Dodir prirode Home Webshop Časopis Pitanja i odgovori Vijesti Arhiva

Pašnjačko korištenje krme

Stranice u tiskanom izdanju: 41 - 53
Razlozi koji idu u prilog pašnjačkom korištenju zelene krme:
Povoljniji ekonomski efekt proizvodnje mlijeka između ostalog, postiže se i smanjenjem troškova proizvodnje krme i hranidbe, pri čemu napasivanje ima nezaobilaznu ulogu.

Sa zootehničkog gledišta pomalo se zaboravlja da pašnjačko držanje ima povoljni utjecaj na organizam životinja:

• Trajan utjecaj svjetla pospješuje stvaranje crvenih krvnih zrnaca i hemoglobina u krvi životinja, što povoljno djeluje na živčani sustav i otpornost životinja. Utjecajem ultraljubičastih zraka pospješuje se stvaranje D vitamina, važnog za regulaciju izmjene mineralnih tvari i povoljnog iskorištenja kalcija i fosfora.
• Kretanje na svježem zraku i stalno gibanje organa prigodom ispaše vrlo povoljno utječe na pravilni razvoj kostura, mišićja i tetiva, kao i na razvitak unutarnjih organa pogotovo pluća i srca. Stoka uzgajana na paši živahnija je, zdravija i otpornija, dobro razvijenog mišićja i zglobova.
• Pašnjačko držanje ima vrlo povoljan utjecaj na hranidbu stoke. Zelena mlada paša ima povoljan kemijski sastav, s povoljnim odnosom probavljivih bjelančevina i probavljivih nedušičnih tvari (vrlo blizu fiziološkom optimumu), te s dovoljnom količinom mineralnih tvari i vitamina, što objašnjava razmjerno velike priraste koje postižu osobito mlade kategorije stoke na paši. Neki se vrlo važni kemijski sastojci krme djelomično ili potpuno gube prilikom sušenja ili siliranja. Ovisno o stadiju razvoja, florističkom sastavu pašnjaka i primjenjenoj gnojidbi zelena krma za napasivanje može sadržavati 18-24 % suhe tvari, uz 18-25 % sirovih proteina, 40-50 % KDV (kisela detergent vlakna) i 6,4-7,0 MJ NEL (netto energija laktacije) u kilogramu suhe tvari.

U vegetacijskom razdoblju travnjake treba koristiti napasivanjem, gdje je god to moguće, jer je cijena bjelančevina po jedinici površine niža nego u sušenoj ili konzerviranoj krmi. Pašnjaci u kontinentalnom dijelu Hrvatske mogu se koristiti najčešće od druge polovice travnja do sredine listopada, ovisno o vremenskim prilikama u pojedinim područjima. U razdoblju do sredine lipnja, porast travnjaka je dobar, ali kasnije slabi zbog nedostatka oborina. Do početka lipnja regeneracija travnjaka poslije napasivanja za novi turnus napasivanja traje 14-18 dana. Od početka lipnja do kraja srpnja regeneracija travnjaka poslije napasivanja traje oko 30 dana, a od početka kolovoza do kraja pašnog razdoblja za novi ciklus napasivanja potrebno je oko 40 dana, ovisno o uvjetima (prvenstveno oborinama). Korištenjem biljne mase travnjaka košnjom i hranjenjem u štali znatno su veći troškovi nego ispašom, zbog većeg utroška energije (ljudskog rada i strojeva). Ovakav vid hranidbe stoke se ne smije prekidati zbog loših vremenskih uvjeta, nego se mora nastaviti svaki dan. Travnjak se obično kosi u punom vlatanju trava svaki dan, da se dobije kontinuirano obnavljanje tratine i da stoka dobije krmu približno iste kvalitete u svim ciklusima korištenja.

U našim klimatskim uvjetima, s dugim razdobljem bez vegetacije (studeni-travanj) potrebno je spremiti velike količine voluminozne krme (sijeno, silaža, sjenaža) za zimsku hranidbu stoke. Od ukupnih troškova u stočarstvu na spremanje krme otpada oko 60%. Spremanje krme za hranidbu stoke u razdoblju bez vegetacije, iziskuje troškove utroška radne snage i energije. Stoga se rentabilnost stočarske proizvodnje postiže u prvom redu pojeftinjenjem prehrane. Obzirom da je pašni način hranidbe stoke jeftiniji od sijena ili silaže, a pri tom stoka jede hranjiviju, kvalitetniju krmu jasan je dakle njegov ekonomski učinak. Utvrđeno je da je cijena jedne hranidbene jedinice pri spremanju sijena za 2,6 puta veća nego pri korištenju ispašom, dok su troškovi za jednu hranidbenu jedinicu pri korištenju silaže 2 puta veći. Posljednjih nekoliko godina puno je interesa za nutritivnu ulogu travnjaka u proizvodnji konjugirane linolne kiseline (CLA) i omega (ω) masnih kiselina. Konjugirana linolna kiselina (CLA) moćan je anti-kancerogen. Trave sadrže linolnu kiselinu i više od polovice ukupnih masnih kiselina čini ω-3 linolna kiselina. Dio ove linolne kiseline se pojavljuje i u proizvodima od preživača. Mlijeko i meso proizvedeno na pašnjacima sadrže konjugiranu linolnu kiselinu i imaju u tom pogledu mnogo višu nutritivnu vrijednost. Uvođenje ispaše u postojeći sustav proizvodnje krme i hranidbe na mliječne farme zahtijeva veću razinu znanja i angažmana nego što je to u slučaju već uhodane proizvodnje na našim mliječnim farmama.

Kako zasijati novi pašnjak ili obnoviti stari?

