Dodir prirode Home Webshop Časopis Pitanja i odgovori Vijesti Arhiva

Primjena sredstava za zaštitu bilja

Stranice u tiskanom izdanju: 37 - 47
Galerija
Pesticidi, odnosno sredstva za zaštitu bilja su pripravci (uglavnom kemijski, ali mogu biti i biološki) koji se koriste za zaštitu bilja od štetočinja – biljnih patogena ili bolesti, insekata, nematoda, grinja, korova, ptica i dr. Upotreba pesticida je možemo reći "nužno zlo" u današnjoj poljoprivredi. Gotovo je nemoguće i zamisliti današnju suvremenu poljoprivredu bez korištenja sredstava za zaštitu bilja. Potrebno je uvijek imati na umu da uporaba pesticida na neispravan način može uzrokovati i neke negativne pojave (onečišćenje okoliša, otrovanja i sl.), pa ih stoga treba koristiti samo onda kad je to uistinu nužno i uvijek u skladu s uputama.

 

Iako se o sredstvima za zaštitu bilja (u daljnjem tekstu SZB) puno govori, u praksi je slučaj da se o njima vrlo slabo zna, pogotovo o njihovim važnim svojstvima (otrovnost na čovjeka i druge organizme, opasnost za okoliš, fitotoksičnost na biljkama, karenca, toleranca, opasnost od pojave rezistentnosti štetočinja i dr.). Te važne pojmove bi trebali poznavati svi oni koji ih koriste, pogotovo poljoprivredni proizvođači, da bi ih onda mogli pravilno koristiti, poštujući prije svega upute koje dolaze uz pesticide, štiteći tako svoje i zdravlje drugih ljudi, okoliš i ostali živi svijet. Čovjek uzgaja biljke kako bi ih koristio za hranu, krmivo, sirovinu za industriju i izvor energije. U većini slučajeva, kada čovjek ne bi provodio zaštitu bilja, štetočinje bi u potpunosti onemogućile čovjeka da koristi biljke koje uzgaja za svoju dobrobit. Stoga se provode mjere zaštite bilja.

Što treba poznavati kod upotrebe sredstava za zaštitu bilja?

Postoji velik broj sredstava za zaštitu bilja koja se nalaze na tržištu. Ona se međusobno razlikuju prema više različitih kriterija na temelju:
• vrsta štetočinja koje suzbijaju
• prema podrijetlu
• otrovnosti
• kemijske pripadnosti i dr.
Prema namjeni ili štetočinjama koje suzbijaju dijelimo ih na:
1. Insekticide (suzbijaju insekte)
2. Akaricide (suzbijaju grinje i pauke)
3. Nematocide (suzbijaju fitoparazitske nematode)
4. Limacide (suzbijaju puževe)
5. Korvifuge (odbijaju napad ptica – repelenti)
6. Rodenticide (suzbijaju glodavce)
7. Fungicide (suzbijaju fitopatogene gljive, ali i fitopatogene bakterije i druge patogene)
8. Herbicide (suzbijaju korove).
Često se insekticidi, akaricidi, nematocidi, limacidi, rodenticidi i korvifugi zajedničkim imenom zovu zoocidi, jer svi organizmi koje suzbijaju spadaju u životinje. Kako je većina pesticida kemijskog podrijetla (izuzev malog broja biopesticida ili bioloških pesticida) vrlo je važno poznavati njihove kemijske, fizikalne i biološke karakteristike, te zatim njihovo djelovanje na čovjeka i druge organizme (korisne insekte, domaće životinje, pčele, ribe, ptice i dr.). Važno je naglasiti da svi pesticidi moraju imati dozvolu za promet i primjenu od nadležnog Ministarstva, koja se dobiva posebnim zakonski utvrđenim postupkom. Uz svaki pripravak pesticida dolazi dozvola registracije i upute za njegovo korištenje. U toj dozvoli između ostalog mora biti naznačeno sljedeće: koja im je namjena (za koje se točno štetočinje mogu koristiti i na kojim biljnim kulturama), zatim u kojoj koncentraciji ili kojoj dozi se koriste, kolika im je karenca (u danima!), koliko se puta tijekom jedne sezone ili vegetacije mogu koristiti (broj tretiranja), da li se mogu miješati ili ne s drugim sredstvima za zaštitu bilja, u koju skupinu otrova spadaju, kakva im je opasnost za pčele, ribe i druge životinje i drugo. Sve to treba biti naglašeno u uputama koje proizvođač pesticida obavezno mora priložiti uz svako sredstvo za zaštitu bilja i te upute moraju biti na hrvatskom jeziku. Svaki korisnik sredstava za zaštitu bilja treba obavezno pročitati upute proizvođača prije bilo kakve upotrebe pripravaka da bi bio siguran kako ih pravilno koristiti, a time se mogu izbjeći neke negativne posljedice njihove primjene. Da bi se ispravno razumjelo te upute potrebno je poznavati neke stručne pojmove vezane za sredstva za zaštitu bilja.

