Dodir prirode Home Webshop Časopis Pitanja i odgovori Vijesti Arhiva

Naši napasni korovi

Stranice u tiskanom izdanju: 41 - 50

Što su u stvari korovi?

U jednom od svojih prvih priručnika o korovima, poznati američki znanstvenik A. S. Crafts definirajući pojam korov kaže: „u početku nije bilo korova“. I zaista, od vremena kad se čovjek počeo organizirano baviti poljoprivredom, korovi su postali dio njegove svakidašnjice. Što su, ustvari, korovi? S poljoprivrednog gledišta „korovi su kultivirane biljke protiv čovjekove volje“. Ovu definiciju izrekao je još u pretprošlom stoljeću poznati švicarski botaničar A. P. de Candolla. Po toj definiciji korovom možemo smatrati svaku biljnu vrstu koja raste na neželjenom mjestu. U tom smislu i suncokret možemo smatrati korovom ako raste u usjevu soje ili šećerne repe, jednako kao što su raž, ječam ili zob korovi, ako se razvijaju i rastu u usjevu pšenice. No, jesu li korovi uvijek štetne i neželjene biljne vrste? S gledišta poljoprivrednika oni to zaista jesu, jer svojim prisustvom umanjuju kvalitetu i količinu priroda kultiviranog bilja. Iz prikazanog se vidi da zakorovljen usjev soje ima za 1,4 puta a kukuruza čak za 8,6 puta manji prinos od nezakorovljenog usjeva. Kod uzgoja nekompetentnog zakorovljenog luka izravnom sjetvom sjemena, prirod je 23 puta manji od luka uzgojenog bez prisustva korova. Rajčica uzgajana iz presadnica lakše se nadmeće s korovima od rajčice uzgajane izravnom sjetvom sjemena u polju, pa se i prinosi znatno razlikuju. S druge, pak, strane njihovo prisustvo omogućuje zaposlenje ogromnom broju lokalne i sezonske radne snage. Korovi kod velikog broja ljudi mogu izazvati teške alergije, dermatitis i trovanja, ali također i zadovoljstvo i ugođaj oku, jer mnogi u njihovu šarenilu boja prepoznaju samonikli cvijet. Isto tako mnoge korovske biljke služe pčelama za sakupljanje meda, pticama, glodavcima i drugoj divljači kao sklonište i izvorište hrane, ali su, istovremeno domaćini mnogim biljnim bolestima i štetnicima. Zbog svojstva da brzo rastu i da izrastu visoko, korovi mogu umanjiti preglednost uz ceste i usporiti protok u vodotocima. Zbog istih će svojstava djelovati korisno, jer će spriječiti eroziju koju čovjek gradnjom tih objekata pospješuje. Zbog svega navedenog herbolog W. P. Andersen ima pravo kad kaže da su korovi sezonske radne snage. Korovi kod velikog broja ljudi mogu izazvati teške alergije, dermatitis i trovanja, ali također i zadovoljstvo i ugođaj oku, jer mnogi u njihovu šarenilu boja prepoznaju samonikli cvijet. Isto tako mnoge korovske biljke služe pčelama za sakupljanje meda, pticama, glodavcima i drugoj divljači kao sklonište i izvorište hrane, ali su, istovremeno domaćini mnogim biljnim bolestima i štetnicima. Zbog svojstva da brzo rastu i da izrastu visoko, korovi mogu umanjiti preglednost uz ceste i usporiti protok u vodotocima. Zbog istih će svojstava djelovati korisno, jer će spriječiti eroziju koju čovjek gradnjom tih objekata pospješuje. Zbog svega navedenog herbolog W. P. Andersen ima pravo kad kaže da su korovi „kontroverzne biljke, koje nisu sve uvijek loše, jednako kao što nisu sve uvijek dobre“.

