Dodir prirode Home Webshop Časopis Pitanja i odgovori Vijesti Arhiva

Korijen svega dobrog

Stranice u tiskanom izdanju: 64 - 65

Povrće se prema gospodarskoj podjeli svrstava prema tome zbog kojeg se jestivog dijela uzgaja. U korijenasto povrće ne pripada samo jestivo korijenje, već i svi podzemni biljni dijelovi kao što su lukovice, podanci i gomolji. Kada u njima nema gorkih, trpkih, škodljivih i neprobavljivih sastojaka, ti dijelovi mogu poslužiti kao povrće, a mogu se i sušiti i mljeti u brašno.
Mnogi se podzemni dijelovi mogu jesti prokuhani ili pečeni na žaru (slično krumpiru), a ponekad i sirovi. Korijenje i podzemne stabljike većinom se iskapaju za jelo u jesen. Prije upotrebe treba ih dobro oprati, a po potrebi ostrugati ili oguliti. U ovom nastavku opisat ćemo nekoliko manje poznatih vrsta čiji korijen može poslužiti kao vrlo hranjivo jelo.

Čičoka (Helianthus tuberosus L.)

Čičoka potječe iz Sjeverne Amerike, a danas se uzgaja širom svijeta kao stočna hrana, povrće i ukrasna biljka. U kulturi je poznato više sorti, koje se međusobno razlikuju po obliku gomolja i prema vremenu cvatnje. Često je nalazimo samoniklu na vlažnom i hranjivom tlu, na zapuštenim mjestima, često uz rijeke i potoke. Sirovi gomolji imaju okus sličan nezrelim lješnjacima, a skuhani po okusu podsjećaju na artičoke. U gomolju ima 23-30% ugljikohidrata (koji se u jesen uglavnom sastoji od inulina), 2% bjelančevina, nešto željeza, kalija i fosfora te vitamina B1, B2 i malo vitamina C. Gomolji se smatraju vrlo zdravom hranom, za dijabetičare, jer se prisutni inulin razgrađuje na fruktozu. Osim kao povrće gomolji služe za pečenje rakije i za ekstrakciju inulina.

Čičoka je trajnica, do 2 m visoka biljka srodna i slična suncokretu, s uspravnom, dlakavom i u gornjem dijelu razgranjenom stabljikom i s gomoljastim odebljanjima na podanku. Cvjetne glavice su žute, pojedinačne i uspravne, a razvijaju se kasno i razmjerno rijetko, obično od rujna do studenog. Gomolji čičoke iskapaju se u kasnu jesen i vrlo su hranjivi. Mogu se pripremiti na isti način kao i krumpirovi.

Juha od čičoke: 400 g gomolja od čičoke, 1 l vode, začini po želji (sol, papar, peršin, majčina dušica, kim, komorač) Priprema: gomolje čičoke oprati, oguliti i narezati po želji na kockice, štapiće, listiće ili ploškice. Kuhati dok čičoka ne omekša.

Salata od čičoke: 300 g čičoke (sirove ili kuhane), ulje (maslinovo ili bučino), začini po želji Priprema: gomolje oguliti, narezati na tanke ploškice i začiniti maslinovim ili bučinim uljem i začinima po želji.

Savijača od čičoke: 1 paket gotovih kora za savijače, 1 glavica luka, 750 g čičoke, ulje, sol, papar i ostali začini po želji, 2 dcl vode i 2 žlice ulja za preljev. Priprema: krupnije gomolje čičoke oguliti i naribati na ribež za jabuke, sitno narezati luk, dodati luku naribanu čičoku koja je dobro ocijeđena. Začiniti solju i ostalim začinima po želji. Nadjevom puniti listove, a svaki list prije punjenja premazati uljem. Nadjevene listove motati u role i staviti u nauljenu tepsiju. Peći dok ne porumeni. Kad je savijača pečena izvaditi ju iz pećnice i odmah preliti pripremljenim preljevom, te vratiti u pećnicu da se tekućina iskuha. Poslužiti toplu.