Iako Republika Hrvatska obiluje travnjačkim površinama (većinom pašnjaci), to je još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal za osiguranje jeftine krme i intenziviranja stočarstva. Većina najkvalitetnijih livada pretvorena je u oranične površine, a pod travnjacima su ostale samo one površine koje, zbog nekih otežavajućih čimbenika, nije bilo moguće pretvoriti u oranice. Ovi, uglavnom poluprirodni travnjaci (nastali i opstali ljudskim djelovanjem) uglavnom su slabo produktivni, a krma je niže hranidbene vrijednosti, pogotovo za mliječnu proizvodnju. Glavni razlog za takvo stanje je nepovoljan botanički sastav. Sve više takvih travnjaka se obnavlja zbog većih potreba za kvalitetnom voluminoznom krmom u stočarskoj proizvodnji. Prvi znakovi koji proizvođača upozoravaju da je vrijeme za potpunu obnovu postojećeg travnjaka kontinuirani je pad prinosa krme iz godine u godinu, ili kad ga životinje nerado pasu i ostavljaju velike nepopašene površine. Glavne komponente travnjaka tad postaju trave slabe hranidbene vrijednosti i korovne vrste koje životinje nerado pasu, ili potpuno izbjegavaju (npr. bodljikave vrste, razne mlječike itd.) Glavni razlog pogoršanja botaničkog sastava travnjaka u vlažnijim klimatima je slaba dreniranost (prozračnost) travnjaka, pa se kvalitetne travne vrste, koje ne vole prevlažna tla, povlače i ustupaju mjesto, često puta bezvrijednim, biljnim vrstama kojima takva tla odgovaraju. I nepravilno gospodarenje može biti razlog smanjivanja kvalitete travnjaka. Nedovoljna gnojidba ili potpuni izostanak gnojidbe mineralnim ili organskim gnojivima, prekasna košnja, preveliko/prenisko pašno opterećenje (prevelik ili nedovoljan broj stoke po jedinici površine) ili preteška mehanizacija, pogotovo u vlažnim uvjetima, ubrzavaju procese snižavanja kvalitete travnjaka. Na nastale plješine u travnjaku obično se naseljavaju travne vrste slabije kvalitete (obična vlasnjača-Poa trivialis, jednogodišnja vlasnjača-Poa annua i dr.), kao i razni korovi. Sijanje novog travnjaka nije jeftina aktivnost. Zato se potpunoj obnovi travnjaka pristupa jedino kad je botanički sastav loš ili je travnjak potrebno poravnati ili drenirati. Travnjak osrednje kvalitete može biti poboljšan pravilnim korištenjem (pravilna gnojidba, pravovremena košnja/napasivanje, nadosijavanje kvalitetnih vrsta).

Metode zasnivanja novog travnjaka

Klasična sjetva travnjaka u obrađeno tlo najčešći je način zasnivanja travnjaka. Obradom tla stvaraju se najpovoljniji uvjeti za sjetvu i nicanje trava i mahunarki te njihov daljnji razvoj. Ovaj način se najčešće koristi za zasnivanje travnjaka na ravnim i manje nagnutim terenima, te na dubljim tlima. Osnovna obrada (oranje), kojoj prethodi 2/3 osnovne gnojidbe, izvodi se na dubinu 25-30 cm traktorskim plugom. Ako je tlo plitko, dubina osnovne obrade se smanjuje na 10-15 cm primjenom plitkog oranja, tanjuranja ili frezanja. Poslije osnovne obrade slijedi predsjetvena priprema tla, kojoj prethodi 1/3 osnovne gnojidbe. Ako je tlo poslije oranja u dobrom stanju dovoljno je drljanje, dok se kod težih tala primjenjuju kombinacije tanjuranja, frezanja, pripreme tla sjetvospremačem i drljanje. Načini obrade tla kod zasnivanja travnjaka moraju se prilagoditi uvjetima terena na kome se primjenjuju. Tlo pripremljeno za sjetvu treba biti dovoljno zbijeno, dobro poravnano, a površinski sloj (maksimalno 2-3 cm) fino pripremljen i rastresit, jer je sjeme trava i sitnozrnih mahunarki (djetelina) sitno, a klica nježna i slabije moći prodiranja kroz loše
obrađeno tlo. Na svježe obrađenom, rastresenom, neslegnutom tlu sjeme se kod sjetve unosi na veću dubinu, pa biljke teže i slabije niču i zasnivanje travnjaka je slabije uspješno. Ukoliko nema dovoljno vremena za prirodno slijeganje tla, potrebno je površinu prije sjetve povaljati, ali po mogućnosti rebrastim valjcima. Sjetva se obavlja specijalnim sijaćicama za trave i djeteline i žitnim sijaćicama na dubinu 1-2 cm, ili kao najlošija metoda ručno (omaške). Poslije sjetve površinu treba obvezno povaljati.

Zasnivanje travnjaka primjenom herbicida i površinske obrade tla počeo se širiti pojavom djelotvornijih, jeftinijih i tehnički lako primjenjivih herbicida, korištenjem pogodnih strojeva za površinsku obradu tla i specijaliziranih sijaćica za sjetvu trava i sitnozrnih mahunarki (djetelina). Ovakav način zasnivanja travnjaka osobito dolazi do izražaja na slabijim, erozivnim, plićim i uopće lošijim tlima, na većim ili manjim nagibima, posebno u brdsko-planinskom području, te na teškim, glinovitim tzv. minutnim tlima, gdje je teško osigurati dobru sjetvu u kratkom roku. Pored intenziviranja proizvodnje krme u manje povoljnim agroekološkim uvjetima, ovim načinom zasnovan travnjak štiti tlo od erozije, poboljšava svojstva tla akumuliranjem većih količina organske tvari, utječe povoljno na vodozračne odnose u tlu. Za uništavanje postojećeg biljnog pokrova koriste se različiti totalni kontaktni ili translokacijski herbicidi, npr. herbicidi s djelatnom tvari glifosat ili parakvat. Količina herbicida i vode navedena je u uputama svakog preparata, kao i dužina karence. Tretiranje je najčešće ranije u proljeće kad biljke započinju svoj vegetativni razvoj, ili kod jesenske sjetve dovoljno rano da stignemo zasijati travnjak u optimalnim rokovima. Prolaskom karence, pristupa se osnovnoj gnojidbi i površinskoj obradi tla (do 5 cm dubine) kombinacijama tanjuranja, frezanja i drljanja. Koji će se način površinske obrade tla primijeniti poslije uporabe herbicida, ovisi o osobinama tla i njegovom općem stanju nakon primjene herbicida, kao i o raspoloživoj mehanizaciji. Poslije primjene herbicida, gnojidbe i površinske obrade tla izvodi se strojna, ili u gorem slučaju, ručna sjetva i valjanje.

