Dodir prirode Home Webshop Časopis Pitanja i odgovori Vijesti Arhiva

Ukrasne penjačice

Stranice u tiskanom izdanju: 47 - 55
Galerija

Ukrasno grmlje i penjačice neizostavni su dio svakog vrta i predstavljaju “okvir” u koji se smještaju Ijetnice i trajnice. Zahvaljujući različitim uzgojnim oblicima, boji cvjetova i listova, ali i njihovoj strukturi, veličini, teksturi i mirisu pružaju bogat temelj za maštovite vrtne kombinacije. Usto, pružaju utočište i hranu raznim pticama, leptirima i kukcima. Osnovna je podjela ukrasnoga grmlja i drveća na zimzeleno i listopadno. Zimzelene vrste izvrsna su pozadina na kojoj se osobito ističu jesenske boje lišća, a zimi fina razgranatost i zanimljiva kora listopadnih vrsta. Neke drvenaste vrste odlikuju se privlačnim, mirisavim cvjetovima, a raznobojni plodovi, osim ljepote, donose živost privlačeći ptice u vrt. lako je njihova prednost u razmjerno skromnim zahtjevima za njegom, koja se sastoji od okopavanja koje može biti zamijenjeno malčiranjem i orezivanja, najteži je dio posla planiranje vrta i odabir prikladnih vrsta, koje će svojom veličinom i u kombinaciji s drugim vrstama drveća i grmlja te trajnica i Ijetnica pružiti najveći učinak. Mnogi grmovi iznenade nas svojom veličinom i brzinom kojom prerastu namijenjeni im prostor, gušeći okolne biljke. Takvi grmovi, dakako, nisu prikladni za male vrtove.

 

Kupnja i sadnja drvenastih vrsta skup je zahvat, i da bi se odabrale prikladne vrste potrebno je o njima što više znati. U tomu će vam pomoći ovaj savjetnik, u kojemu je opisan velik broj drvenastih vrsta, njihova namjena i način uzgoja. 

 

Priprema tla i sadnja

Bez dobre pripreme tla nema uspješnog uzgoja drvenastih vrsta. Priprema obuhvaća: uklanjanje korova, prorahljivanje i obogaćivanje tla organskom tvari. Jednogodišnji korovi uklanjaju se čupanjem iz zemlje i trganjem cvjetova, jer se na taj način onemogućava stvaranje sjemena i njihovo razmnožavanje. Veći su problem uporni višegodišnji korovi, koji se vegetativno razmnožavaju iz dijelova korijena, a nakon plijevljenja ostaju u zemlji. Iz mekana, rastresita tla lako ih je u cijelosti, ručno ukloniti nakon okopavanja. U težim tlima uvijek će ostati komadić korijena iz kojeg će izrasti nova biljka korova. Tijekom ljetnih mjeseci tlo oko biljaka može se pokriti slojem 8 - 10 cm travnog otkosa ili vlažnog treseta (tzv. malčiranje), što će spriječiti izbijanje korova. Zimi se može upotrijebiti sloj zdravog listinca.

Daljnja priprema sastoji se u kopanju rupe trostruko veće od obujma korijenove bale, oplemenjivanju iskopanog tla organskom tvari i prorahljivanju dna jame. Iskopana zemlja stavlja se na hrpicu uz jamu i miješa s kompostom, navlaženim tresetom ili zrelim organskim gnojivom radi poboljšanja strukture tla i obogaćivanja hranjivima. Dno jame vilama se razrahli i doda kompost ili treset bez gnojiva, radi bolje ocjed itosti. Poslij e se, prilikom sadnje, obogaćena zemlja vrati u jamu.

Vrste sadnica


Sadnice slobodnog korijena

 

Riječ je o sadnicama bez korijenove bale. Prije sadnje ostavimo ih preko noći u vodi, a zatim prikratimo korijenje. Odrežem o izlomljeno, predugo i oštećeno korijenje, i to glatkim, ravnim
rezom.

 

Balirane sadnice

U prodaji su s korijenovom balom u posebnoj ovojnici, koja zemlju oko korijenja drži na okupu. Ako je ovojnica od razgradiva materijala, prije sadnje ne treba je ukloniti, jedino se bala dobro zalije kako bi bila čvršća. Ovako “upak irane” isporučuju se osjetljivije vrste, osobito zimzelene vrste i četinjače.