Maslačak (Taraxacum officinale)

Maslačak ubrajamo među najpoznatije i prve proljetne divlje salate, no i maslačkov korijen vrlo je hranjiv. Sadrži 40% inulina i bere se u proljeće i jesen. Kuhan ili sirov korijen jede se tanko izrezan na kruhu s maslacem. Ispečen korijen može služiti i kao nadomjestak za kavu. Mladi, tvrdi cvjetni pupoljci ukiseljeni u octu koriste se kao začin umjesto kapara. Od cvjetnih glavica s šećerom, vodom i limunom pravi se „maslačkov med“ koji nalikuje pravom medu. Ponekad se u jesen ubrano korijenje zakopava u pijesak, a žućkasti etiolirani listovi koji izbijaju iz korijenja u proljeće posebno su ugodnog okusa. Čaj od korijena i lista maslačka: staviti šaku svježeg korijena ili lišća u litru kipuće vode. Procijediti nakon deset minuta i piti tri šalice dnevno.
Kava od korijena maslačka: iskopati korijen u proljeće, oprati ga, razrezati i ispržiti u pećnici. Samljeti ga u mlincu za kavu. Pripremiti ga samostalno poput kave ili kao dodatak kavi.

Hren (Armoracia lapathifolia)

Trajna i snažna, do 130 cm visoka biljka s debelim, drvenastim korijenom i uspravne, u gornjem dijelu razgranate stabljike. Domovina hrena je jugoistočna Europa i zapadna Azija. Nalazimo ga u prirodi uz putove, obale rijeka, željezničke pruge, na livadama, vlažnim i sjenovitim mjestima. Prizemni listovi hrena rastu vrlo brzo, tako da na travnjacima nakon košnje nadrastu ostalo livadno bilje. Korijen hrena može se iskopati tijekom cijele godine, a najbolje je u listopadu kad se nadzemna masa počinje sušiti. Korijen ima osobito ljut i oštar okus, koji kao i u nekih drugih krstašica potječe od jako hlapljivog alil-gorušičina ulja. Zbog okusa iščupani se korijen upotrebljava kao začin za meso.

U pučkoj medicini korijen hrena služi kao lijek protiv skorbuta, plućnih, kožnih i drugih bolesti. Utvrđeno je da kemijski sastav korijena sprječava rast bakterija. U svježem korijenu ima više od 100 mg vitamina C.

Mladi proljetni listovi, koji su također ljutkastog okusa, mogu služiti kao dodatak salati. Ukusne su i prokuhane mlade stabljike. Proljetni su listovi osobito bogati vitaminom C. Sadrže u svježem stanju čak 300 do 400 mg askorbinske kiseline i oko 14 mg karotina.

Umak od hrena: 1 korijen hrena, 1 jabuka, 2 jaja, sol, ulje, ocat Priprema: korijen hrena sitno naribati. Oguliti veću kiselu jabuku i sitno je naribati. Tvrdo skuhati 2 jaja i izrezati na što sitnije komadiće. Ravnomjerno sve izmiješati. Servirati svježe, a u hladnjaku može stajati 15 dana.

Salata od mrkve i hrena: 300 g mrkve, 1 hren, 1 jabuka, 1 čaša kiselog vrhnja, 1 žlica limunovog soka, papar, sol. Priprema: očistiti, oprati i naribati mrkvu, hren i jabuku. Dodati vrhnje, limunov sok, papar i sol. Sve izmiješati i poslužiti.

Topli umak sa hrenom: 30 g brašna (2 žlice brašna), 2 žlice pirea od rajčice, 4 žlice octa, 1 žumanjak, 1 žlica hrena, malo soli i papra. Priprema: zagrijati maslac na štednjaku, dodati brašno i popržiti do rumene boje. Dodati pire od rajčice uz neprekidno miješanje. Kuhati na umjerenoj temperaturi, dodati ocat, posoliti i popapriti. Maknuti sa štednjaka čim počne kipiti. Kada se malo ohladi, dodati žumanjak i hren. Sve promiješati i poslužiti uz kuhano meso.