Zasnivanje travnjaka primjenom herbicida bez obrade tla (izravna ili direktna sjetva) se najviše primjenjuje na slabim, plitkim, erozivnim, kamenitim tlima i na nagnutim terenima. U širokoj praksi ima istu ulogu i značaj kao i prethodno navedena metoda. Tehnologija zasnivanja sijanih travnjaka je sljedeća: za uništavanje postojeće vegetacije primjenom herbicida, kao i kod prethodnog načina, koriste se isti herbicidi i na isti način. Poslije primjene herbicida (ovisno o karenci) i osnovne gnojidbe, sjetva se obavlja izravnim unošenjem sjemena u tlo specijaliziranim sijaćicama za izravnu sjetvu trava i djetelina. Vrijeme i način sjetve je sličan kao i kod ostalih postupaka zasnivanja travnjaka. Izravnom sjetvom možemo uspješno zasnovati travnjak i na strništu ili kukuruzištu. Ove posljednje dvije metode mogu se koristiti i za renoviranje postojećih travnjaka. Jedina je razlika u slučaju primjene herbicida (ne moramo ih uvijek koristiti) što njihova uloga nije uništiti postojeću vegetaciju, kao kod sijanja novog travnjaka, nego zaustaviti porast postojeće vegetacije i tako omogućiti novozasijanim biljkama uspješno zakorijenjivanje, rast i razvoj. Za djelomično zaustavljanje rasta postojećeg biljnog pokrova koriste se različiti totalni kontaktni ili translokacijski herbicidi, npr. herbicidi s aktivnom tvari glifosat (Glyphogan 480 SL) ili parakvat, ali u znatno manjim dozama nego kod potpunog uništavanja vegetacije (kod sijanja potpuno novog travnjaka). U literaturi se navode različite doze herbicida: npr. 0,62, 0,8, 1,08, 3,3 kg/ha-glifosata ili 0,9 kg/ha parakvata, oko 200 l vode/ha 1-7 dana prije sjetve (pročitati upute proizvođača).

Prednosti i nedostatci izravne sjetve

Općenito, prednost ima sjetva nakon oranja i predsjetvene pripreme tla. Klasičnom sjetvom travnjaka (oranje+predsjetvena priprema+sjetva) uklanjamo postojeću vegetaciju, a time i konkurenciju novozasijanim vrstama, te osiguravamo najbolje uvjete za razvoj novog travnjaka. Međutim, ovim načinom sjetve uništavamo i korisne biljke na postojećem travnjaku, te stavljamo travnjak izvan upotrebe na relativno dulje vrijeme. Izravnom sjetvom u postojeći travnjak možemo smanjiti vrijeme u kojem travnjak nije u upotrebi. Međutim, u ovakvoj sjetvi postoji veći rizik od propadanja klijanaca kao rezultat borbe s postojećom vegetacijom. Najvažnije prednosti od ove sjetve trava i mahunarki u postojeću tratinu ili strnište (kukuruzište) u odnosu na klasičnu sjetvu su smanjenje potrošnje nafte, ušteda vremena i prevencija od erozije. Najvažniji nedostaci su rizik od propadanja usjeva zbog slabije konkurentne sposobnosti novozasijanih biljaka s postojećom već razvijenom vegetacijom, potreba za jačim traktorima (min. 75 KS) i novim sijaćicama, te smanjen korijenov sustav sijanih biljaka. Izravno sjetva se najčešće koristi kod usijavanja djetelina u travnjak osrednje do dobre kvalitete, zatim kod popravljanja šteta od izmrzavanja, kao i u na tlima podložnim eroziji (brdsko-planinska područja).

Vrijeme sjetve

Najpogodnije vrijeme za sjetvu travnjaka u nizinskom i nižem brdskom području je rano proljeće, u drugoj polovici ožujka i prvoj polovici travnja, te u kasnoljetno/ranojesenskom terminu - od polovice kolovoza do polovice rujna (između dvije Gospe). 

Valjanje

Bez obzira na koji se način zasniva travnjak, odmah poslije sjetve posijanu površinu moramo povaljati srednje teškim valjkom, najbolje u istom danu. Na povaljanoj površini sjeme brže klija, trave i mahunarke ujednačenije i brže niču, veći je broj izniklih biljaka, formira se bolji i produktivniji travnjak. Valjanjem se uspostavlja bolji kontakt sitnog sjemena trava i sitnozrnih mahunarki i tla, sjeme brže prima vlagu iz tla i bubri, brže klija i niče. Valjanjem se znatne količine sjemena koje ostaju na površini unose, utiskuju u tlo. Povaljana površina je ravnija, pa je korištenje takve površine kasnije u eksploataciji lakše i sigurnije za mehanizaciju. 

Nedostatak sjetve u proljeće je spor razvoj travnjaka u godini sjetve, što rezultira nižim prinosima, a i konkurentnost korova je veća nego u jesen. Sjetva travnjaka u jesenskom roku može biti jako povoljna ako do zime ima dovoljno vlage za nicanje i porast trava i djetelina. Konkurentna sposobnost korovskih biljka je manja nego u proljetnom roku, te se već u prvoj godini postižu znatno veći prinosi krme nego u proljetnom roku. Zasnivanje travnjaka u višem brdskom području može se obaviti tijekom travnja, u nuždi i početkom svibnja, a u vlažnijem području kasno ljeti ili ranije u jesen. Sjetva travnjaka u planinskom području najuspješnija je u proljeće, tijekom svibnja, a zatim u drugoj polovici ljeta ako ima dovoljno vlage za nicanje trava i djetelina. Ukoliko se travnjak zasniva žitnim sijaćicama i posebnim sijaćicama za sjetvu trava i djetelina koje nemaju odvojena spremišta za trave i mahunarke, onda treba napraviti određene zahvate prije sjetve. Žitne sijaćice treba podesiti za sjetvu trava, lule i diskove namjestiti da siju plitko 1-2 cm, aparat za reguliranje količine sjemena namjestiti za sjetvu manjih količina sitnog sjemena trava i djetelina. Dobro je prvo posijati trave, a onda okomito na posijanu površinu djeteline i mačji repak koji ima okruglasto i sitno sjeme, pa lako i brzo iscuri kroz lule kao i sjeme djetelina. Ukoliko je površina koju sijemo duga i uska, pa okomito sijanje ne dolazi u obzir, tada djeteline i mačji repak sijemo u paralelne redove s već posijanim redovima trava.

