Dodir prirode Home Webshop Časopis Pitanja i odgovori Vijesti Arhiva

Zajednička poljoprivredna politika od 2014.–2020.

Stranice u tiskanom izdanju: 14 - 15

S obzirom da u pojedinim slučajevima reforma ostavlja mogućnosti odabira državama članicama, ostaje otvoreno i pitanje opcija za koje će se Hrvatska država odlučiti, vodeći računa o svojoj nacionalnoj politici unutar Zajedničke poljoprivredne politike EU. Može se reći da će osnova Zajedničke poljoprivredne politike, odnosno njezina I stupa (Izravna plaćanja), i dalje biti plaćanja koja nisu vezana uz vrstu i obujam proizvodnje, dok će II stup (Ruralni razvoj) funkcionirati na vrlo sličan način kao i do sada.

Reformom su obuhvaćene odredbe koje se odnose na izravna plaćanja, zajedničku organizaciju tržišta, ruralni razvoj te pitanja vezana za financiranje, upravljanje i monitoring Zajedničkom poljoprivrednom politikom.

Izravna plaćanja

Iako je poljoprivredna politika unutar Europske unije „zajednička“, još uvijek postoje značajne razlike u razini izravnih plaćanja između država članica. Tako primjerice, izravno plaćanje u Latviji ne doseže 100 EUR/ha, dok prosječna razina plaćanja u EU-27 iznosi 267 EUR/ha. Ove su razlike u prosječnim plaćanjima prije svega posljedica povijesnih razloga i različitih prinosa koji su ostvarivani u svakoj pojedinoj državi članici, a koji su služili kao osnova za izračun nacionalnih omotnica. Međutim, u uvjetima jedinstvenog tržišta, kada se promet hranom odvija bez bilo kakvih ograničenja, neujednačeno plaćanje predstavlja očiti izvor distorzija u trgovini poljoprivrednim proizvodima između država članica. Isto tako, zbog primjene povijesnog modela, plaćanja su značajno oscilirala između različitih regija unutar jedne države članice.

Postignut politički dogovor ide za ujednačenijom raspodjelom sredstava između država članica, regija, pa čak i poljoprivrednih proizvođača, ali još uvijek ne predviđa uvođenje jedinstvenog hektarskog iznosa koji bi se primjenjivao unutar svih država članica odnosno na razini Unije.

Nova distribucija poljoprivrednog proračuna treba osigurati da do 2019. godine niti jedna država članica ne primi manji iznos od 75% prosjeka Zajednice. Isto tako, potrebno je smanjiti razlike u izravnim plaćanjima koja postoje unutar pojedinih država članica i njihovih regija i to do 60% prosjeka do 2019. godine.

Osnovno plaćanje

Za osnovno plaćanje bit će izdvojeno 70% nacionalne omotnice, koja će u formi prava na plaćanja biti distribuirana poljoprivrednim proizvođačima. Ovaj iznos može biti dodatno umanjen za sredstva koja se mogu izdvojiti za dodatna plaćanja za mlade farmere, područja s otežanim uvjetima proizvodnje, vezana plaćanja i slično, ukoliko se država članica za to opredijeli. Sve zemlje koje primjenjuju tzv. „povijesni model plaćanja“ moraju se usmjeriti k ujednačenju razine plaćanja, na način da se onim proizvođačima koji primaju manje od 90% od prosjeka države ili regije, postupno povećava iznos, te da se onim farmerima koji primaju više od prosjeka, sredstva postupno umanjuju, pri čemu se svakoj državi članici ostavlja mogućnost da umanjenje ograniči na 30%.

Države članice također imaju mogućnost tzv. „redistribucije plaćanja za prvi hektar“. Naime, do 30% sredstava nacionalne omotnice može se redistribuirati i to za prvih 30 hektara. Ova mjera za posljedicu može imati veliku preraspodjelu sredstava.

