozrijevaju kroz duže vrijeme, do sredine kolovoza, pa čak i do početka listopada ako je toplo vrijeme. S obzirom na to da im se peteljka čvrsto drži za plod, a plod je vrlo mekan kada je potpuno zreo, berba je problematična pa nije moguća upotreba mehanizacije.

Zbog ovih razloga Tayberry nije zaživio u intenzivnom uzgoju pa ga uglavnom uzgajaju mali proizvođači ili hobisti u kućnim vrtovima.
Izboji su bujni i čvrsti, sa slabim bodljama. Kod mladih polugrmova izboji se više šire dok kod starijih imaju uspravniji rast uglavnom bez postranih izboja. Iako izboji ne trebaju potporu, zbog navedenih razloga preporučuje se ipak postavljanje potpore jer time možemo širiti polugrm i grane dovoditi na položenije položaje te time dati prozračnost grana (manje vlage, manje bolesti), kao i bolju osunčanost plodovima.

Najpraktičniji je uzgoj na žici (kao vinograd). Cvatnja je slaba sa srednje velikim cvjetovima koji se nalaze bočno na izbojima. S obzirom na to da je tayberry samooplodna vrsta, nije potreban oprašivač.

Tayberry raste na mjestima gdje druge voćke ne uspijevaju

Tayberry se lako razmnožava povaljenicama sredinom rujna, a reznicama sredinom listopada. Može i tijekom zime do sredine ožujka ako tlo nije smrznuto ili natopljeno s previše vode.

Tayberry je pogodan za sadnju na različitim tlima. Pogoduju mu sunčani položaji na plodnim ocjeditim tlima, ali može uspijevati i na sjenovitim položajima. U slučaju uzgoja na laganim karbonatnim tlima, potrebno je dodati komposta kako bi se popravilo tlo. To je preporučljivo prije same sadnje. Kompost će tako, osim hranjiva, osigurati i zadržavanje vlage u zoni korijena što će tayberryju omogućiti da uspješno i obilato rodi i za vrijeme sušnih ljeta. Mrazevi ne predstavljaju problem jer cvjeta kasno te je stoga pogodan za uzgoj na mjestima gdje zbog mrazeva druge voćke ne uspijevaju.

Također, tayberry podnosi vrlo niske temperature tijekom zime, čak do -25 °C. Sadnja ukorijenjenih sadnica se također obavlja polovinom listopada. Jer je tlo još uvijek toplo te sadrži dovoljno vlage pa se korijen bolje prima i raste.
Sadnja se može produžiti čak i do ožujka pod istim uvjetima kao i za reznice. Ovisno o mogućnostima vrta, našim željama te sadnicama koje imamo, saditi ih možemo s razmakom između redova od 1,2 do 4 m, a unutar reda na razmak 1 m.

Otporan na bolesti

Nakon sadnje sadnicu treba prikratiti na dobar, kvalitetan pup na 25 – 30 cm visine kako bi ojačao korijen i time dugoročno osigurali bolji rast, prinos i kvalitetu tayberryja.

Tayberry rađa na prošlogodišnjim izbojima. Stoga je rezidba vrlo jednostavna. Nakon berbe mogu se izbaciti grane koje su rodile ove godine. Vrlo je važno da ovogodišnji izboji ostanu jer su oni nosioci roda iduće godine. Zbog otpornosti na bolesti, posebice na kasnu žutu hrđu, a i niskih zahtjeva za brigom tijekom godine, tayberry je vrlo pogodna vrsta za uzgoj na manjim površinama ili u kućnim vrtovima.

Prethodni članakMali preživači ujesen
Sljedeći članakKolinje – zadovoljstvo i korist
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.