Ekologija korova

Unatoč činjenici da štetni organizmi (bolesti, korovi i štetnici) i uz sve raspoložive mjere borbe odnose trećinu proizvodnje, danas se u svijetu sve više govori „o problemima poljoprivrede“, nego što se govori o „problemima u poljoprivredi“. Pri tome se (osobito tamo gdje vlada izobilje) zaboravlja da nas poljoprivreda doslovno hrani i odijeva. Ako razvoj poljoprivrede promatramo kroz povijest, njezina povijest se dijeli na ere koje zapravo označavaju razinu, odnosno stupanj njezina razvoja. Tako američki herbolog Zimdahl prvu eru u povijesti poljoprivrede naziva „era krvi, znoja i suza“, jer se u tom razdoblju proizvodnja hrane zasnivala na puno napornog ljudskog rada uz vrlo male prinose. Zbog ograničenog prostora, zadržat ćemo se na pretposljednjoj eri, tzv. „Zelena revolucija“ koja je prethodila današnjim pristupima proizvodnje hrane (ekološki prihvatljivim). Bila je obilježena razvojem genetike (hibridizacije) i mehanizacije (obrade tla), te primjenom agrokemikalija (gnojiva i pesticida). Zahvaljujući navedenimnapredcima, prinosi poljoprivrednih kultura su višestruko povećani. Omogućili su osnivanje milijunskih i višemilijunskih gradova. Naime, procjena je da danas jedan proizvođač proizvodi hranu za oko 150 ljudi (koji se bave nekom drugom djelatnošću). Međutim, nedugo nakon primjene i uvođenja navedenih tehnoloških napredaka, uočeni su nedostaci, osobito primjena gnojiva i pesticida. FAO (Food and Agriculture Organization of the United Nations) kao organizacija kojoj je primarni cilj osiguranje dovoljnih količina hrane za čovječanstvo, navodi negativne učinke „Zelene revolucije“ na okoliš kao što su:

• degradacija tla (zbog intenzivne primjene mehanizacije),
• salinizacija tala (zbog navodnjavanja),
• prekomjerno trošenje pitke vode za natapanje,
• rezistentnost štetnih organizama na pesticide,
• štete od erozije,
• smanjenje biodiverziteta,
• uništavanje šuma (zbog povećanja poljoprivrednih površina),
• emisija stakleničkih plinova (utjecaj na klimatske promjene),
• kontaminacija voda nitratima i ugrožavanje zdravlja ljudi i životinja.
Zbog navedenih učinaka, FAO predlaže novi obrazac poljoprivredne proizvodnje zvan „Save and Grow“ što znači na istoj površini proizvoditi više hrane i čuvati okoliš istovremeno.

Iako je teško prihvatiti činjenicu da proizvodnja hrane zagađuje okoliš, s gledišta primjene pesticida treba prihvatiti činjenicu da kemijske mjere imaju određene prednosti (jednostavne, jeftine, učinkovite, brze) zbog kojih se poljoprivredni proizvođači kod zaštite usjeva od štetnih organizama oslanjaju isključivo na primjenu pesticida. U većoj ili manjoj mjeri zapostavili su nekemijske mjere borbe.

Na temelju navedenog, vidljiva je nužnost uvođenja i drugih nekemijskih načina borbe protiv korova (i drugih štetnih organizama) u sustav suzbijanja. Jedna od nužnosti jest i poznavanje ekologije korova s ciljem učinkovitijeg suzbijanja. Naime, herbolog Zimdahl navodi da smo se u „eri kemije“ kod suzbijanja korova bavili samo odnosom kultura-korov. Da ne dođe do smanjenja prinosa glavno pitanje je bilo kako suzbiti korov? Isti autor danas u taj odnos uključuje učinke aktivnosti proizvođača na korove i čimbenike ekologije korova. Zbog toga pitanje suzbijanja korova nije više primarni cilj, nego je pitanje otkud korovi na nekoj njivi?, odnosno koje aktivnosti proizvođača su rezultirale prisustvom korova. Zimdahl zapravo govori o nužnosti uključivanja ekologije korova u sustav suzbijanja korova.

Korovi su vrlo aktivan čimbenik agroekosustava, vrlo su prilagodljivi na sve aktivnosti proizvođača koje provodi u cilju njihova suzbijanja, osobito ako su mjere suzbijanja uniformne (jedinstven cilj i uzastopno ponavljanje primjene). Dobar primjer za navedeno je razvijanje rezistentnosti korova na herbicide, ako se herbicid istog mehanizma djelovanja primjenjuje uzastopno dulji niz godina. O ovome posebno treba voditi brigu nakon povlačenja velikog broja herbicida (pisano u prethodnim brojevima Gospodarskog lista ) od strane Komisije EU. Naime, na tržištu je sužen izbor herbicida, što će rezultirati ponovljenom primjenom herbicida istog mehanizma djelovanja.