Najvažnije vrste trava i sitnozrnih mahunarki za napasivanje

Klupčasta oštrica (Dactylis glomerata L.) je visoka trava raširena gotovo svugdje. Sušu podnosi bolje od većine visokih trava. Dobro podnosi zimu, pogotovo ako je pod snijegom. Sporo niče, ali u drugoj godini rano počinje s razvojem i postaje vrlo agresivna vrsta. Jedna je od najranijih vrsta. Koristi se za košnju i napasivanje. U monokulturi se sije 25-30 kg/ha sjemena. Dugotrajna je vrsta (obično se koristi 4-7 godina).

Trstikasta vlasulja (Festuca arundinacea Schreb.) dolazi na zamočvarenim i poplavnim tlima, ali i suhim, čak i vrlo suhim tlima. Dakle, dobro podnosi sušu, a također i mrazeve (čak i temperaturne ekstreme). Podnosi i visok nivo podzemnih voda kao i plavljenje do 30 dana. Tolerantna je na kiselost tla, uspijeva na tlima pH 4,6-9,5. U proljeće sporo niče i sporo se razvija. U drugoj godini rano počinje s vegetacijom. Dolazi i na nizinskim i na visinskim položajima. Dugotrajna i vrlo prodorna u kasnijim godinama. Prije je smatrana jedva srednje kvalitetnom. Međutim, danas se uzgaja u više europskih zemalja, SAD, Australiji itd. Njena kvaliteta uvelike ovisi o pravilnom korištenju. S ispašom trstikaste vlasulje treba početi ranije nego što je to slučaj s klupčastom oštricom i skratiti vrijeme ponovnog porasta (regeneracije travnjaka). Za sjetvu u čistoj kulturi koristi se 35-40 kg/ha sjemena. 

Engleski ljulj (Lolium perenne L.) je najproduktivnija i najkvalitetnija niska trava. Stanište: vlažna i svježa tla i humidna oceanska klima. Traži teža i teška plodna tla. Na lakim tlima i u sušnim uvjetima potisne ga livadna vlasnjača. Jako isušivanje tla uzrokuje potpuni zastoj vegetacije, te se ispaša u aridnijim područjima ne smije bazirati na engleskom ljulju kao glavnoj komponenti. Ne podnosi golomrazice ni dugotrajni snježni pokrivač. Ipak, u nas zime nisu limitirajući činitelj njegova širenja (osim u višim planinskim područjima). Dugotrajna je vrsta ako se napasuje. Rano počinje s vegetacijom u proljeće, a kasno završava u jesen, pa je poželjan za produženje pašne sezone (u povoljnim uvjetima). Vrlo je prodoran. Kod zasnivanja dugotrajnih pašnjaka udio engleskog ljulja ne bi trebao prelaziti 10-15% upravo zbog potiskivanja drugih komponenata smjese, osim u slučajevima kad se zbog povoljnih uvjeta za njegov rast pašnjak bazira na engleskom ljulju. Sije se u količini 35 kg/ha (20-25 preciznim sijačicama).

Livadna vlasnjača (Poa pratensis L.) ima duge vriježe koje tvore gustu tratinu. Najvažnija je i najkvalitetnija niska trava na lakšim i sušnijim tlima. Optimalna staništa: vlažna i svježa tla, a dolazi i na mokrim tlima (ukoliko su lakša). Kao samonikla vrsta sreće se od mora do velikih nadmorskih visina. U dugotrajnim sušnim uvjetima zastane u vegetaciji, ali dolaskom kiša nadoknađuje rast. Vrlo dobro podnosi smrzavicu, prvoklasne je kvalitete i vrlo ukusna. Ima bujnu regeneraciju, ali joj je proizvodni potencijal niži od engleskog ljulja. Dugotrajna je vrsta. U proljeće rano počinje s rastom, rano cvate. Nakon sjetve dugo klija i vrlo lagano se razvija, pa dosegne puni razvoj tek za nekoliko godina (nije za kratkotrajne smjese). Izvrsno podnosi napasivanje, te je na pašnjacima gdje ne uspijeva engleski ljulj (suša klima i tlo) naša najbolja trava. Ne preporuča se međutim ni preniska košnja ni prenisko napasivanje jer onda slabo regenerira, pa može nestati. Količina sjemena za sjetvu 30 kg/ha.

Bezosata stoklasa ( Bromus inermis L.) je dugogodišnja, visoka trava (10-12 i više godina) s podzemnim vriježama. Otporna je na sušu i golomrazice i dubok snježni pokrivač. Stanište: rahla, lakša, pješčana i pješčano-ilovasta, suha i ocjedita tla. Dolazi i na teškim tlima, ako su bogata kalcijem. Za visoke planinske položaje ne odgovara. Sporo se razvija poslije sjetve. U povoljnim uvjetima za njegov razvoj agresivna je vrsta. Gdje dominiraju bolje trave smatra se osrednje kvalitetnom vrstom, no bezosata stoklasa predstavlja kvalitetnu travu, naročito u mlađem stadiju i u smjesi s mahunarkama. Ima znatnu vrijednost u krškim krajevima (u smjesi sa smiljkitom) i na vrlo suhim tlima. Prodornost mu je osrednja, pa ga vrlo prodorne trave u smjesama mogu potisnuti. Podnosi ispašu, no još bolje podnosi košnju. Količina sjemena za sjetvu 25-30 kg/ha ako se sije preciznim sijačicama, inače 50 kg/ha.