 

Sistemična i kontaktna sredstva

Nakon što dospiju na površinu biljke koju se tretira, postoje dvije mogućnosti interakcije između pesticida i biljke, prema čemu se razlikuju sistemični ili translokacijski pesticidi i kontaktni pesticidi.Na svakom uputstvu za primjenu pesticida moguće je pročitati je li riječ o sistemiku ili kontaktnom pripravku. 

 

Formulacije sredstava

Svaki pripravak sredstva za zaštitu bilja dolazi na tržište u određenom obliku. Konačni oblik u kojem sredstvo za zaštitu bilja dolazi na tržište naziva se formulacija. Prema agregatnom stanju razlikujemo tekuće i krute formulacije sredstava za zaštitu bilja. Krute formulacije pesticida su prašiva i granule. Ove dvije formulacije dolaze u oblicima koji se primjenjuju izravno – prašivo (P) i granule (G). Postoje i krute formulacije koje se prije aplikacije pomiješaju s vodom – močivo prašivo (WP) i močive granule (WG). Ove formulacije treba razlikovati i nikada ne miješati s vodom P i G formulacije jer one nisu za to namijenjene. Danas se sredstva za zaštitu bilja najčešće primjenjuju tako da se prije aplikacije pomiješaju s vodom. Osim spomenutih formulacija, pritom se najčešće koriste tekuće formulacije.

Koncentracija i doze

Formulacije prašivo (P), a rijeđe granule (G) primjenjuju se u dozama od nekoliko desetaka kilograma po hektaru pri čemu inertna tvar (nosač) pritom čini velik dio pripravka. Uzmimo za primjer 1 ha jagoda (20.000 biljaka koje se želi tretirati pripravkom čija je propisana doza 0,2 l/ha. Kada bi se takvo sredstvo za zaštitu bilja apliciralo po biljkama nerazrijeđeno (2 dl na površinu dva nogometna igrališta) trebalo bi na svaku biljku jagode nanijeti 0,01 ml sredstva za zaštitu bilja. To je u poljoprivrednoj praksi neizvedivo, pa se sredstvo za zaštitu bilja prije aplikacije često pomiješa s vodom, pri čemu nastaje škropivo. Količina škropiva koja se pritom koristi na ziva se utrošak škropiva. Utrošak škropiva prilagođava se veličini površine i volumenu biljaka ili dijelova biljaka koji se tretiraju sredstvom za zaštitu bilja. Kada se sredstvo za zaštitu bilja priprema u spremniku uređaja za aplikaciju, iznimno je važno odrediti točnu koncentraciju. Već je ranije spomenuto da se kod primjene u voćarstvu i vinogradarstvu obično već u dozvoli propisuje koncentracija. Ta koncentracija se najčešće odnosi na utrošak škropiva od 1.000 l/ha. Pritom se podrazumijeva da se u spremniku uređaja za aplikaciju pripremi zadana koncentracija, a biljke tretiraju dok cijela površina predviđena za tretiranje ne bude kvalitetno „pokrivena“ škropivom. Kad je propisana doza, potrebno je izračunati koncentraciju škropiva (obično se izražava u postocima – %) koja se nalazi u spremniku uređaja za aplikaciju pesticida. Treba voditi računa da utrošak škropiva ovisi o sljedećim parametrima:
• brzina rada,
• kapacitet uređaja,
• širina zahvata i
• utrošak škropiva.
Kapacitet uređaja predstavlja brzinu istjecanja škropiva, a izražava se u litrama škropiva u minuti.
U praksi je jednak zbroju svih otvora na istjecanje škropiva (dizni, sapnica) na uređaju. Širina zahvata predstavlja širinu koja se tretira u jednom prohodu uređaja za aplikaciju pesticida. Kapacitet (l/min) se izračuna iz volumena utrošenog škropiva u litrama i vremena rada u minutama, prema sljedećoj formuli:
Utrošak škropiva (l/ha) izračuna se iz volumena utrošenog škropiva (l) i tretirane površine (m2), prema sljedećoj formuli: Površina = širina zahvata × prijeđeni put.