Iz svega ukratko navedenog je vidljiva važnost poznavanja korova, odnosno poznavanje specifičnih morfoloških, bioloških i ekoloških obilježja pojedine korovne vrste. Dobro poznavanje važnih korovnih vrsta može dati odgovor otkud korov na ovoj njivi?, odnosno koji pedoklimatski uvjeti i koje aktivnosti proizvođača su rezultirali naglašenom zakorovljenošću određenom korovnom vrstom. Banka sjemena korova u tlu, dormantnost sjemena, vrijednosti čimbenika okoliša (temperatura, voda, svjetlo, CO2 i dr.) nužne za nicanje i razvoj korova su osnovne koje treba poznavati u ekologiji korova. Banka sjemena korova je sva količina sjemena korova koja se nalazi u tlu i predstavlja mjesto gdje sjeme korova ostaje sve do klijanja i nicanja. Poznato je da se korovi najvećim dijelom razmnožavaju sjemenom i/ili pomoću različitih vegetativnih organa (višegodišnji korovi). Količina proizvedenog sjemena po biljci obilježje je pojedine korovne vrste, ali je i u direktnoj vezi s pedoklimatskim uvjetima, agrotehničkim zahvatima i kompeticijskim (natjecateljskim) odnosima na određenoj parceli, vremenom nicanja i dr. Banka sjemena je zapravo „ogledalo“ dugogodišnjeg načina gospodarenja i svih naših uspjeha u borbi protiv korova u prethodnim godinama. Stoga strategiju suzbijanja korova ne treba planirati samo na temelju poniklih korova u usjevu već treba voditi računa i o sastavu i količini sjemena korova u tlu kao izvoru buduće zakorovljenosti njive. Osim ukupne količine sjemena korova u tlu, važno je imati na umu i okomiti raspored sjemena kroz profil tla, što je rezultat uglavnom načina obrade tla. Tako će npr. kod klasičnog oranja sjeme korova (proizvedeno u tekućoj vegetaciji) s površine tla biti unijeto na dubinu na koju se obavlja oranje, a sjeme iz prethodnih godina bit će iznijeto u površinski sloj tla gdje će imati uvjete za klijanje i nicanje (buđenje iz stanja mirovanja). Dormantnost sjemena korova je glavni čimbenik „opstojnosti“ banke sjemena korova u tlu. Svojstvena je samo divljim biljnim vrstama (korovima). To je sposobnost korova da u nepovoljnim uvjetima za klijanje, nicanje i razvoj u stanju mirovanja zadrži vijabilnost sjemenke (život) dulji niz godina a sve u cilju opstanka vrste (svojstveno svakom živom organizmu). Dormantnost sjemena je zapravo evolucijska prilagodba vrste da osigura opstanak (preživljavanje) i u slučaju kad joj je sjeme dugo i kontinuirano bilo izloženo nepovoljnim uvjetima okoliša. S gledišta značaja za praksu, važno je napomenuti da se određenim agrotehničkim zahvatima i drugim mjerama dormantnost, a time i banka sjemena može smanjiti. Tako se npr. prašenjem strništa i opetovanom plitkom obradom tla korovi mogu poticati na nicanje i sljedećom obradom unište i potakne novi ponik. Također i obrada tla koja ne remeti (ne okreće) oranični sloj tla (reducirana obrada) skraćuje životni vijek sjemena korova koje se nalazi dublje u tlu. Osim toga, veća količina proizvedenog sjemena ostaje na površini tla gdje je dostupna organizmima za ishranu. Što se tiče ekologije korova s gledišta uvjeta okoliša, zbog ograničenog prostora nemoguće je navesti sve pedoklimatske uvjete okoliša specifične za svaku korovnu vrstu. Takve informacije treba prikupljati u dostupnoj literaturi, ali je isto tako važno bilježiti vlastita iskustva tijekom proizvodnje, uz istovremeno praćenje klimatskih prilika i poznavanje utjecaja tipa tla i agrotehničkih mjera na ponašanje korova. Glavni okolišni čimbenici klijanja i nicanja korova su toplina, vlaga, svjetlo, kisik i ugljični dioksid. Koliko je poznavanje okolišnih čimbenika kompleksno opisat ćemo ukratko na primjeru koštana. Koštan (Echinochloa crus-galli) je toploljubiva (termofilna) vrsta kojoj je temperaturni minimum za klijanje 100C a max 300C. Kod niže temperature nicanje će uslijediti 10-12 dana nakon pripreme tla, a kasnije tijekom ljeta će ponići već nakon pet dana. Koštan je i svjetloljubiva (heliofilna) vrsta (zbog toga zakorovljuje širokoredne kulture). Stoga će u uvjetima dugog dana formirati velike cvatove s velikom količinom sjemena, a u uvjetima kratkog dana (ukoliko ponikne krajem ljeta) će biti suprotno. Kod ove vrste (kao i kod većine drugih) izražena je morfološka (fenotipska) plastičnost, ovisna o mjestu i uvjetima nicanja. Na slobodnom prostoru i bez pritiska drugih biljaka u blizini, imat će niski i prostratan tip rasta s polegnutim i razgranjenim sekundarnim vlatima što joj omogućuje da izbjegne nož kosilice. Nasuprot tomu, u gušćem sklopu će zbog potrebe za svjetlom imati uspravan tip rasta i s manjim brojem sekundarnih vlati. Čak što više, i kvaliteta svjetla (valna duljina) će utjecati na rast, razvoj i plodonošenje. U pogledu tla koštan preferira tla dobro opskrbljena hranivima, osobito bogata dušikom (nitrofilna biljka) zbog čega može biti indikator opskrbljenosti tla ovim elementom. Što se tiče pH vrijednosti tla, ima visoku klijavost u kiselim tlima, koja se znatno smanjuje porastom lužnatosti. Za usporedbu, mračnjak je indiferentan prema pH vrijednosti (podjednako niče u svim tlima). Navedeno je samo primjer za razumijevanje potrebe poznavanja korova i značaja za suzbijanje prema današnjim zahtjevima poljoprivredne proizvodnje (ekološki prihvatljive). Osim toga, poznavanje navedenog, te prikupljanje i bilježenje podataka o vremenu i intenzitetu pojave korova jedna je od mogućnosti prognoze nicanja korova i određivanja optimalnog roka suzbijanja (kad je ponikao najveći broj od potencijalno mogućeg).