 

Kontejnirane sadnice

Isporučuju se dobro ukorijenjene, najčešće u plastičnim vrećama, iz kojih ih je nakon zalijevanja lako izvaditi, bez opasnosti od oštećivanja korijenja. To je velika prednost kod sadnje većih listopadnih i zimzelenih grmova. Prikladne su za sadnju tijekom cijele godine. Listopadne vrste golog korijenja najbolje je saditi od konca listopada do sredine studenoga, osim na vrlo hladnim položajima, gdje se preporučuje proljetna sadnja u ožujku i travnju. Zimzelene vrste i četinjače sade se neposredno prije tjeranja izboja, koncem travnja ili nakon njihova tjeranja, koncem kolovoza. Kod sadnje živice ili skupine drvenastih vrsta najprije se sadnice postave na mjesta gdje ih se planira posaditi, jer će se tako najlakše provjeriti skladnost cijelog nasada. Ako neke sadnice treba pomaknuti ili prenijeti na drugo mjesto, to je puno lakše napraviti prije njihova sađenja. Posaditi biljku i nije velik problem, ali joj treba omogućiti daljnji nesmetani razvoj. Osim redovitog zalijev anja, potrebno je voditi računa o zaštiti sadnica na vjetrovitim ili jakom suncu izloženim položajima.

 

Zaštita od korova i malčiranje

Osim što ružno izgledaju, korovi mogu ugušiti mlade grmove oduzimajući im hranu i svjetlost. Zato ih treba redovito plijeviti, posebice dok su grmovi još maleni. U borbi protiv korova najvažnija je priprema tla i uklanjanje višegodišnjih korova, kako je već opisano. Nakon sadnje korovi se uklanjaju samo ručno, plitkim okopavanjem ili struganjem, da se ne ošteti korijenje grma. Kako bi se spriječilo brzo isparavanje vode iz tla, klijanje korova i smrzavanje biljaka, površina tla oko grmova pokriva se malčem. Tlo koje se malčira mora biti očišćeno od korova i vlažno. U upotrebi je široka lepeza malčeva. Najviše se upotrebljavaju organski materijali kao vlažni treset, kompost, listinac, usitnjena kora drveća. Crna plastična folija vrlo je praktična i djelotvorna, osobito ako se pokrije organskim materijalom ili šljunkom. Zalijevanje i prihranjivanje Posebnu pažnju treba posvetiti zalijevanju tek posađenih biljaka. Pravilo je da se zalijeva rjeđe i obilato. Češćim i oskudnijim zalijevanjem korijenje se razvija pri površini tla ne prodirući u dublje slojeve, pa je osjetljivo na promjene temperature i isušivanje. Samo u slučaju ekstremne suše zalijeva se odraslo ukrasno grmlje i drveće. Neke vrste, primjerice hortenzija, osjetljivije su na nedostatak vlage, što se brzo vidi po mlohavim listovima i cvjetovima, pa mogu poslužiti kao pokazatelj suše. Najbolje je zalijevati rano ujutro ili navečer kad nema sunca. Jako sunce na mokrim listovima izaziva sitne smeđe opržotine, koje umanjuju njihovu ukrasnu vrijednost.

 

Orezivanje

Nekoliko je osnovnih pravila orezivanja. Prvi je korak uklanjanje odumrlih i oboljelih grana, nakon kojeg će se dobiti bolji uvid u krošnju. Drugi je korak uklanjanje kržljavih izboja i onih koji se dodiruju, križaju i isprepliću. Cilj je treće i najvažnije faze orezivanja održavanje krošnje u željenu obliku i poticanje novog rasta. Da bi se to postiglo, treba odabrati i potpuno ukloniti nekoliko najstarijih izboja. Ostali izboji prikrate se na dvije trećine dužine. Preostaje još samo provjeriti je li svaka grana na svom mjestu, i ako neka strši ukloniti je. Slabašne grane orezuju se jače, kako bi potjerale snažnije izboje. Obrnuto je kod grmova snažna rasta, koji se lagano prorjeđuju i oblikuju. Prorjeđivanje i uklanjanje bolesnih i oštećenih grana obavlja se prije listanja, jer se tada takve grane lakše uočavaju. Grmovima koji cvatu u proljeće ocvale se grane uklone ili prikrate neposredno nakon cvatnje (jorgovan, forzicija, japanska dunja, dojcija, suručica, kerija). Ove vrste cvatu na prošlogodišnjim granama, pa bismo rezanjem zimi ili početkom proljeća uništili zametke cvjetova za iduću godinu.