Metode i uređaji za aplikaciju sredstava

Postoje različite metode koje se koriste za aplikaciju pesticida. Već je ranije spomenuto kako mali dio pripravka, odnosno njegove aktivne tvari treba dospjeti na biljku da bi se postigao željeni učinak, pri čemu svako smanjenje može dovesti do izostanka učinka. Istovremeno, svako prekoračenje količine pripravka koja treba dospjeti na biljku može uzrokovati prekoračenje tolerance (i zdravstvene neispravnosti hrane), ali i fitotoksičnosti. Stoga je iznimno važno posve jednolično rasporediti sve predviđeno škropivo ili prašivo i granule po cijeloj površini predviđenoj za tretiranje, a to je zadatak aplikacije pesticida. Ako se škropivo dezintegrira na sitne kapljice, moguće ih je ravnomjerno rasporediti po velikoj površini. Što se koriste sitnije kapljice, s istom količinom škropiva moguće je tretirati veću površinu. Odabir metode aplikacije SZB ovisi o sljedećim parametrima:
• vrsta biljke koju se tretira,
• uzgojni oblik biljke koju će se tretirati,
• vrsta štetočinje koja se suzbija (odnosi se na način hranjenja, način života, izbor skloništa, vrijeme pojave i sl.),
• formulaciju odabranog sredstva za zaštitu bilja,
• raspoloživu opremu za aplikaciju SZB,
• dostupnost vode, kada se primjenjuje prskanje ili orošavanje,
• površina predviđena za tretiranje,
• konfiguracija terena na kojem se provodi aplikacija (nagib terena, sastav tla i sl.),
• vremenske (meteorološke) prilike.
U poljoprivrednoj praksi SZN se najčešće koriste tako da se prije aplikacije pomiješaju s vodom i potom se njima tretira po željenim površinama (obično biljkama). Najčešće korištena oprema za primjenu sredstva za zaštitu bilja pomiješanog s vodom (škropivo) su prskalice i orošivači. Osnovna razlika između prskalica i orošivača je u načinu na koji vrše dezintegraciju mlaza tekućine na kapljice. Kod prskalica se mlaz tekućine dezintegrira na kapljice pomoću tlaka, a kod orošivača (atomizera) pomoću struje zraka ili kombinirano tlačno-pneumatsko. Rijetko se koriste i uređaji s brzorotirajućim diskovima gdje do dezintegracije mlaza dolazi uslijed centrifugalne sile.

Prskalice

Prskalice su uređaji koji dezintegriraju tekućinu na sitne kapljice koristeći tlak. Osnovni dijelovi prskalica su sljedeći:
• spremnik;
• crpka (pumpa);
• sustav cijevi;
• dizna (sapnica) i
• miješalica (ne nužno).
U spremniku se nalazi škropivo (pesticid pomiješan s vodom) predviđeno za tretiranje. Prije nego što se u spremnik uliju sredstvo za zaštitu bilja i voda potrebno je izračunati koncentraciju kako je ranije objašnjeno (koncentracija = doza / utrošak škropiva). Unutar spremnika se može nalaziti i miješalica koja održava škropivo stabilnim, tako da se u svim dijelovima škropiva nalazi jednaka koncentracija. Kod manjih spremnika kakvi se nalaze na ručnim prskalicama obično se ne nalazi miješalica jer nije potrebna zbog brzog pražnjenja sadržaja spremnika. Kod većih spremnika, kakve imaju traktorske prskalice (nošene ili vučene), nalaze se miješalice jer je potrebno više vremena za pražnjenje spremnika uslijed čega može doći do taloženja na dnu spremnika čime koncentracija postaje neravnomjerna. Crpka je dio prskalice koji stvara tlak koji (uz gravitaciju) pomaže transportu mlaza tekućine kroz cijevi do dizni ili sapnica. Dizne ili sapnice su dijelovi prskalice u kojima se nalazi otvor koji je manjeg promjera nego cijev koja dovodi škropivo do dizne. Uslijed nailaska na manji promjer dostatno se povećava tlak koji crpka vrši na škropivo i dolazi do dezintegracije kompaktnog tekućeg mlaza škropiva na sitne kapljice. Postoje različite izvedbe prskalica ovisno o načinu njihova prijenosa i pogona crpke. Crpku pogoni motor traktora preko vratila (kardana) ili imaju vlastiti motor. Kako imaju veću zapremninu spremnika, imaju miješalicu u spremniku, a imaju i veći broj dizni na armaturi. Prskalice obično tvore krupnije kapljice nego orošivači i koriste se češće u ratarstvu i povrćarstvu, a ručne i leđne u kućnim vrtovima.