Što su u stvari kulture ?

Smatra se da na Svijetu postoji oko 350 000 viših biljnih vrsta (cvjetnica). Po sličnosti sve su razvrstane u 450 biljnih porodica. Od navedenog broja za ishranu čovjek koristi samo oko 3000 vrsta, a manje od 300 oplemenio je i priveo kulturi, odnosno razvio je tehnologije uzgoja. Iako više od 100 biljnih vrsta ima lokalni ili regionalni značaj, tek jedva dvadesetak različitih biljnih vrsta „spašava“ čovječanstvo od gladi. Čak što više, zaprepašćuje spoznaja da riža, pšenica, kukuruz, soja i ječam od 1,5 milijardi hektara poljoprivrednih površina, zauzimaju 750 000 hektara, odnosno jednu polovicu. Gledajući kroz naočale ekologije, postavlja se pitanje: zar već odavna nismo suzili biološku raznolikost? Naravno da jesmo ako kuglu zemaljsku promatramo kao jednu jedinstvenu njivu, jer nam se na toj njivi navedene kulture u prosjeku javljaju svake druge godine. Već smo spomenuli da je za navedene hektarski velike kulture čovjek usavršio tehnologije uzgoja. Čak za svaku od navedenih kultura i više različitih sofisticiranih tehnologija. Svim tim tehnologijama nastoji kulturi ugoditi pravilnom pripremom tla za sjetvu, korektnom i pravovremenom sjetvom, pravilnim sklopom, optimalnom i pravovremenom gnojidbom, zaštitom od bolesti, štetnika i korova, žetvom sofisticiranim strojevima i sl. Ugađajući biljci-kulturi, nije ni svjestan da istovremeno ugađa i biljci-korovu.

Kako su korovi u gotovo svim biološkim parametrima moćniji od kulture, bez pomoći ljudske ruke korovi će nadvladat kulturu i izostat će prinos.