Dodatno plaćanje za mlade farmere (mlađi od 40 godina) predstavlja dodatak od 25% na osnovno plaćanje, namijenjeno je mladim farmerima i uspostavi njihovih farmi. Ova mjera obvezna je za sve države članice i može iznositi do 2% nacionalne omotnice. Može biti komplementarna mjerama ruralnog razvitka. Shema za male farmere predviđa jednokratnu isplatu koja zamjenjuje izravna plaćanja malim farmerima i to u iznosu koji odredi država članica, a može se kretati u rasponu od 500 EUR do 1.250 EUR. Ova mjera za cilj ima pojednostavljenje administrativnih procedura, a za nju može biti izdvojeno do 10% sredstava nacionalne omotnice. Također se za takve farmere olakšavaju obveze po pitanju „višestruke sukladnosti“, a bit će izuzeti od zelene komponente odnosno „greening-a“. „Vezana plaćanja“ kojima se zadržava veza između potpore i proizvodnje, mogu se primjeniti za specifične sektore u određenim regijama, kako bi se u obzir uzelo postojeće stanje. „Vezana plaćanja“ mogu iznositi do 8% nacionalne omotnice ili do 13% ukoliko postojeća razina vezanih plaćanja prelazi 5%. Komisija može odobriti i veću razinu vezanih plaćanja ukoliko je ovakav zahtjev kvalitetno obrazložen. U dodatku, predviđena je i mogućnost primjene vezanih plaćanja za proteinske usjeve i to do iznosa od 2%. Dobrovoljno dodatno plaćanje (do 5% nacionalne omotnice) namijenjeno je farmerima u područjima s prirodnim ograničenjima (ova se područja utvrđuju na isti način kao i za ruralni razvoj).

Zelena komponenta (greening)

Ovo je plaćanje u dodatku na osnovno plaćnje namijenjeno gospodarstvima koja primjenjuju poljoprivrednu praksu usmjerenu na klimatske promjene i okoliš. Ova dodatna plaćanja mogu iznositi do 30% nacionalne omotnice, a njihova je primjena obvezna. Predviđene su tri sheme „zelene komponente“:
● očuvanje pašnjaka
● diverzifikacija usjeva (proizvođač mora uzgajati najmanje dva usjeva ukoliko njegove obradive površine premašuju 10 hektara odnosno najmanje tri usjeva ukoliko njegove obradive površine premašuju 30 hektara. Glavni usjev može pokrivati najviše 75% obradivih površina, a dva glavna usjeva najviše 95% obradivih površina.
● očuvanje područja fokusiranih na ekologiju koja moraju predstavljati najmanje 5% obradivih površina gospodarstva farmi koje su veće od 15 hektara (pašnjaci su isključeni). Ove mjere uključuju: ugar, terase, krajobraz, tampon trake i pošumljene površine i sl.
Uvodi se pojam „ekvivalenta zelenog plaćanja“ kojima se u obzir uzimaju već primjenjene okolišne prakse. Primjerice, ekološka se proizvodnja automatski uključuje u ova plaćanja i neće biti predmet dodatnih zahtjeva. Isto tako dogovoreno je načelo „financijske discipline“ koje znači da primjerice ukoliko zbroj ukupnih zahtjeva za izravnim plaćanjima premašuje raspoloživi iznos, smanjenje se ne primjenjuje na prvih 2.000 EUR koje prima poljoprivredni proizvođač. Umanjivanje plaćanja za velika poljoprivredna gospodarstva (tzv. capping) očekuje se da bi se 5 postotno smanjenje primjenilo na izravna plaćanja veća od 150 tisuća EUR. Međutim, ovaj je dogovor još uvijek uvjetovan i za njegovu interpretaciju potrebno je pričekati postizanje konačnog dogovora. Uvodi se i definicija „aktivnog farmera“ koja je daleko manje ambiciozna nego li je to bilo izvorno zamišljeno. Ona će se temeljiti na tzv. negativnoj listi odnosno listi poslovnih aktivnosti koje će biti isključene od mogućnosti primanja izravnih plaćanja. Prihvatljivi hektari biti će utvrđeni na temelju referentne 2014. godine pri čemu će se, s ciljem izbjegavanja špekulacija, napraviti poveznica s 2013. godinom. Ukoliko u pojedinoj državi članici dođe do velikog povećanja prijavljenih hektara broj prava na plaćanje može se u 2015. godini ograničiti na 135% ili 145% od hektara deklariranih u 2009. godini. Nastavlja se primjenom sheme za školsko mlijeko i školsko voće. Shema školskog voća bit će financirana sa 150 milijuna EUR umjesto dosadašnjih 90 milijuna EUR. Kako bi se ojačala pregovaračka pozicija poljoprivrednih proizvođača, ide se u smjeru ukidanja pojedinih odredbi vezanih uz tržišno natjecanje.

Ruralni razvoj

Politika ruralnog razvoja počiva na konceptu uvedenom unutar postojeće financijske perspektive. Države članice ili regije unutar njih izradit će višegodišnje planove ruralnog razvoja u kojem će definirati svoje ciljeve.