 

Orošivaci

Orošivači tvore sitnije kapljice škropiva nego prskalice, te se obično koriste u voćarstvu i vinogradarstvu. Za njih se često koriste i sinonimi atomizeri, ventilatorske prskalice i dr.
Dezintegraciju kompaktnog mlaza tekućine koji dolazi iz spremnika kod orošivača vrši struja zraka, te se kaže da orošivači imaju dvije skupine dijelova:
» krug tekućine (škropiva):
• spremnik,
• crpka (nije obavezna kod svih izvedbi),
•sustav cijevi i ventila,
• izlazni otvor (koji može, a i ne mora završavati diznama), te
• krug zraka:
• ventilator (jedan ili više) i
• usmjerivači zraka.
Kod orošivača također razlikujemo leđne i traktorske uređaje s tim da ventilator pogoni zasebni motor, a ne čovjek kao kod ručnih i leđnih prskalica. Kod leđnog orošivača ne nalaze se crpka niti dizna, tako da je riječ o tipičnoj pneumatskoj (zračnoj) atomizaciji. Kod traktorskih (nošenih ili vučenih) i samohodnih orošivača često se nalazi više dizni, te se tu radi o tlačno-pneumatskoj atomizaciji (dezintegraciji mlaza).

 

Dizne

Dizne su sastavni dijelovi prskalica, a mogu se nalaziti i na orošivačima. Najčešće su izrađene od plastike, ali mogu biti i od drugih materijala (keramika, metali). Osnovne funkcije dizne su:
• precizno definiranje kapaciteta,
• stvaranje kapljica određene veličine i oblika (spektar) i
• prostorna dezintegracija tako nastalih kapljica (doseg, oblik i kut tako nastalog mlaza).

 

Zanošenje škropiva

Kod aplikacije prskanjem i orošavanjem, ali i primjenom krutih formulacija, dio pripravka ne dospije na objekt tretiranja (listovi, stabljika, plod i dr.) nego padne na tlo ili ga vjetar (prirodni ili uslijed rada) odnese na netretiranu površinu. Engleski naziv za pojavu zanošenja je drift i kao takav se udomaćio u hrvatskoj poljoprivredi. Predstavlja svaki (neželjeni) gubitak apliciranog pesticida. Kako je najčešći uzrok drifta vjetar, potrebno je vršiti aplikaciju pri „tihom vremenu“, a kada se radi s traktorskim uređajima brzina ne bi trebala biti veća od 5-7 km/h.

Primjena prašiva

Kruta formulacija, prašivo (P) koristi se nepomiješana s vodom nego izravno. S obzirom na nizak
sadržaj aktivne tvari, u ovoj formulaciji nalazi se velik udio inertne tvari (minerali gline ili silikati) koja služi za prostornu distribuciju aktivne tvari (iz istog razloga zbog čega se tekuće formulacije miješaju prije upotrebe s vodom). Prašiva (P) su formulacije koje se zbog brojnih nedostataka sve rjeđe koriste – sitne čestice prašiva previše su podložne zanošenju, otežano je skladištenje takvih pripravaka zbog velike higroskopnosti, zbog visokih doza potrebno je manipulirati s velikim količinama pripravka i dr.

 

Primjena granula

Granule se često koriste za primjenu u tlo prilikom sjetve ili sadnje različitih kultura. Uređaji za aplikaciju granula (G) mogu biti ručni i traktorski. Ručni uređaji za aplikaciju granula mogu biti gravitacijski ili ventilatorski. Oba uređaja imaju spremnik za granule i cijev za prolaz granula, dok gravitacijski ima ručni dozator čiju je ulogu preuzeo ventilator kod ventilatorskog uređaja. Traktorski uređaji obično se koriste u kombinaciji sa sijaćicom ili nekim drugim oruđima (za obradu tla).