Nacrvena vlasulja ( Festuca rubra L.) kratkim vriježama tvori rahlu tratinu. Stanište: svježa i vlažna tla, donekle i suha, rjeđe mokra staništa. Dugotrajna vrsta (7-10 god.). Na kiselost nije osjetljiva. Nacrvena vlasulja je biljka skromnih zahtjeva. Uspijeva na različitim tlima, pa čak i na plitkim i skeletoidnim. Dobro podnosi sušu i mrazeve. Njen značaj raste povećanjem nadmorske visine, a posebno u težim uvjetima proizvodnje stočne hrane. Koristimo je za zasnivanje pašnjaka i livada, kao i u DTS za napasivanje ukoliko nismo sigurni u uspjeh kvalitetnijih trava (engleskog ljulja, livadne vlasnjače). Selekcijom su razvijene vrlo kvalitetne sorte, a određene sorte su po prinosima dostigle čak i klupčastu oštricu. Količina sjemena za sjetvu 40 (25-30) kg/ha.

Roškasta smiljkita (Lotus corniculatus L.) je dugotrajna mahunarka i uspijeva u ekstremno nepovoljnim prilikama, gdje uspješno konkurira lucerni i crvenoj djetelini. Stanište: suha i ocjedita tla, a nalazi se posvuda od vrlo suhih do zamočvarenih tala. Dolazi na vrlo plitkim tlima, kamenjarima. Izvanredno podnosi sušu, vrlo otporna na zimu. Uspijeva i na velikim nadmorskim visinama 2000-3000 m. Može se sijati u monokulturi, ali najčešće u smjesama s travama i drugim mahunarkama, za spremanje sijena, silaže/sjenaže, ali isto tako dobro i za napasivanje. Po sadržaju sirovih proteine i energije sličan je crvenoj djetelini. Ne izaziva nadam. Po hektaru se sije 20 kg sjemena (u monokulturi).

Bijela djetelina (Trifolium repens L.) se rijetko uzgaja kao čista kultura. Najčešće se sije u smjesama, osobito za ispašu i kombinirano korištenje. Optimalan udio u smjesi 30% u suhoj tvari i tada može fiksirati preko 200 kg/ha N. Ima polegnutu, puzajuću stabljiku, koja se zakorjenjuje na koljencima (vegetativno razmnažanje). Stanište: divlja bijela djetelina od poplavnih do suhih staništa - optimum svježa i vlažna tla. Traži teža zbijena tla, podnosi poplave, nalazimo je na svim visinskim položajima. Dugotrajna je vrsta. Bijela djetelina sporo povećava sadržaj sirovih vlakana, pa se dugo može koristiti, čak i kad ocvate. Ima veći sadržaj sirovih bjelančevina od lucerne i crvene djeteline. Ne podnosi zasjenjivanje.

 

Metode napasivanja 

Za osiguravanje visoke produktivnosti grla na ispaši nužno je stoci osigurati potrebne hranjive tvari, zbog čega je travni pokrov neophodno iskoristiti u vegetativnoj fazi razvoja biljaka, kada je kvaliteta i hranidbena vrijednost biljne mase najveća. Pri napasivanju međutim dolazi do uklanjanja asimilacijskog aparata biljke (lišće), a nastaju i štete uslijed gaženja izmeta i urina. Da bi se ublažio štetan utjecaj napasivanja potrebno je turnus napasivanja skratiti na što kraće vrijeme, a travnjaku omogućiti što je moguće duže vrijeme za oporavak, tj. regeneraciju biljnog pokrova. Suština je dakle da se stoka što kraće zadržava na pašnjaku, poslije čega se pruža odmor pašnjaku za obnovu tratine između dva turnusa napasivanja na istoj površini. Glavni problemi u korištenju travnjaka (pogotovo prirodnih i poluprirodnih) u Republici Hrvatskoj su kasna košnja, neadekvatna gnojidba i nekontrolirano napasivanje, jednom rječju ne postoji sustavna organizacija korištenja travnjaka, što rezultira niskim prinosima, slabom kakvoćom krme i degradacijom travnjaka. U mnogim područjima RH, a pogotovo u jadranskom dijelu, ispaša je nekontrolirana, pri čemu se ne vodi računa ni o opterećenju pašnjaka, ni o optimalnom početku i završetku ispaše. Tijekom vegetacijske sezone životinje slobodno pasu, pri čemu dolazi do selektivnog napasivanja, jer stoka bira najkvalitetnije vrste koje izumiru i nestaju s travnjaka, a šire se manje kvalitetne i nepoželjne vrste, jer ih stoka ne dira i omogućava im donošenje sjemena i daljnje širenje. Tako nepoželjne biljne vrste postaju dominantne na travnjaku (npr. zečiji trn, razne mlječike itd). Umjesto ovakvog nepoželjnog korištenja travnjaka trebalo bi, tamo gdje je god to moguće, uvesti jednu jednu od metoda sustavnog korištenja travnjaka. Općenito, dvije su osnovne metode napasivanja:
• kontinuirana ili neprekidna ispaša
• rotacijska ili naizmjenična ispaša

Kontinuirana ispaša je najjednostavniji sustav ispaše, gdje je stoka stalno prisutna na pašnjaku veći dio ili kroz čitavu pašnu sezonu. Pri tomu je važno da se tratina stalno održava na određenoj visini, ovisno o vrsti domaćih životinja ili o sustavu proizvodnje (tablica 1).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pitanje je kako održati tratinu na istoj visini kad pašnjak ne raste istim intenzitetom tijekom vegetacijske sezone? U proljeće kad je rast biljne mase travnjaka intenzivan povećavamo broj životinja po jedinici površine ili ostavljamo jedan dio travnjaka za košnju. U ljetnom razdoblju i u vrijeme sporijeg porasta tratine smanjujemo broj životinja po jedinici površine.

