Japanske sorte jabuka uglavnom su nastale od uskog kruga američkih sorata – roditelja i to većinom od sorata ralls janet, jonathan, starking delicious i golden delicious. Korišten je uski krug roditelja za križanje i selekciju, pa sve japanske sorte posjeduju određenu genetičku sličnost i ograničenu raznolikost, te se sve mogu svrstati u 5 skupina.

Druga specifičnost je što je japanski program selekcije bio izoliran i za mnoge ove sorte se uopće nije znalo do 50-tih godina prošlog stoljeća. Godišnja proizvodnja jabuka u Japanu je oko 900 000 tona i Japanci nerado uvoze jabuke. Vole svoje sorte i naviknuti su na osobine tih sorata. Još jedna specifičnost vezana za uzgoj jabuka u Japanu je omatanje plodova papirom. Svaka jabuka je omotana u papir da se zaštiti kožica ploda i sačuva savršena boja. Plodovi boljih sorata se čak omataju dvaput!

Najpoznatije japanske sorte jabuka su grupa fuji sa svojim klonovima, mutsu, akane, indo, kinsei, orin, scarlet, toko, senshu, ambitious, kiou, mellow, tsugari , ranzan, aori 3, shizuka i dr.

Fuji skupina

Fuji jabuka
Fuji jabuka

Fuji jabuka je križanac sorata ralls janet i crvenog delišesa. Selekcionirana je 1939. g., a u proizvodnji je od 1962. g. Omiljena je sorta jabuke u Japanu, a u Europi se sorta fuji značajnije proširila početkom devedesetih godina, i to u Francuskoj gdje je njom zasađeno prvih 2500 hektara voćnjaka. Zbog izmjenične rodnosti i slabe obojenosti plodova kod osnovne sorte i prvih klonova, sorta fuji slabo je prihvaćena na drugim proizvodnim područjima. Tek nakon otkrića i uspješne promocije klona fuji kiku® 8, sorta postaje sve zastupljenija u Italiji, južnoj Njemačkoj, Austriji, Sloveniji i drugdje.

Fuji jabuka danas zauzima treće mjesto na svjetskome tržištu, iza crvenog i zlatnog delišesa. Sa sve većim prihvaćanjem europskih potrošača ove jabuke, i u Europi se posljednjih godina pojavljuju nove selekcije Fujija, a posebice otpornih na fuzikladij i manje podložnih alternaciji.

Oprašuju ga elstar, gala, zlatni delišes, granny smith. Vrlo je podložan alternaciji (izmjeničnoj rodnosti) i teško se prorjeđuje. Plod je srednje krupan, težine oko 200 g. Osnovna boja ploda je zeleno-žuta s ružičasto-crvenim dopunskim preljevom. Dopunska boja se mijenja ovisno o klonu, a po tipu obojenja klonovi su podijeljeni u tri skupine: A, B i C. Skupina A predstavlja prošarane tipove, skupina B uključuje tipove s prošaranim preljevom, a skupina C uključuje potpuno obojene tipove u obliku preljeva.

Obojenje koje imaju klonovi iz skupine A je najpoželjnije, dok oblik obojenja C nije poželjan, te se uglavnom ne koriste u daljnjoj selekciji. Dopunska boja često nije stabilna, pa klonovi koji su klasificirani kao prošarani mogu dati i plodove s obojenjem u obliku preljeva i obrnuto. Meso je čvrsto, hrskavo, vrlo sočno, slatko, krem boje. Vrlo je ukusna jabuka. Zbog velike količine šećera sklona je pojavi staklavosti plodova. Dozrijeva sredinom do kraja listopada. Osjetljiva je na količinu CO2 u hladnjačama.

Brojni su klonovi Fujija. Fuji brak pvr kiku® 8 je jedna od najpoznatijih mutacija standarda. Stablo je srednjeg do snažnog rasta, srednje do kasne, vrlo intenzivne cvatnje i dobre produktivnosti. Plod pripada skupini A, rubin-crvenog sjajnog preljeva. Dobra obojenost je i na plodovima koji se nalaze u sjeni, što nije primijećeno kod ostalih klonova. Meso aromatično, svježe, sočno, slatko. Dozrijeva sredinom listopada. Senshu je također tip fujija, znatno ranijeg dozrijevanja, nešto manjeg ploda, i sličnih problema s obojenjem kao standardna sorta.

Dobra svojstva sorte fuji• jako dobre prodajne mogućnosti na svjetskom tržištu
• izvrstan okus
• prikladna za skladištenje na policama
• malobrojni fiziološki nedostaci (osim „staklavosti“ plodova)
• dobro sazrijevanje na pogodnim voćarskim lokalitetima unatoč dugom vegetacijskom razdoblju

Mutsu jabuka

Mutsu jabuka
Mutsu jabuka

Mutsu jabuka je križanac zlatnog delišesa i indo, a još je poznata kao crispin. Načelno spada u grupu zlatnog delišesa, no razvija puno veći plod i ima zeleniju nijansu pokožice od zlatnog delišesa. Pokožica ima izražene lenticele. Razvija veliko stablo snažnog rasta, te ju je bolje uzgajati na slabije bujnim podlogama. Triploidna je sorta, dakle nije oprašivač, pa treba dva druga oprašivača. Oprašuju je sorte gala i fuji. Sklona je pojavi alternacije.