 

Ostali načini primjene pesticida

Osim spomenutih postoje i drugi načini aplikacije pesticida koji se puno rjeđe koriste od navedenih. Tu spadaju primjene tekućih i čvrstih aerosola ili zamagljivanje te endoterapeutske metode aplikacije pesticida. Aerosoli se sastoje od iznimno sitnih čestica, te takvu primjenu odlikuje iznimno mali utrošak škropiva i velik učinak pri radu, uz velik rizik od pojave zanošenja tretiranih čestica. Endoterapeutske metode se pretežito koriste za primjenu sistemičnih pesticida u zaštiti visokih stabala ili u gradskoj sredini, a odlikuju se iznimno malim rizikom pojave drifta. U endoterapeutske metode ubrajaju se:
• ubrizgavanje sistemičnog pesticida u biljku,
• premazivanje debla sistemičnim pesticidima i
•injektiranje tla u zoni korijena.

Kontrola uređaja za aplikaciju pesticida

Preduvjet uspješne aplikacije pesticida je korištenje ispravnih uređaja za njihovu primjenu i znanje ljudi koji s njima rukuju. Već je odavno u Hrvatskoj prisutno pregledavanje tehničke ispravnosti vozila, uključujući i traktore. Prema zakonodavstvu Europske unije obvezna je i provjera ispravnosti uređaja za aplikaciju pesticida. Pritom je obveza primjene sljedećih standarda:
• ISO 10627/1 oznaka tipa uređaja,
• ISO 10627/2 tehnički opis sastavnih uređaja,
• ISO 5682/3 udešavanje količine škropiva,
• ISO 13440 utvrđivanje ukupnog tehničkog ostatka škropiva i rad na nagibu,
• ISO 6686 djelovanje sustava protiv kapanja,
• ISO 10625 označavanje mlaznica brojem,
• ISO 5682/1 provjera mlaznica,
• ISO 5682/2 provjera prskalice s obzirom na svojstva i preciznost prskanja,
• ISO 9357 zapremnina spremnika i promjer otvora za punjenje,
• ISO 8169 dimenzije priključaka za mlaznice i tlakomjer,
• ISO 8524 ispitivanje deponatora granula,
• ISO 6720 preporučeni radni zahvat i drugim normama.

 

Priprema sredstva

Prilikom pripreme pesticida u vidu škropiva za tretiranje poljoprivrednih biljaka važno je znati u kojoj koncentraciji ili dozi se koriste prilikom tretiranja biljaka, kakve su mogućnosti međusobnog miješanja različitih sredstava za zaštitu bilja i načine primjene i mjere opreza prilikom tretiranja.
Kod bilo kakvog korištenja pesticida u praksi bitno je poznavati preporučenu dozu ili koncentraciju koja je različita čak za ista sredstva u ovisnosti za koje štetočinje se koriste i na kojim biljnim kulturama. Te preporuke treba se obavezno pridržavati, jer veća, odnosno manja doza ili koncentracija od dopuštene ili preporučene, može uzrokovati neželjene probleme i opasnosti (fitotoksičnosti na biljkama, razna otrovanja čovjeka i drugih organizama, štetan utjecaj na okoliš, pojavu rezistentnosti štetnih organizama na te pesticide i dr.). Svi poljoprivrednici koji nisu sigurni u pripremu točnih koncentracija ili doza moraju u poljoprivrednim ljekarnama obavezno pitati tamošnje zaposlenike da im objasne ono što im nije jasno. Da bi dobili ispravan odgovor, moraju navesti točnu zapremninu svojih prskalica (u litrama), kako bi im stručnjak iz zaštite bilja mogao reći koju količinu sredstava za zaštitu bilja moraju rasporediti u određenu količinu vode, da bi se dobila preporučena koncentracija tog sredstva u određenoj zapremnini vode. 

