Dodir prirode Home Webshop Časopis Pitanja i odgovori Vijesti Arhiva

Natapanje u voćnjacima

Stranice u tiskanom izdanju: 50 - 51

U specifičnim poljoprivrednim proizvodnjama kao što su povrćarstvo i voćarstvo, vrlo su rijetke godine kad nije potrebno dodavati vodu, odnosno kada su prirodne oborine jednake potrebama biljke u svim fazama rasta i razvoja. Naime, i u prosječno kišnim godinama, u pojedinim razdobljima uglavnom se javlja određeni nedostatak lako pristupačne vode, koji posebice ako se javi u osjetljivim fazama rasta i razvoja pojedinih kultura, može uvjetovati veliko smanjenje uroda,kao i smanjenje kakvoće plodova. Upravo zbog toga je neophodno imati sustave natapanja, kojima smo u stanju dodati potrebnu količinu vode u određenom roku.

Natapanje je nužnost

U voćarstvu, obzirom na uzgoj u vrlo različitim klimatskim područjima, prirodne oborine nisu dovoljne za zadovoljavanje potreba u vodi u nekim područjima, što se prvenstveno odnosi na aridna i semiaridna područja, uz prisustnost visokih temperatura zraka, ali i na područja koja ubrajamo u semihumidna, ali s neodgovarajućim rasporedom oborina. U takvim uvjetima natapanje je nužna mjera.

U našem području natapanje bi trebala biti obavezna mjera, jer se suša redovito javlja u toplom dijelu godine, te često uzrokuje veće ili manje smanjenje prinosa i smanjuje kvalitetu plodova. Nedostatak dovoljnih količina lako pristupačne vode posebno je izražen na lakšim tlima i suvremenim gustim nasadima koji se uzgajaju na slabijim podlogama.

Proučavanje vodnog režima biljaka kod voćnih kultura značajno je složenije nego kod ostalih biljnih vrsta (povrće i ratarske kulture), a on se uglavnom odnosi na sljedeće:
● postoji više voćnih vrsta s nizom svojih specifičnosti
● u okviru jedne vrste ima velik broj sorti, od vrlo ranih do vrlo kasnih
● voćnjaci se uzgajaju na svim tipovima tala (skeletna, pjeskovita, lagana, srednje teška do teška, glinovita, slabije do jače vododržnosti…)
● voćnjaci se uzgajaju u različitim klimatskim uvjetima - višim ili nižim nadmorskim visinama
● razlikuje se mladi od starog nasada, puni rod od mladog i dr.
● razlikuje se klasična ili gusta sadnja, bujna ili manje bujna podloga
Općenito možemo reći da su potrebe za vodom različite u različitim fenofazama rasta i razvoja, te usklađene s evapotranspiracijskim zahtjevima okoline uz uvjetovanost kompleksom raznih čimbenika.

Potrebe za vodom

Prema potrebama za vodom, rast i razvoj te potrebu za vodom voćnih kultura, možemo podijeliti na nekoliko razdoblja. U rano proljeće cvjetni pupoljci bubre i nastavljaju porast što se odvija u hladnom dijelu godine. Istovremeno se korijenov sustav brzo razvija s maksimalnim porastom u tlo, koje je u tom dijelu godine s visokim sadržajem vode i povoljne prozračnosti što sve uvjetuje minimalni mehanički otpor. Cvatnja i oplodnja se također odvija za vrijeme niskih evapotranspiracijskih zahtjeva sredine, kada je transpiracija niska, pa su i potrebe za natapanjem minimalne, ili ih nema. Ulaskom biljaka u fazu intenzivnog vegetativnog porasta, rasta mladica, formiranjem lišća i početnim porastom plodova, potrebe za natapanjem su sve veće, ako u to vrijeme nema dovoljnih količina prirodnih oborina. Nakon opadanja i prorjeđivanja plodova nastupa faza njihova intenzivna porasta, ali i nadzemnih i podzemnih vegetativnih organa, sve do faze sazrijevanja kada su i potrebe za vodom značajno veće. Svi navedeni procesi se intenzivno odvijaju pri povoljnim temperaturama zraka i pri optimalnom sadržaju vode u tlu. Ako međutim nastupi nedostatak oborina odnosno ako dođe do nedostatka vode u tlu već u samom početku vegetacije, dolazi do poremećaja u općem porastu biljaka, lišće se lošije formira, cvjetanje je slabije, a dolazi i do velikog opadanja cvjetnih zametaka. Ako do deficita vode dođe u drugom dijelu vegetacije, dolazi do lošeg formiranja cvjetnih zametaka, prijevremenog sazrijevanja plodova, ali i do njihovog opadanja. Osim toga, lišće ubrzano stari i opada, što utječe na fotosintezu, te naravno na slabije nakupljanje hranjivih tvari zbog čega biljke ulaze u zimu slabije pripremljene, te stradavaju u većem postotku. Ta voda se koristi na održavanje turgora (tlaka u tekućini biljke, stanice) lišća i troši se na transpiraciju. Posljedica su manji i sitniji plodovi lošije kvalitete koji često i rano opadaju. Pri nedostatku vode mijenjaju se fiziološki i biokemijski procesi, formiraju se proizvodi koji smanjuju kvalitetu plodova, a urodi su značajno niži.

