Pri uzgoju plodovitog povrća, a to su vrste koje uzgajamo radi ploda nastalog iz cvijeta (rajčica, paprika, patlidžan, krastavac, dinja, lubenica, tikve i dr.) dolazi do značajnih gubitaka u prinosu i kvaliteti zbog napada štetočinja (štetnici, uzročnici bolesti, te korovi). Štetočinje napadaju povrće od sjetve do berbe. Neki štetnici i uzročnici bolesti javljaju se i nakon berbe – za vrijeme uskladištenja i stavljanja u promet. Međutim, na navedenim vrstama često dolazi i do različitih fizioloških poremećaja koji u konačnici također uzrokuju smanjenje kakvoće i kvalitete. Uzrokovani su negativnim djelovanjem okolišnih (abiotskih) čimbenika (temperatura, vlaga, ishrana, svjetlost, onečišćenje zraka,). Neki od simptoma fizioloških poremećaja često su slični simptomima uzrokovanim štetočinjama, te ih je stoga bitno razlikovati.
Vršna trulež
Navedeni fiziološki poremećaj javlja se kod većine navedenih vrsta. Vršna trulež javlja se neposredno uz vrhove plodova u fazi intenzivnog razvoja u vidu malih vodenastih zona koje se brzo povećava ju i tamne. U početku, spomenute zone su zelenkasto smeđe boje koje kasnije mogu pocrnjeti. Istovremeno dolazi do uleknuća te plodovi (osobito kod rajčice) dobivaju spljošteni izgled. Osnovni je uzrok vršne truleži nedostatak kalcija u plodu. Naime, nedostatak kalcija uzrokuje smanjenu propusnost stanične membrane, čime dolazi do oštećenja membranske strukture, te pucanja stanica.
Kalcij spada u slabo pokretne elemente u biljci (slaba pokretljivost iz starijih u mlađe dijelove), te se simptomi nedostatka javljaju na mlađim listovima. No, najčešće se simptomi nedostatka očituju na plodovima, jer je u plodovima slaba transpiracija (ksilemski tok) u odnosu na lišće. Uzrok nedostatka kalcija u plodu može biti nedostatna količina kalcija u tlu (kisela tla) ili negativni faktori prilikom primanja kalcija od strane biljke: nedostatak vlage (suša), prevelika količina vode nakon sušnog razdoblja. Pojavi vršne truleži doprinosi i preobilna gnojidba dušikom. Čime se povećava lisna masa i transpiracija, te dolazi do smanjene opskrbljenosti ploda kalcijem.
Preventivne mjere
• održavanje povoljne reakcije tla (pH) od 6-6.5. Ako je pH niži, na osnovu analize potrebno je izvršiti kalcizaciju nekim od vapnenih materijala
• provoditi izbalansiranu gnojidbu makro i mikro hranivima (paziti na dušikamonijski oblik)
• pri uzgoju koristiti malčeve (slama) radi očuvanja vlažnosti tla
• redovito provoditi navodnjavanje
• folijarna prihrana kalcijevim gnojivima ima učinak ako se počinje provoditi prije cvatnje, pa do pojave prvih plodova, a nakon pojave simptoma (kurativno) učinak je slabiji
Znakovi slični vršnoj truleži kod rajčice se javljaju i kod napada gljivice (Alternaria solani), uzročnika koncentrične pjegavosti. Međutim, simptomi zaraze u pravilu se javljaju u zoni peteljke, a rijetko na vršnom dijelu ploda!
Mačje lice
Ovaj fiziološki poremećaj manifestira se u velikim deformacijama na plodu u vidu ožiljaka i rupa različitih veličina (najčešće vršnom dijelu), što mu smanjuje tržnu vrijednost. Navedeni poremećaj uzrokuje više faktora – unutarnji (genetski), te vanjski (temperatura, vlaga) pri čemu dolazi do poremećaja već tijekom formiranja cvijeta, a manifestira se u plodonošenju. Neki istraživači smatraju da je glavni uzrok pojava hladnog vremena tri tjedna prije cvatnje.
Bijelo tkivo
Plodovi s ovim fiziološkim poremećajem obično nemaju vanjskih simptoma, već se bijelo tkivo uočava na prerezu. Osobito je izraženo u vaskularnom (žiljnom) području, te vanjskim stijenkama ploda. Smatra se da navedeni poremećaj uzrokuju visoke temperature tijekom dozrijevanja, dok dobra opskrbljenost biljke kalijem smanjuje ovu pojavu
Pucanje plodova Postoji nekoliko tipova raspucavanja plodova (rajčice), od kojih su najčešće koncentrične (kružne) i radijalne (zvjezdaste) pukotine. Do pucanja plodova dolazi uslijed naglog rasta koji je potaknut velikim količinama vode i visokim temperaturama (osobito poslije dužeg sušnog i/ ili hladnog razdoblja).
Palež ploda
Simptomi ovog poremećaja uključuju izbijeljena područja koja se s vremenom udubljuju na dijelu ploda koji je izložen izravnom sunčevom svjetlu. Na plodovima koji nakon razvoja u zasjeni lišćem bivaju izloženi izravnom sunčevom svjetlu, uslijed visokih temperatura ne dolazi do stvaranja pigmenta. Stoga je u cilju sprečavanja ovog poremećaja potrebno čuvati lisnu masu (redovita zaštita), te birati otporne sorte (više lisne mase).
„Žuta ramena“
Pri ovom poremećaju plodovi ne sazrijevaju ujednačeno, odnosno bazni dio ploda (oko peteljke) ostaje zelen ili požuti. Ovaj poremećaj iniciran je već prije same zriobe, te ga ne možemo ukloniti odlaganjem rokova berbe. Uz genetsku predispoziciju, učestalost ovog poremećaja veća je kod neizbalansirane ishrane kalijem i magnezijem.