Djelovanje sredstva za zaštitu bilja ovisi o količini sredstva koja dospije na jedinicu površine, bez obzira koliku količinu škropiva ili vode koristili. Ta količina vode ili škropiva može varirati, ali uvijek mora doći ista količina pripravka po jedinici površine. Npr., ako neki pripravak pesticida ide 1 kg po hektaru onda se on koristi u toj količini po hektaru, bilo da se prska sa 1000 litara vode, ili sa 500 ili sa 300 litara vode. Treba naglasiti da utrošak vode prije svega ovisi o tipu prskalice. Modernije izvedbe prskalica koriste manje količine vode. Osim doze i koncentracije kod pripreme pesticida za tretiranje biljaka potrebno je poznavati mogućnost njihovog međusobnog miješanja u cilju istovremenog suzbijanja više različitih štetočinja. U praksi se, naime, vrlo često nameće potreba za istovremenim suzbijanjem više različitih bolesti i štetnika, te je potrebno izmiješati 2-3 ili čak više pripravaka pesticida zajedno. Sredstva za zaštitu bilja s obzirom na međusobno miješanje u vidu škropiva mogu biti kompatibilna i inkompatibilna. Kompatibilnost je pojava kada se dva ili više sredstava za zaštitu bilja mogu međusobno miješati, a da se ne uzrokuju nikakve negativne posljedice na biljkama (npr. fitotoksičnost i dr.). Međutim, kod nekih se sredstava za zaštitu bilja prilikom njihovog istovremenog miješanja javlja inkompatibilnost, zbog čega se smanjuje njihova djelotvornost ili dolazi do raznih drugih negativnih posljedica, kao što je pojava fitotoksičnosti na biljkama. 

 

Otrovnost i opasnost sredstava za zaštitu bilja od štetočinja

Sva sredstva za zaštitu bilja su u većoj ili manjoj mjeri otrovna za ljude, domaće životinje, kao i npr. za ptice, pčele, ribe i dr. Ako se neprimjereno koriste, mogu uzrokovati otrovanja na tim organizmima i dovesti do smrtnih posljedica, naročito neki pesticidi iz skupine insekticida, nematocida, limacida i dr. Pesticidi mogu dospjeti u organizam na više načina i to: oralno (kroz usta), udisanjem (kroz nos) i dermalno (putem kože). Međutim, opasnost se ne odnosi na samu otrovnost gledajući biološki i kemijski, već na mogućnost da će do nje doći, odnosno vjerojatnost da upotrebom nekog pesticida može doći do otrovanja. Npr., jedan te isti pesticid po kemijskom sastavu nije jednako opasan u ovisnosti da li dolazi kao prašivo ili granule ili dr., pa je samim time njegova opasnost različita. Može se reći da pesticidi u vidu prašiva imaju veću opasnost od onih u vidu granula ili emulzije i dr. Stoga se preporučuje koristiti pesticide u obliku granula (npr. formulacija WG), koji imaju manju mogućnost otrovanja.

 

Otrovnost za životinje (pčele, ribe, ptice i dr.), kao i na okoliš

Na početku ovog teksta je napomenuto da sredstva za zaštitu bilja mogu osim na čovjeka, imati opasnost i na životinje, prije svega na pčele, ribe i ptice. U praksi, naročito kod tretiranja voćnjaka, dolazi do izražaja njihova opasnost za trovanje pčela. Za sva sredstva za zaštitu bilja koja u uputama za primjenu imaju napomenu da imaju otrovnost za pčele, treba dobro pripaziti da ih se ne upotrebljava u vrijeme cvatnje medonosnog bilja, kao i u vrijeme cvatnje tretiranih biljaka.
Sredstva za zaštitu bilja koja imaju takvu opasnost moraju imati na svojoj ambalaži oznaku da su opasna za pčele. Prije upotrebe tih sredstava, koja bi mogla otrovati pčele, treba obavezno obavijestiti pčelare o vremenu i mjestu primjene. Često sredstva za zaštitu bilja imaju negativan utjecaj i na okoliš, posebno ako dospiju u vodu. Stoga treba paziti da ni u kojem slučaju dospiju u vodene tokove.

Karenca

Kod svake upotrebe sredstava za zaštitu bilja važno je poznavati karencu i obavezno se pridržavati
iste. Što je u biti karenca?

Karenca je najmanji broj dana koji mora proći od zadnjeg tretiranja biljaka nekim pesticidom, pa do branja ili žetve biljaka i njihovog stavljanja u promet.

Toga se mora obavezno držati svaki poljoprivrednik u praksi, jer u protivnom ostaje veća količina ostataka ili rezidua pesticida na biljnim organima, što može djelovati vrlo opasno na zdravlje potrošača. Savjesni poljoprivrednici stoga obavezno paze na pridržavanje karence. Važno je planirati plan tretiranja za svaku kulturu tijekom godine, te prilikom sastavljanja plana tretiranja protiv štetočinja za određene kulture, uvijek u prvim tretiranjima birati pesticide s dužom karencom, a prema branju ili žetvi kulture one pesticide s kraćom karencom. Tako će se ispoštovati preporučene karence, te će se time ostatke ili rezidue pesticida smanjiti na prihvatljive količine ili tzv. tolerance. Poštivanjem karence dobivamo sigurnost da u biljnoj hrani neće biti nedopuštenih količina pesticida, odnosno da neće biti prekoračena toleranca.