Osjetljiva je na mraz i na fuzikladij. U SAD-u poznata i kao ‘jabuka od milijun dolara’ zbog visokih cijena koje je nekada postizala. Relativno je poznata u Europi, a česta je i kod nas i prisutna u svakom rasadniku. Plod je velik, oko 400 g, skoro valjkast s definiranim rebrima. Žuto-zelene osnovne boje s laganim narančastim preljevom. Meso je čvrsto, sočno, sitno zrnasto i slatko. Pogodno i za konzumiranje u svježem stanju, te za preradu. Nema pojave mrežavosti na plodu, no osjetljivo je na ozljede tijekom berbe. Dozrijeva u vrijeme zlatnog delišesa. Posjeduje dobar potencijal skladištenja. Shizuka je također vrlo slična sorta kao mutsu, nešto manjeg ploda, tanje pokožice i tjedan dana ranijeg dozrijevanja. Kinsei jabuka je također tip zlatnog delišesa, velikog ploda, kasnijeg dozrijevanja, dobrog okusa i dugotrajnog čuvanja. Zelene boje pokožice.

Akane jabuka

""

Selekcionirana je 1930.g. križanac jonathana i worcester pearmain jabuka. Relativno je otporna na krastavost i plamenjaču, a osjetljiva je na pepelnicu. Cvate srednje rano do srednje kasno i obilno i rano rađa, dozrijeva krajem kolovoza. Plod je srednje veličine, oko 130g. Osnovna boja pokožice je zelena s crvenim prugama, a često je u potpunosti pokrivena crvenilom. Slatkog je okusa, slična jonathanu. Plodovi se dobro drže na grani, mogu se brati i do 30 dana bez osjetne promjene kvalitete.

Dosta se širila jedno vrijeme na području bivše države, te se još uvijek može naći u većim rasadnicima. Japanske sorte jabuka svakako imaju svoje poklonike, a prvenstveno sve veću popularnost u Hrvatskoj među potrošačima ima sorta fuji, koja je po istraživanjima pogodna i za preradu u jabučno vino. Za uspješnu proizvodnju sorte fuji i drugih kvalitetnih japanskih sorata i daljnje proširenje njihove rasprostranjenosti, potrebno je provesti brojne aplikativne pokuse, te educirati proizvođače o specifičnoj proizvodnji ove sorte.

Prethodni članakUređivanje dudove bačve
Sljedeći članakOkrugli stol na temu ruralnog razvoja RH ”Kako spasiti 99 posto Hrvatske?”
Nino Ivančan, dipl. ing. agr.
Autor je diplomirao 2008. g na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Radi na vlastitom OPG-u u okolici Đurđevca na poslovima proizvodnje i prerade voćarsko-vinogradarskih i povrtlarskih kultura. Honorarno piše članke voćarsko vinogradarske tematike. RADNO ISKUSTVO 1996. – 2014. Rad na vlastitom OPG-u u okolici Đurđevca na poslovima proizvodnje i prerade voćarsko-vinogradarskih i povrtlarskih kultura. Također 16-godišnje iskustvo na agrotehničkim zahvatima navedenih kultura, korištenju i održavanju mehanizacije, poslovima kemijske i biološke zaštite, na planiranju i održavanju vv nasada, drvenastih i ukrasnih kultura te zelenih površina, na planiranju i održavanju kultura u zaštićenim prostorima, na biotehnološkim procesima prerade vv kultura, enološkim i enokemijskim zahvatima prilikom prerade i dozrijevanja vina, te analizama vina. Također 16-godišnje iskustvo davanja konzultacija iz pedoloških analiza, kemijskih analiza te primjena meliorativne gnojidbe, fertirigacije i folijarne aplikacije hraniva na osnovi toga, korištenja prognostičkih modela meteoroloških podataka, CDA uređaja za dijagnosticiranje i predviđanje bolesti i štetnika, savjetovanja prilikom izrada agroekoloških studija. 2004. Službovanje u Uredu državne uprave u Zagrebačkoj Županiji, Ispostava Zaprešić, u Uredu za gospodarstvo na poslovima poljoprivredne administracije. 2006. – Honorarni rad u Glasniku Zaštite Bilja, Vinogradarskom portalu Voćarskom portalu koji obuhvaća pisanje članaka i preporuka zaštite bilja, odgovore na pitanja preko foruma i e-maila portala. 2012. – Honorarni rad u Gospodarskom Listu na pisanju članaka voćarsko vinogradarske tematike.