Prednost kontinuiranog napasivanja u odnosu na rotacijsko ogleda se u smanjenim troškovima ograđivanja, vode i fizičkog rada kod pretjerivanja stoke.

Glavni nedostatak je potreba za većom umješnošću i znanjima u nadgledanju rasta tratine i određivanju pravilnog pašnog opterećenja (broj životinja : biljna masa) u svrhu smanjivanja: nepopašenih dijelova travnjaka tijekom proljeća i ranog ljeta kad je jak porast biljne mase, odnosno prepasivanja tijekom ljetnog sušnog razdoblja kad je slab porast biljne mase. Kod
rotacijske ili naizmjenične ispaše pašnjak se podijeli u jedinice (pregoni) i životinje kad popasu jedan pregon idu u drugi i tako redom. Jedan pregon se napasiva 1-20 dana. Takav način napasivanja zahtjeva razdoblje odmora pašnjaka potrebnog za obnavljanje biljne mase. Kod rotacijskog napasivanja mora se voditi računa o visini tratine do koje se napasuje, tj. o visini tratine kod koje se napasivanje obustavlja (tablica 2), jer je visina početka napasivanja određena i za goveda iznosi 15-20 cm, a za ovce 10-15 cm. Tada tratina sadrži najviše hranjivih tvari i najbolje se koristi. Računa se da jedno odraslo govedo ili ovca dnevno pojede krme izražene u suhoj tvari 2,5-3 % od vlastite tjelesne težine. Npr., krava teška 600 kg u laktaciji konzumira 15-18 kg suhe tvari krme (oko 100-125 kg zelene krme).

 

Prednosti rotacijskog sustava napasivanja

Bolja produktivnost pašnjaka, bolja iskorištenost biljne mase i više opterećenje pašnjaka, smanjena selektivnost ispaše i širenje nepoželjnih biljnih vrsta, brže se uočavaju viškovi ili manjkovi krme tijekom vegetacijske sezone. Kao nedostaci navode se povećano ulaganje rada i novca u ograđivanje i premještanje stoke, potrebna veću razina znanja i angažmana u donošenja odluka unutar sustava proizvodnje. U proljeće višegodišnje trave počinju rasti kad se tlo zagrije na 5 °C na dubini 5-10 cm. Lako pristupačne dušićne tvari u tlu koje biljke koriste ne formiraju se pri temperaturama nižim od 9 °C. Do zagrijavanja tla na 9 °C biljke za rast novih izdanaka troše pričuvna hraniva iz korijena i prizemnih dijelova biljke, što u velikoj mjeri dovodi do iscrpljivanja biljaka ionako iscrpljenih uslijed prezimljavanja. Rana ispaša nanosi štetu biljkama zbog otkidanja izdanaka i prekidanja asimilacije (fotosintetski procesi) u vrijeme kad je sadržaj pričuvnih tvari za formiranje novih izdanaka vrlo nizak. Posebne štete nastaju i uslijed gaženja još vlažnog tla. Iz navedenih razloga, nekad se preporučivalo da se s ispašom otpočne po završetku busanja trava koje su najzastupljene u travnjaku. U novije vrijeme preporuka je početi ispašom što ranije u proljeće - 10-12 dana poslije početka vegetacije radi pravilne organizacije ispaše, odnosno kod 1000-1600 kg ST/ha, i skratiti vrijeme napasivanja po pregonu. U prvom ciklusu vegetacije biljke poslije početka vlatanja brzo ogrube i njihova hranjiva vrijednost brzo pada, tako da ih stoka izbjegava i ostavlja nepopašene. Štete od ranog početka ispaše u pregonskom napasivanju tako su ograničene samo na jedan ili mali broj pregona, na kojima može doći do djelomičnog propadanja travnog pokrova i snižavanja prinosa. Te štetne posljedice se mogu smanjiti tako da pregone koji su napasivani ranije u proljeće poštedimo u naredna 2-3 ciklusa napasivanja, ili ih koristimo kasnije u slijedećoj vegetacijskoj sezoni.

Metode procjene biljne mase na pašnjaku

Primarni cilj napasivanja je uskladiti promjenljivu godišnju produkciju i kvalitetu travnjaka s potrebama domaćih životinja. Važno je znati procijeniti ima li na pašnjaku trenutno i za neko kratko buduće vrijeme dovoljno zelene krme za određeni broj stoke. Za takvu procjenu treba imati određena znanja i iskustvo. Tradicionalno hodanje kroz pašnjak i vizualna procjena, koristeći prethodno iskustvo, je najčešća metoda za donošenje odluke o početku napasivanja određenog pašnjaka. Procjena se donosi na osnovu visine biljne mase i njene gustoće i puno je lakša na nižim ujednačenijim tratinama. Procjena visine tratine je najšire prihvaćena, dok je procjena gustoće tratine komplicirana i traži veće iskustvo. Utvrđivanje visine tratine i kod rotacijskog i kod kontinuiranog napasivanja može se obaviti vizualnom procjenom ili korištenjem pomagala. Osim vizualne procjene razvijena su i neka pomagala za određivanje visine biljne mase, kao npr. mjerni štap s naznačenim centimetrima i kliznim diskom od stiropora, laganog aluminija ili plastike, koji se može napraviti i kod kuće, kao npr. ovaj prikazan na slici, napravljen od skijaškog štapa, krojačke mjerne vrpce i stiropora. Standardna metoda mjerenja visine tratine je hodanje po pašnjaku u obliku slova W i očitanje visine svakih 10-15 koraka, ali se očitanja visine tratine mogu raditi i dijagonalnim hodanjem po pašnjaku kvadratnog oblika. Idealno je visinu tratine mjeriti dva puta tjedno u vrijeme intenzivnog porasta travnjaka, a kasnije u sezoni je dovoljno 1 mjerenje tjedno. Početak napasivanja kod rotacijskog sustava napasivanja može se utvrditi i mjerenjem prinosa suhe tvari (ST) pašnjaka, kako za pojedine cikluse napasivanja tako i za cjelokupnu pašnu sezonu. Za početak napasivanja mliječnih goveda optimalan prinos ST pašnjaka je 1,8-2,2 t ST/ha (0,18 - 0,22 kg ST/m2 odnosno oko 1,2-1,5 kg zelene mase/m2), a nakon napasivanja 900-1100 kg ST/ha (ne < 6 cm), a za ovce s janjcima 0,9-1,1 t ST/ha, odnosno 0,6-0,75 kg zelene mase/m2, ako računamo da je 1 kg zelene mase = 15% ST = 0,15 kg ST, odnosno 1 kg ST = 6,7 kg zelene mase uz 15% ST u zelenoj masi). Određivanje prinosa ST travnjaka može se obaviti na nekoliko načina metodom probnih površina, tj. ručnom košnjom određenog broja slučajno odabranih površina na pašnjaku (metalni ili drveni okviri 1 x 1 m ili 0.5 x 0.5 ili 0.3 x 1 m i sl.), sušenjem pokošene mase u sušioniku (mikrovalnoj pećnici), vaganjem i preračunavanjem na 1 ha ili metoda elektronskog određivanja, korištenjem „herbage metera“, instrumenta koji se sastoji od elektrode u obliku plosnate ploče i uređaja za očitanje prinosa. Vrlo brza i točna metoda, ako se aparat pravilno kalibrira i koriste ga farmeri u razvijenim zemljama. Može se koristiti hodanjem po travnjaku ili montiranjem na različita prijevozna sredstva, čime se postupak ubrzava.