Toleranca


Poslije primjene sredstava za zaštitu bilja na plodovima ili drugim biljnim dijelovima uvijek u određenim količinama ostaju njihovi ostaci ili tzv. rezidue pesticida.

Toleranca je najveća dopuštena količina ostatka ili rezidua sredstava za zaštitu bilja izražena u miligramima po kilogramu hrane (mg/kg), koja može biti u ili na hrani u trenutku njezina stavljanja u promet. Toleranca je određena radi očuvanja zdravlja potrošača. Označava se skraćeno MDK (maksimalno dopuštena količina).

Prilikom primjene pesticida, ako se poštuje prije opisana karenca, u momentu berbe ili žetve na biljnim proizvodima ne bi trebalo biti više ostataka ili rezidua pesticida nego što dopušta toleranca. Posebnim državnim i zakonskim propisima regulirane su te najveće dopuštene količine pojedinih pesticida. Ove vrijednosti određuju posebni i ekspertni timovi stručnjaka na temelju detaljnih znanstvenih ispitivanja. Važno je napomenuti da MDK vrijednosti predstavljaju prvenstveno provjeru ispravne upotrebe pesticida i da olakšavaju međunarodnu robnu razmjenu i da su sigurnosne granice daleko ispod njih, te da izloženost količinama ostataka iznad tih vrijednosti ne predstavlja opasnost za zdravlje.

 

Opasnost od pojave fitotoksičnosti

Veliki broj pesticida zbog svojih kemijskih i bioloških karakteristika poslije primjene mogu uzrokovati na biljnim organima razne neželjene pojave koje se ispoljavaju najčešće u vidu nekroza, a tu pojavu nazivamo fitotoksičnost. Fitotoksičnost se najčešće javlja u vidu nekrotičnih simptoma kao što su lisne pjege, sušenje i opadanje lišća, deformacije biljnih dijelova i dr. Uzroci koji dovode do ove pojave mogu biti različiti: neispravni pripravci sredstava za zaštitu bilja, njihov pogrešan izbor, predoziranje ili prevelika koncentracija, različita osjetljivost biljaka i sorti, nepovoljni klimatski uvjeti, nepravilan način primjene itd. U uputama za primjenu pesticida je naglašeno kod svakog sredstva što može dovesti do fitotoksičnosti pa na to treba pripaziti prilikom upotrebe tih sredstava.

Opasnost od pojave rezistentnosti

Uslijed česte uporabe nekog pesticida pojedine štetočinje, naročito biljni patogeni (kao npr. gljive), insekti i korovi mogu postati otporni ili rezistentni na njih. Pojava rezistentnosti osobito je zapažena kod primjene nekih insekticida i fungicida, a zabilježena je već na više od 500 štetočinja, i to najviše kod fitopatogenih gljiva i nekih fitofagnih insekata. Smanjenje pojave rezistentnosti štetočinja značajno se usporava čestom izmjenom upotrebljavanih pesticida na bazi različitih djelatnih tvari iz različitih skupina i primjenom samo u dozama i koncentracijama koje se navode u uputama. Za ona sredstva za zaštitu bilja kod kojih je već utvrđena velika opasnost od pojave rezistentnosti ili se ozbiljno sumnja da bi se na njih mogla javiti rezistentnost, preporučuje se upotreba najviše 1 ili 2 puta tijekom jedne vegetacije i toga se treba strogo pridržavati.

 

Skladištenje i čuvanje sredstava za zaštitu bilja

Sredstva za zaštitu bilja od štetočinja trebaju se čuvati u posebnim skladištima ili posebnim prostorijama koje su odvojene od drugih prostora za stanovanje, a osobito od onih u kojima je smještena ljudska ili stočna hrana. Tu se vrlo često griješi kod naših poljoprivrednika, koji sredstva za zaštitu bilja drže u istim prostorijama zajedno s npr. stočnom hranom ili dr. U prostorijama gdje se čuvaju sredstva za zaštitu bilja ne smije se nikada spavati, piti i jesti. Nikada ne smiju biti na dohvatu djece. Najbolje je imati poseban ormar s policama koji se može i zaključati. Na svakom sredstvu za zaštitu bilja treba biti vidljiva etiketa i naziv sredstva kako ni u kojem slučaju ne bi došlo da zamjene, što može biti osobito opasno (npr. ako se neki insekticid ili fungicid zamijeni s herbicidom). Stoga se sva sredstva za zaštitu bilja od štetočinja trebaju čuvati u njihovoj originalnoj ambalaži. Ako s ambalaže nestane naljepnica (deklaracija) ili ona postane nečitljiva, sredstvo se ne smije upotrijebiti dok se sigurno ne utvrdi njegov sadržaj.