 

Drvenaste vrste u oblikovanju vrta

 

Grmlje, drveće i drvenaste penjačice sastavni su dio svakog vrta, bilo da nas u obliku prirodnog zida dijele od vanjskog svijeta, pružaju zaklon od sunca, ili su kutak za opuštanje. Sklad i ljepota oblika, boja i mirisa prožetih sunčevim zrakama što se probijaju kroz guste krošnje ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Zimi, pak, pozornost plijeni arhitektura golih grana u odjeći od inja ili snijega umjesto lišća. Drvenaste vrste temelj su svakog vrta, trajni okvir u koji dolaze trajnice i Ijetnice. Zato prije sadnje moramo dobro razmisliti o rasporedu vrsta i napraviti plan kako bismo postigli sklad oblika i boja, kontinuitet cvatnje i izražajnost svake pojedine vrste. Izgled svakog vrta odraz je ukusa njegova vlasnika, zato i nema istovjetnih vrtova. Planiranje sadnje dio je vrtlarenja kojim ćete potaknuti svoju maštu i uživati u odabiranju biljnih vrsta i njihovu slaganju u skladne cjeline. Nismo svi dobri crtači, ali najbolje je barem ugrubo staviti zamišljene sheme na papir, prateći njihove promjene kroz godišnja doba. Dobro je napraviti popis potencijalnih vrsta i uz svaku naznačiti njezinu visinu, širinu, oblik i brzinu rasta, boju listova i cvjetova, razdoblje cvatnje. Obrubi za sadnju mogu biti pravilnih ili zakrivljenih rubova.

Pravilo je da se vrste nižeg rasta sade ispred viših. To ne znači da nasad mora izgledati poput pjevačkog zbora. Različiti oblici, od visokih i tankih do niskih i širokih moraju se stapati s tlom i međusobno. Ne žurite sa sadnjom drvenastih vrsta, kako biste imali dovoljno vremena proučavati ih i odabrati one koje će pružiti najljepšu sliku.

 

Ruže penjačice



“Coral Dawn” naraste 2,5 m visoka, a cvate nekoliko puta od lipnja do konca ljeta u karminskoružičastoj boji koja privlači pozornost. Prikladna je za pokrivanje neuglednih površina.
“New Dawn” poznata je penjačica visoka i do 4 m. Cvjetovi su poluispunjani, mliječnobijele boje, a pojavljuju ne nekoliko puta tijekom ljeta.
“Crimson Rambler” naraste do 3 m visoko, a jednokratnu cvatnju nadoknađuje bogatstvom ružičastocrvenih cvjetova.
“Alchymist” se penje oko 2,5 m visoko, a cvate gusto ispunjenim, narančastožutim cvjetovima...

 

Drvenaste penjačice



Bugenvileja (Bougainvillea)

Kod nas se pretežito uzgaja u srednjoj i južnoj Dalmaciji, a ukrasna je vrijednost u bogatim slapovima pricvjetnih listova (brakteja), najčešće ljubičaste boje koji se pojavljuju cijelo ljeto. Izboji su trnoviti, a penje se i više od 5 m visoko. Zimi gubi listove. U unutrašnjosti se uzgaja u loncima, a zimi unosi u svjetlu, negrijanu prostoriju. Brojne sorte vrsta B. glabra i B. spectabilis osim po boji brakteja (od bijele preko nijansi žute, ružičaste, narančaste, crvene i ljubičaste) razlikuju se po visini i bujnosti. Za uzgoj se preporučuje duboko ili plodno tlo dobre ocjeditosti, na položajima zaštićenima od bure. Razmnožava se zelenim reznicama ljeti i zrelima zimi.

 

Glicinija (Wisteria)

Listopadna je vrsta privlačnih cvjetova ugodna mirisa. Cvjetovi su skupljeni u viseće grozdove dužine 30 - 60 cm, a ovisno o sorti dolaze u bojama od bijele, ružičaste, boje jorgovana do nijansi plave i ljubičaste. Traži duboko i vlažno, ali ocjedito tlo, a preporučuje se i prihranjivanje tijekom vegetacije. Sadi se na zaštićenim mjestima uza zidove, pergole, stupove, pročelja kuća. Zbog snažna rasta važno je da je potporanj čvrst. Pretjerano bujanje regulira se orezivanjem ljeti, a koncem zime povratnim rezom predugi izboji mogu se skratiti na 2 - 3 pupa. Najčešće se razmnožava položenicama jednogodišnjih izboja.

 

Kozja krv; orlovi nokti (Lonicera)

Penjačicama treba osigurati hranjivo, humusno tlo na osunčanu ili polusjenovitu položaju. Sade se uz ograde, balkone zidove ili pergole. Razmnožavaju se grebenicama prošlogodišnjih izboja. L. heckrottii je listopadna grmolika penjačica visine 1 - 6 m. Mladi su izboji Ijubičastocrveni, listovi tamnozeleni, a mirisavi cvjetovi koji dolaze u velikim, zbijenim grozdovima ljubičasti su sa žutom sredinom. Cvate obilno od lipnja do rujna. Traži plodno i ocjedito tlo, a podnosi izravno sunce ako je korijenje u sjeni. Sorta “Orange Flame” ima narančastocrvene do ljubičaste cvjetove sa zlatnožutom sredinom. L. henryi je zimzelena penjačica s izbojima dugim 3 - 4 m. Cvjetovi su žutocrveni i vrlo mirisavi, a pojavljuju se od svibnja do lipnja. Od konca ljeta nosi narančastocrvene do crnopurpurne plodove. Prikraćuje se svake dvije do tri godine na 80 - 100 cm kako ne bi odozdo ogoljela.