Dragušica (Scolymus hispanicus)

Dragušica je dvogodišnja bodljikava biljka bogata mliječnim sokom. Stabljika je visoka do 80 cm, a zlatnožute, do 3 cm široke cvjetne glavice s bodljikavim, ušiljenim ovojnim listićima, razvijaju se na vršcima ogranaka od svibnja do rujna. Ova glavočika raste kod nas u priobalnom pojasu, uz puteve i na suhim, kamenitim zapuštenim mjestima izloženim suncu. Dragušica ima jestivi prokuhani korijen, u kojem ima dosta inulina. Za jelo se mogu brati i prizemni listovi jednogodišnje biljke, dok su ostali dijelovi previše bodljikavi.

Cikorija (Cichorium intybus)

Cikorija ili vodopija je zeljasta trajnica visine 30-50 cm, vretenastog korijena. Stabljika joj je uspravna, čvrsta, uzduž izbrazdana, u gornjem dijelu jače razgranjena. Brojni, lijepi, svijetloplavi (rjeđe ružičasti ili bijeli) zvjezdasti cvjetovi razvijaju se na posve kratkim stapkama od lipnja do rujna, a otvoreni su većinom tijekom prijepodneva. Cijela biljka je ispunjena mliječnim sokom gorkog okusa. Cikorija je raširena u svim krajevima naše zemlje. Raste uz puteve, pruge i živice, po livadama, poljima i pustim neobrađenim mjestima. Kao povrće se upotrebljavaju mladi, ponešto gorki prizemni listovi koji su prije izbijanja stabljike vrlo slični listovima maslačka, pa se s njima često zamjenjuju. Sakupljaju se u proljeće ili rano ljeto, prije cvatnje i priređuju na različite načine, najčešće kao salata i špinat. Radi ublažavanja gorkog okusa često se miješaju s drugim zelenim povrćem. U mladim listovima samonikle biljke ima 40-50 mg vitamina C i 6-14 mg karotina. Osim listova jede se i mlado skuhano korijenje kao varivo i na salatu koje se bere u rujnu i listopadu. U korijenu ima mnogo inulina (do 40%), pa se upotrebljava i kao hrana za dijabetičare.

Uzgaja se u različitim oblicima, uglavnom kao povrće, a i zbog korijena, koji služi kao nadomjestak kavi.

Čaj od cikorije: 1 velika žlica mješavina svih dijelova cikorije i pola litre hladne vode kuha se 3 minute

Vino od cikorije: 1 velika žlica mješavina svih dijelova cikorije i pola litre bijelog vina

Salata od cikorije: svježi mladi listovi, maslinovo ulje i ocat.

Ocijenite članak:

dr.sc. Renata Erhatić
Viši predavač na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima. Nositeljica je kolegija Ljekovito i aromatično bilje i suradnica na kolegiju Ukrasne biljne vrste u oblikovanju vrtova.
Recepti
U STAJI. Sad već planiramo koliko stoke ostavljamo tijekom zime i koliko hrane joj treba osigurati. Stoku treba štititi od vrućine i davati joj dosta hladne i čiste vode.
Pročitaj više...
Podsjetnik

Arhiva prošlih brojeva časopisa

Izdanje 15.05.2019. Izdanje 01.05.2019. Izdanje 15.04.2019. Izdanje 01.04.2019. Izdanje 15.03.2019. Izdanje 01.03.2019. Izdanje 15.02.2019. Izdanje 01.02.2019. Izdanje 15.01.2019. Izdanje 20.12.2018. Izdanje 01.12.2018. Izdanje 15.11.2018. Izdanje 01.11.2018. Izdanje 15.10.2018. Izdanje 01.10.2018. Izdanje 15.09.2018. Izdanje 01.09.2018. Izdanje 15.08.2018. Izdanje 20.07.2018. Izdanje 01.07.2018. Izdanje 15.06.2018. Izdanje 01.06.2018.
Copyright © 2011. - Gospodarski list d.d.
code: Finesa d.o.o. design:Metuzalem d.o.o.