Mjere upravljanja tržištem

Jedna od značajnijih reformi predviđa ukidanje proizvodnih kvota. Uz kvotu za mlijeko čija primjena prestaje u 2015. godine, predviđa se i ukidanje proizvodne kvote za šećer 30. rujna 2017. godine. U sektoru vina ukidaju se prava podizanja novih nasada krajem 2015. godine, a umjesto toga s početkom 2016. godine uvodi se sustav odobravanja novih vinograda koji omogućuje rast od 1% godišnje. U slučaju ozbiljnijih poremećaja na tržištu predviđa se mogućnost uvođenja zaštitnih mjera za sve sektore. Ove će se mjere financirati iz „krizne rezerve“ koja će se formirati iz smanjenja izravnih plaćanja. U slučaju da se sredstva za krizne mjere ne iskoriste, sljedeće godine bit ce vraćene poljoprivrednim proizvođačima.

Reforma nudi sljedećih šest prioriteta na kojima se temelji programiranje:
1. ojačati transfer znanja u poljoprivredi i šumarstvu
2. ojačati konkurentnost svih tipova poljoprivrede i održivo upravljanje šumama
3. promovirati organizaciju hranidbenog lanca uključivo preradu i trženje te upravljanje rizikom
4. očuvanje i osnaženje ekosustava
5. promoviranje učinkovitog korištenja resursa i tranzicija k ekonomiji niskog ugljika
6. promocija socijalne uključenosti, smanjenje siromaštva i ekonomski razvoj ruralnih područja. Države članice bit će obvezne utrošiti najmanje 30% na mjere usmjerene na upravljanje zemljištem i borbu protiv klimatskih promjena te 5% na LEADER. Države članice imat će mogućnost izrade posebnih tematskih potprograma kako bi se dodatna pažnja posvetila mladim farmerima, malim farmerima, planinskim područjima, ženama u ruralnim područjima, klimatskim promjenama, bioraznolikosti i slično. Za ove je teme moguć veći postotak sufinanciranja. Između ostalih, reforma predviđa sljedeće pojedinačne mjere:
● Inovacije koje će se posebno realizirati kroz Europsko inovacijsko partnerstvo za poljoprivrednu produktivnost i održivost (EIP), a obuhvaća će različite mjere kao što su transfer znanja, suradnja te investicije u fizičku imovinu. Navedeno se namjerava ostvariti kroz jačanje suradnje između poljoprivrede i istraživačkog sektora kako bi se ubrzao transfer tehnologija poljoprivrednim proizvođačima
● Poljoprivreda utemeljena na znanju vezana je uz jačanje savjetodavnih usluga u poljoprivredi
● Restrukturiranje farmi/investicije/modernizacija
● Mladi farmeri obuhvaća kombinaciju mjera poput potpore uspostavi farme (potpora do iznosa od 70.000 EUR), investicije u fizičku imovinu, obrazovanje i savjetodavne usluge
● Mali farmeri obuhvaća uspostavi farmi i potporu u iznosu od 15.000 EUR po farmi
● Upravljanje rizikom obuvaća osiguranje usjeva, naknade za bolesti životinja te zajedničke fondove
● Proizvođačke grupe i organizacije
● Agro-okolišna klimatska plaćanja
● Ekološka poljoprivreda
● Šumarstvo
● Planinska područja
● Ostala područja s otežanim uvjetima proizvodnje
● Suradnja (pilot projekti, zajedničke okolišne sheme, lokalna tržišta)
● Nepoljoprivredne aktivnosti
● Osnovne usluge i obnova sela
● LEADER.

 

 

Ocijenite članak:

Recepti
U STAJI. Sad već planiramo koliko stoke ostavljamo tijekom zime i koliko hrane joj treba osigurati. Stoku treba štititi od vrućine i davati joj dosta hladne i čiste vode.
Pročitaj više...
Podsjetnik

Arhiva prošlih brojeva časopisa

Izdanje 15.05.2019. Izdanje 01.05.2019. Izdanje 15.04.2019. Izdanje 01.04.2019. Izdanje 15.03.2019. Izdanje 01.03.2019. Izdanje 15.02.2019. Izdanje 01.02.2019. Izdanje 15.01.2019. Izdanje 20.12.2018. Izdanje 01.12.2018. Izdanje 15.11.2018. Izdanje 01.11.2018. Izdanje 15.10.2018. Izdanje 01.10.2018. Izdanje 15.09.2018. Izdanje 01.09.2018. Izdanje 15.08.2018. Izdanje 20.07.2018. Izdanje 01.07.2018. Izdanje 15.06.2018. Izdanje 01.06.2018.
Copyright © 2011. - Gospodarski list d.d.
code: Finesa d.o.o. design:Metuzalem d.o.o.