 

Ostale metode napasivanja

„CREEP“ NAPASIVANJE

Ova metoda napasivanja omogućuje mladim životinjama prolaz kroz otvore na ogradama na posebne male pašnjake na kojima je veća kvaliteta krme u odnosu na pašnjake gdje se drže njihove majke. Ovo je osobito efikasno tijekom ljetnih mjeseci kada niska produktivnost pašnjaka ograničava priraste kao i niska kvaliteta krme višegodišnjih trava. Kod uzgoja mesnih pasmina goveda povećava se prirast teladi, a obično i kondicija krava. Ovo je relativno jeftin sustav jer zahtijeva samo malo područje pašnjaka visoke kvalitete za mlade životinje u porastu. Druga mogućnost je da se primjenom ove metode omogući mladuncima koji imaju veće hranidbene potrebe prolaz na visoko kvalitetan pašnjak prije njihovih majki.

ROTACIJSKO NAPASIVANJE U TRAKE

Takav oblik fleksibilnog rotacijskog napasivanja kod kojeg se svaki dan unutar pregona životinje pomiču na novu traku određene površine. Pregrada unutar pregona se izvodi s električnom ogradom. Površina trake obično zadovoljava dnevne ili poludnevne potrebe životinja za krmom ili ovisi o duljini trajanja ciklusa napasivanja. Ukoliko je na pašnjaku krma niske kvalitete, dnevni prirasti životinja mogu biti smanjeni prilikom napasivanja u trakama radi smanjene mogućnosti selektivne ispaše. Ova metoda je posebno efikasna u cilju boljeg iskorištenja neiskorištenih biljnih vrsta na pašnjaku.

NAPASIVANJE U SLIJEDU

Takva modifikacija rotacijskog napasivanja koja uključuje dvije ili više grupa životinja koje pasu u slijedu na istom pregonu, a razlikuju se u zahtjevima za krmom s obzirom na kakvoću. Najprije pase grupa kojoj je potrebna veća kakvoća krme.

OGRANIČAVAJUĆE NAPASIVANJE

Životinje se drže na pašnjaku niže kvalitete, ali im se omogućuje pristup pašnjacima visoke kvalitete na nekoliko sati tijekom svakog dana, ili nakon nekoliko dana. Prednost ove metode je da se može smanjiti gubitak hraniva do kojeg dolazi uslijed prevelikog gaženja pašnjaka. Ovo omogućuje dobru kvalitetu hranidbe uz relativno niska ulaganja. Bez obzira koji sustav napasivanja koristimo, napasivanje u jesen treba prekinuti mjesec dana prije nastupanja prvih dugotrajnijih mrazeva, da bi se biljkama omogućila priprema za prezimljavanje i rano kretanje u proljeće. Pašnjak treba biti popašen na visinu od 3-4 cm da se minimaliziraju štete od zime.

INTENZITET NAPASIVANJA

Najvažniji ciljevi upravljanja unutar sustava proizvodnje mlijeka ili mesa u pašnom načinu držanja domaćih životinja, su osiguranje dovoljne količine kvalitetne krme za životinje uz postizanje ciljane razine proizvodnje mlijeka ili mesa. Odluka o intenzitetu ispaše jedna je od najbitnijih mjera upravljanja u sustavima proizvodnje mlijeka ili mesa, koji koriste neki oblik napasivanja, stoga je važnost odabira optimalnog intenziteta veća nego što je to izbor metode napasivanja. Takav zaključak proizlazi iz rezultata brojnih istraživanja koji ukazuju da je utjecaj načina napasivanja (rotacijsko ili kontinuirano) na proizvodnju po životinji ili po hektaru manji nego što je to utjecaj opterećenja pašnjaka. Brojne studije pokazuju da je pri istim razinama opterećenja pašnjaka proizvodnja mlijeka bila slična kod rotacijskog i kontinuiranog napasivanja.

Načini izražavanja intenziteta ispaše

Postoji nekoliko pokazatelja koji se koriste u organizaciji napasivanja, a svaki od njih utječe na neki aspekt procjene intenziteta ispaše. Pokazatelji jačine ispaše uključuju količinu ili visinu biljne mase tijekom ispaše (kontinuirano napasivanje), te prije i nakon napasivanja (rotacijsko napasivanje). Ostali specifični pokazatelji intenziteta ispaše stavljaju u odnos broj grla i površinu i/ili količinu biljne mase, te se mogu svrstati u pokazatelje pašnog opterećenja.