 

Lozica (Parthenocissus)

P. tricuspidata snažna je rasta, a penje se pomoću vitica s hvataljkama. Može doseći visinu do 20 m. Listovi mogu biti cjelovita ruba ili podijeljeni na tri dijela. Ujesen poprimaju vatrenocrvenu boju. Najbolje uspijeva u plodnom, humusnom tlu, u potpunoj ili djelomičnoj sjeni. Izvrsna je za pokrivanje zidova okrenutih prema sjeveru ili istoku, a u njezinu ruhu oronule fasade izgledaju privlačno. Orezuje se jednom godišnje ujesen kako bi se uklonili izboji sa strijeha, žljebova i drugih dijelova kuće.

 

Pavitina (Clematis)

Nije neobično da je ova penjačica krupnih cvjetova i bogate, dugotrajne cvatnje omiljena medu poznavateljima i ljubiteljima vrtnog cvijeća. Pravilnim izborom među brojnim sortama može se postići cvatnja od svibnja do rujna. Cvjetovi mogu biti u nijansama ružičaste, crvene, plave i ljubičaste te bijeloj boji, a visina ovisno o sorti može biti 1 - 12 m. Mnoge sorte, u pravilu sitnijih cvjetova zahvaljujući bujnosti i visini prekrivaju velike površine, pa su prikladne za pokrivanje oronulih fasada. Cvjetovi mnogih sorata dugo se drže u vazi, čak do 10 dana. Bolje ih je odrezati zajedno s jednim parom listova. Osnovno je pravilo kod sadnje da korijen treba biti u sjeni, a nadzemni dio na suncu. Zasjenjenje se postiže malčiranjem, najbolje usitnjenom korom drveća ili sadnjom pokrivača tla oko osnove biljke. Na taj se način čuva i voda u tlu. Najbolje vrijeme za sadnju klematisa je od kolovoza do listopada, a kontejnirane sadnice mogu se saditi tijekom cijele godine. Priprema tla obuhvaća duboko prekopavanje i razrahljivanje radi bolje ocjeditosti. Sadnica mora biti blago nagnuta prema zidu ili potpornju, a sadi se 5 - 10 cm dublje nego je bila prije posađena. Od zida mora biti odmaknuta 40 - 50 cm. Mladoj biljci trebat će štap po kojem će se u prvo vrijeme penjati, a on se postavlja prije sadnje same biljke. Prve tri godine izboje treba oštro prikraćivati na 10 - 30 cm da se izbjegne ogoljavanje odozdo. Poslije se orezuje ovisno o vrsti i sorti. Razmnožava se zelenim ili poluzrelim reznicama, te položenicama početkom ljeta. Ovisno o razdoblju cvatnje, uzgojnom obliku i načinu orezivanja klematis se dijeli u tri skupine. Vrste i njihove sorte koje cvatu na prošlogodišnjim izbojima koncem proljeća (C. macropetala, C. montana, C. alpina) ne orezuju se ili, ako je to potrebno neposredno nakon cvatnje, i to vrlo blago. Vrste i sorte koje cvatu u rano ljeto orezuju se blago od studenoga do prosinca. Primjerci ljetne cvatnje orezuju se koncem jeseni na 20 - 50 cm od tla.

Ocijenite članak:

Salata od leptirića
Recepti
U STAJI. Sad već planiramo koliko stoke ostavljamo tijekom zime i koliko hrane joj treba osigurati. Stoku treba štititi od vrućine i davati joj dosta hladne i čiste vode.
Pročitaj više...
Podsjetnik

Arhiva prošlih brojeva časopisa

Izdanje 15.10.2014. Izdanje 01.10.2014. Izdanje 15.09.2014. Izdanje 01.09.2014. Izdanje 15.08.2014. Izdanje 20.07.2014. Izdanje 01.07.2014. Izdanje 15.06.2014. Izdanje 01.06.2014. Izdanje 15.05.2014. Izdanje 01.05.2014. Izdanje 15.04.2014. Izdanje 01.04.2014. Izdanje 15.03.2014. Izdanje 01.03.2014. Izdanje 15.02.2014. Izdanje 01.02.2014. Izdanje 15.01.2014. Izdanje 20.12.2013. Izdanje 01.12.2013. Izdanje 15.11.2013. Izdanje 01.11.2013.
Copyright © 2011. - Gospodarski list d.d.
code: Finesa d.o.o. design:Metuzalem d.o.o.