Dovoljna količina vode u tlu bitna je ne samo zbog intenzivnog porasta te stvaranja uroda zadovoljavajuće kakvoće, nego i zbog formiranja cvjetnih zametaka za sljedeću godinu. Nakon berbe plodova, vegetativni porast biljaka se može odvijati do kasne jeseni i pojave prvih mrazeva. Sve navedeno govori u prilog činjenici da je izuzetno bitno u ovako specfičnoj proizvodnji osigurati dovoljne količine lako pristupačne vode praktično od početka do kraja vegetacije.

U slučaju nedostatka lako pristupačne vode, biljke reagiraju tako da lišće počinje oduzimati vodu iz plodova i jednogodišnjih mladica.

Kad početi s natapanjem?

Potrošnja vode u jednom voćnjaku sastavljena je od evaporacije (isparavanja) iz tla koja ovisi od učestalosti i načina vlaženja, te od transpiracije s biljaka čiji intenzitet i količina ovise od količine primljene solarne radijacije, što je definirano pokrovnošću stabla i uzgojnim oblikom. Natapanjem voćaka, bitno je osigurati biljkama dovoljne količine lako pristupačne vode u zoni aktivnoga korijenovog sustava. Najbolje je trenutak početka natapanja određivati prema sadržaju vode u tlu, pogotovo ako su pouzdani mjerni uređaji. Tehnički minimum sadržaja vode u tlu je pri lentokapilarnoj vlažnosti odnosno pri 60-65% PVK, na srednje lakim do srednje teškim tlima, odnosno oko 70% PVK (poljskog vodnog kapaciteta) na lakšim tlima. Vrijednost tehničkog minimuma zapravo ovisi od vodno fizikalnih svojstava pojedinog tipa tla, a predstavlja trenutak kada voda prelazi iz lako pokretne u teže pokretnu.
Prvo natapanje trebalo bi obaviti deset dana poslije cvjetanja, ako je proljeće sušno, a zima je bila oskudna s oborinama.
Drugo se obavlja početkom srpnja, u doba najvećeg porasta vegetativnih organa, kad se formiraju cvjetni pupoljci za narednu godinu i rastu plodovi. Tada su i najveći evapotranspiracijski zahtjevi vanjske sredine, te stabla voćaka najviše troše vodu, istodobno česta je oskudica oborina.
Treće natapanje obavlja se početkom kolovoza, za porast plodova, koji stižu za berbu krajem kolovoza i tokom rujna. Četvrto se primjenjuje samo kod sorata jabuka i krušaka za zimsku potrošnju, ali se obavlja 25-30 dana prije berbe.

Ocijenite članak:

Nino Ivančan, dipl. ing. agr.
Autor je diplomirao 2008. g na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Radi na vlastitom OPG-u u okolici Đurđevca na poslovima proizvodnje i prerade voćarsko-vinogradarskih i povrtlarskih kultura. Honorarno piše članke voćarsko vinogradarske tematike.
Palačinke sa sladoledom
Recepti
U STAJI. Sad već planiramo koliko stoke ostavljamo tijekom zime i koliko hrane joj treba osigurati. Stoku treba štititi od vrućine i davati joj dosta hladne i čiste vode.
Pročitaj više...
Podsjetnik

Arhiva prošlih brojeva časopisa

Izdanje 01.07.2019. Izdanje 15.06.2019. Izdanje 01.06.2019. Izdanje 15.05.2019. Izdanje 01.05.2019. Izdanje 15.04.2019. Izdanje 01.04.2019. Izdanje 15.03.2019. Izdanje 01.03.2019. Izdanje 15.02.2019. Izdanje 01.02.2019. Izdanje 15.01.2019. Izdanje 20.12.2018. Izdanje 01.12.2018. Izdanje 15.11.2018. Izdanje 01.11.2018. Izdanje 15.10.2018. Izdanje 01.10.2018. Izdanje 15.09.2018. Izdanje 01.09.2018. Izdanje 15.08.2018. Izdanje 20.07.2018.
Copyright © 2011. - Gospodarski list d.d.
code: Finesa d.o.o. design:Metuzalem d.o.o.