Pašno opterećenje

Specifični pokazatelji intenziteta ispaše uključuju odnos količine biljne mase ili površine s brojem grla, a to su:
Raspoloživa količina biljne mase po grlu – stavlja u odnos ukupnu količinu raspoložive krme i broj životinja, a izražava se u kg suhe tvari (ST) po grlu ili uvjetnom govedu (UG). 
Opterećenje ispaše
– odnos broja grla i količine biljne mase na pašnjaku, izražava se kao broj životinja ili uvjetnih grla (UG) po masi ST raspoložive krme.
Kapacitet ispaše – maksimalni broj životinja ili UG po ha površine kojim se postiže ciljana razina proizvodnosti životinja pri određenom načinu napasivanja, tijekom određenog perioda, a bez narušavanja ekosustava.
Opterećenje pašnjaka – je broj životinja ili UG koje se tijekom određenog vremenskog razdoblja napasuju na pašnjaku određene površine; najčešće se izražava za godinu ili sezonu napasivanja
Zaposjednutost pregona – predstavlja broj životinja ili UG koje trenutno pasu na pregonu određene površine.
Što je opterećenje pašnjaka veće, povećava se opterećenje ispaše, smanjuje se raspoloživa količina biljne mase po grlu, te se istodobno povećava konkurencija između životinja za raspoloživom krmom. Posljedica toga je smanjena konzumacija i smanjena produkcija po grlu. S druge strane, raste učinkovitost iskorištenja biljne mase (omjer pojedene i ponuđene krme). Istraživanja su pokazala da, za razliku od linearnog smanjenja produkcije po grlu s povećanjem opterećenja pašnjaka, povećanje opterećenja pašnjaka do određene mjere povećava razinu animalne produkcije po jedinici površine. Što se opterećenje pašnjaka više odmiče od optimalnog, animalna produkcija po jedinici površine se smanjuje. Donošenje odluke o intenzitetu ispaše, kao i uostalom o bilo kojem elementu ili mjeri upravljanja napasivanjem više je nego složeno. Svaki farmer koji koristi napasivanje trebao bi raspolagati nekim osnovnim informacijama o intenzitetu ispaše. Dobro je za početak izračunati opterećenje pašnjaka (broj životinja ili UG po hektaru površine) i kapacitet ispaše za proteklu vegetacijsku sezonu.

PRIMJER PLANIRANJA NAPASIVANJA NA GODIŠNJOJ RAZINI 

potrebno je poznavati neke osnovne čimbenike:
– površinu pašnjaka
– očekivanu produktivnost pašnjaka (godišnji prinos suhe tvari)
– % iskorištenja
– ritam porasta tratine (brzinu regeneracije tratine između turnusa napasivanja)
– potrebe jednog grla i cijelog stada.

Primjer izračuna

Uzmimo da PAŠNA SEZONA traje od 15. travnja do 1. listopada =169 dana.
Imamo STADO od 25 mliječnih krava prosječne tjelesne mase 650 kg.
Prosječna konzumacija = 16 kg ST/dan (što je 2,5% od tjelesne težine)

PAŠNJAK

Prosječni godišnji prinos suhe tvari pašnjaka je 8 t/ha.
Imamo na raspolaganju 15 ha pašnjaka.
Ciljana količina ST pašnjaka prije napasivanja = 1700 kg ST/ha
Ciljana količina ST pašnjaka nakon napasivanja = 500 kg ST/ha
Iskorištenje = 70 % (0,7)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U slučaju naše farme iz primjera, s raspoloživom površinom od 15 ha, prinosom ST od 8 t/ha i iskorištenjem od 70 %, za napasivanje stada od 25 krava potrebno je 11,9 ha. Ostatak od 3,1 ha može se koristiti kao rezervni prostor pašnjaka u razdoblju eventualnih nedostataka krme ili koristiti košnjom za sijeno/silažu/sjenažu.

DIZAJN NAPASIVANJA

Kao osnovna metoda napasivanja biti će korišteno rotacijsko napasivanje. Planirano napasivanja jednog pregona je 5 dana. Najveći broj dana odmora pregona (vrijeme između 2 turnusa napasivanja) je 30 dana. 

 

 

 

 

Broj pregona= (30/5)+1 = 7 pregona 





 

 


Potrebna površina jednog pregona= (25 x 5 x 16)/1700 x 0,7= 1,68 ha
Za kompletan planirani godišnji ciklus rotacijskog napasivanja potrebno je formirati ukupno 7 pregona površine 1,68 ha svaki. 

 

 

 

 

 

Ukoliko se ispaša planira na temelju jednodnevnih pregona, u tom slučaju potrebna površina za jedan dan iznosi 0,34 ha i tada je najbolje koristiti napasivanje u trake (električnom trakom ograničiti jednodnevne pregone). 



 

Ocijenite članak:

Recepti
U STAJI. Sad već planiramo koliko stoke ostavljamo tijekom zime i koliko hrane joj treba osigurati. Stoku treba štititi od vrućine i davati joj dosta hladne i čiste vode.
Pročitaj više...
Podsjetnik

Arhiva prošlih brojeva časopisa

Izdanje 15.05.2019. Izdanje 01.05.2019. Izdanje 15.04.2019. Izdanje 01.04.2019. Izdanje 15.03.2019. Izdanje 01.03.2019. Izdanje 15.02.2019. Izdanje 01.02.2019. Izdanje 15.01.2019. Izdanje 20.12.2018. Izdanje 01.12.2018. Izdanje 15.11.2018. Izdanje 01.11.2018. Izdanje 15.10.2018. Izdanje 01.10.2018. Izdanje 15.09.2018. Izdanje 01.09.2018. Izdanje 15.08.2018. Izdanje 20.07.2018. Izdanje 01.07.2018. Izdanje 15.06.2018. Izdanje 01.06.2018.
Copyright © 2011. - Gospodarski list d.d.
code: Finesa d.o.o. design:Metuzalem d.o.o.