 

Postupak u slučaju trovanja sredstvima za zaštitu bilja

Do otrovanja pesticidima uglavnom dolazi uslijed nepravilnog rukovanja i primjene. Stoga se prije njihove primjene moraju obavezno čitati upute o korištenju sredstva za zaštitu, koje su priložene uz pakiranje svakog pesticida.
Do otrovanja pesticidima može doći oralno (preko usta), preko organa za disanje i preko kože.
U ovisnosti od puta kojim je otrovanje najčešće moguće, preporučuje se za primjenu svakog pesticida ili grupe odgovarajuća zaštita (zaštitno odijelo, maska, rukavice, čizme itd.). Simptomi otrovanja mogu biti vrlo različiti. Većina od njih, manje ili više, djeluju na živčani sustav i uzrokuju simptome tipa glavobolja, vrtoglavica, paralize, uznemirenosti i druge poremećaje kao npr. bolove u stomaku, povraćanje, pojačano znojenje, suze i dr. U slučaju bilo kojih od tih simptoma ili sumnje u otrovanje odmah je potrebno pozvati liječnika ili hitnu pomoć ili, ako je moguće, hitno otpremiti otrovanu osobu u najbližu bolnicu. U Zagrebu se može obratiti Centru za kontrolu otrovanja (CKO) na broj 01/2348-342, koji imaju dežurstva od 0-24 sata. Isto tako u slučaju trovanja treba odmah skinuti onečišćenu odjeću s osobe koja je imala trovanje i oprati čistom vodom sve dijelove tijela izložene sredstvu. Treba uzeti upute o sredstvu za zaštitu bilja i primijeniti prvu pomoć koja se tamo navodi. Uvijek bi bilo dobro imati primjerak ambalaže pesticida s kojim je došlo do otrovanja da bi liječnik mogao znati o kojem pesticidu se radi i u skladu s tim propisati liječenje i terapiju.

Preporuke onima koje žele znati nešto više o sredstvima za zaštitu bilja

Na kraju, za one koji žele znati nešto više o sredstvima za zaštitu bilja i njihovu primjenu preporučujemo knjigu "Priručnik iz zaštite bilja" autora M. Maceljskog, B. Cvjetkovića, J. Igrc Barčić i Z. Ostojića iz 2002., kao i poseban broj Glasila biljne zaštite koji izlazi svake godine, a posvećen je sredstvima za zaštitu bilja od štetočinja. Izdaje ga Hrvatsko društvo biljne zaštite u Zagrebu (broj telefona za informacije 044/ 522110). Također, postoji Zakon o sredstvima za zaštitu bilja (NN 70/2005., 124/2010.). Također je jako korisno pratiti web stranice nadležnog Ministarstva poljoprivrede, posebno radi toga što se na njima objavljuju liste dopuštenih ili zabranjenih sredstava za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj.

Ocijenite članak:

Recepti
U STAJI. Sad već planiramo koliko stoke ostavljamo tijekom zime i koliko hrane joj treba osigurati. Stoku treba štititi od vrućine i davati joj dosta hladne i čiste vode.
Pročitaj više...
Podsjetnik

Arhiva prošlih brojeva časopisa

Izdanje 15.10.2014. Izdanje 01.10.2014. Izdanje 15.09.2014. Izdanje 01.09.2014. Izdanje 15.08.2014. Izdanje 20.07.2014. Izdanje 01.07.2014. Izdanje 15.06.2014. Izdanje 01.06.2014. Izdanje 15.05.2014. Izdanje 01.05.2014. Izdanje 15.04.2014. Izdanje 01.04.2014. Izdanje 15.03.2014. Izdanje 01.03.2014. Izdanje 15.02.2014. Izdanje 01.02.2014. Izdanje 15.01.2014. Izdanje 20.12.2013. Izdanje 01.12.2013. Izdanje 15.11.2013. Izdanje 01.11.2013.
Copyright © 2011. - Gospodarski list d.d.
code: Finesa d.o.o. design:Metuzalem d.o.o.