Svojevremeno je američki znanstvenik Holm sa suradnicima radeći u Međunarodnom institutu za rižu na Filipinima anketirao svjetske herbologe s upitom da navedu najvažnije korove u svojoj zemlji. Na opće zaprepaštenje došao je do spoznaja sličnih onima koje smo iznijeli kod razmatranja zastupljenosti pojedinih kultura u svjetskoj poljoprivredi.

Od spomenutih 350 000 biljnih vrsta tek oko 250 vrsta može se smatrati značajnim korovima. Zapanjujuća spoznaja jest da ih 43% dolazi iz tri porodice: trava, šiljeva i glavočika. Od trava to su divlja zob, koštan, svračica, šiljevi, muhari, pirika, troskot, divlji sirak i dr., a od glavočika ambrozija, kamilica, čičak, osjak, kostriš i dr.

Prisjetimo li se da pšenica, kukuruz, riža, ječam, raž, zob, sirak, proso i šećerna trska pripadaju travama, a suncokret glavočikama, nije teško zaključiti da zbog biološke sličnosti, navedeni korovi imaju iste ili slične pedoklimatske i ekološke zahtjeve. Shodno rečenom, lako je zaključiti da ugađajući kulturi travi, nesvjesno ugađamo korovu travi. Stoga ne iznenađuje spoznaja da u svjetskoj biljnoj proizvodnji dominiraju trave, kako one kulturne, tako one i korovne, jer zapravo, čovjek istovremeno uzgaja jedne svjesno, a druge nesvjesno.

Svojstva korova

Osim što se izravno s kulturom nadmeću za hraniva (minerale), vodu, svjetlo i prostor za većinu korova značajno je:
• da su ubikvisti, odnosno rašireni su širom svijeta u različitim pedoklimatskim uvjetima,
• da imaju brzo nicanje i brz razvoj, pa mogu plodonositi ubrzo nakon nicanja (šćir ili ambrozija mogu donijeti sjeme i kad su visinom dosegle tek desetak cm), da proizvode sjeme u velikim količinama (šćir kao jedinka može proizvesti 1 milijun sjemenki),
• da se osim sjemenom razmnožavaju i vegetativnim organima (vriježe, gomolji, podanci, lukovice i sl.),
• sjeme korova sposobno je zadržati klijavost (život, vijabilnost) u poljskim uvjetima više desetaka godina (ambrozija, šćir, tušt, štavelj i dr.),
• proizvode sjeme istog oblika i mase kao i neke kulturne biljke, pa ih je teško razdvojiti kombajnom i tijekom dorade (broć u strnim žitaricama, crna pomoćnica u grašku),
• neke vrste imaju više ciklusa (plodonose više puta) godišnje (mišjakinja, jednogodišnja vlasnjača),
• korijen trajnica može prodrijeti duboko u tlo (osjak do 3, a slak i do 5 m),
• korijen trajnica lako je lomljiv, čupanjem puca, lako se obnavlja i ne da se iskorijeniti,
• pojedini korovi vegetativne pupoljke tvore plitko uz ili u tlu te tako izbjegnu nož kosilice (maslačak),
• vrste obrasle bodljama priječe da ih stoka ispašom odstrani,
• korovi su sposobni obraniti se od fitocidnog učinka herbicida i razviti rezistentne populacije i dr.

U tablici je prikazan sadržaj minerala u biljci kukuruza, šest jednogodišnjih širokolisnih i jedne uskolisne korovne vrste (trave). Iz prikaza je vidljivo da su korovi 1,6 – 7,6 puta više sadržavali hraniva od kukuruza.

Iz prikazanog se vidi da šćir uzgajan bez prisutnosti kukuruza i drugih korova, u svim slučajevima izuzev fosora, iz tla iznosi više hraniva od nezakorovljenog kukuruza. Kukuruz zakorovljen šćirom sadržavao je 23-54% manje pojedinih minerala od nezakorovljenog kukuruza.

Osim što se s kulturom nadmeću za hraniva, vodu, svjetlo i prostor, te tako izravno umanjuju prirod, korovi štete i indirektno (vidi tablice):
• svojim prisustvom umanjuju vrijednost prozvodu (povećavaju vlagu zrna i primjese),
• ometaju žetve i povećavaju troškove čišćenja sjemena,
• domaćini su brojnim uzročnicima bolesti , virusima, kukcima, nematodama i drugim štetnicima kulturnog bilja,
• mijenjaju sastav flore i umanjuju vrijednost krme i vrijednost pašnjaka,
• mogu utjecati na miris i okus mlijeka,
• smanjuju protok vode na irigacijskim, melioracijskim i drugim vodoopskrbnim sustavima,
• mogu izazvati trovanja i teške alergije kod ljudi i stoke (npr. ambrozija),
• direktno utječu na vrijednost zemljišta i ograničavaju izbor kultura za uzgoj,
• smanjuju estetsku vrijednost zemljišta i ambijenta općenito.

Iz prikazanog se vidi da korovi pojedinim kulturama bez primjene mjera suzbijanja smanjuju prinos od 23-40 %. U slučaju kad primjenjujemo sve raspoložive mjere borbe još uvijek se gubitci kreću od 8,3% (krumpir) do 36,8% (pamuk). Ti gubitci ovisno o stupnju i intenzitetu proizvodnje u različitim dijelovima svijeta znatno se razlikuju, a što je vidljivo iz brojeva prikazanih u zagradama.

Štete od korova

Iako postoje brojna istraživanja, iako su objavljeni mnogobrojni radovi, zapravo nema cjelovitih i preciznih podataka koji se odnose na veličinu štete koju bolesti, štetnici i korovi nanose poljoprivredi. Štete u svjetskim razmjerima prvi je iznio njemački znanstvenik Cramer koji je sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća naveo podatak da gubici iznose 35% od potencijalno mogućeg prinosa i to u slučaju kad se primjenjuju sve raspoložive mjere borbe protiv štetočinja. Ti gubici se razlikuju od regije do regije što ovisi o intenzitetu i stupanju proizvodnje. Za Europu štete su iznosile oko 25% a po kulturama bilo je: pšenica 23,9%, kukuruz 34,8%, uljarice 32,5%, krumpir 32,3%, povrće 27,7% i vode 28,8%. Četrdeset godina kasnije drugi njemački znanstvenik Öerke, iznosi rezultate novijih istraživanja po kojima su globalni gubici uz provođenje mjera zaštite, u pšenici 28,2%; riži 37,4%; kukuruzu 31,2%; krumpiru 40,3%; soji 26,3% i pamuku 28,8%. Na površinama bez primjene mjera borbe protiv štetočinja gubici u pšenici iznosili su 49,8%; riži 77%; kukuruzu 68,5%; krumpiru 74,9%; soji 60,0% i pamuku 82%. Tablica prikazuje gubitke po skupinama štetnih organizama. Korovi su prosječno odnosili 1/3 prinosa (vidi tablicu 4) Za Hrvatsku je akademik Maceljski prije 20 godina procijenio da gubici iznose za: pšenicu 27% (korovi 11%, štetnici 7%, bolesti 9%), kukuruz 26% (8,12,6), šećerna repa 28% (10,10,8), uljana repica 28% (7,15,6), suncokret 20% (8,4,8), soja 28% (10,6,12), krumpir 44% (6,8,30), kupusnjače 24% (5,15,4), jabuka 40% (3,15,22) i.t.d. Množeći ukupne površine pojedinih kultura s prosječnim prinosom izračunao je da apsolutni gubici iznose za pšenicu 1 250 000 t; kukuruz 2 373 000 t, šećernu repu 1 210 000 t, uljanu repicu 42 863 t, suncokret 54 433 t, krumpir 636 000 t, kupusnjače 140 971 t, jabuke 81 430 t.

Iako su u međuvremenu oplemenjivači pronašli potentnije sorte i hibride, stručnjaci razvili bolje tehnologije uzgoja, pronašli nove ekološki prihvatljivije pesticide, konstruirali modernu sofisticiranu i moćnu mehanizaciju, gubici u relativnim pokazateljima su se uvećali. Doduše, u međuvremenu su znatno uvećani i prinosi po jedinici površine, ali uz navedene relativne gubitke to istovremeno znači da su nam apsolutni gubici danas znatno veći nego prije 40 godina.

Iz priložene tablice se vidi da usjev soje zakorovljen šćirom odnosno muharom, zbog otežanog kombajniranja dodatno smanjuje kompeticijom već umanjen prinos za 6,08% odnosno za 2,36%.

Najvažniji korovi okopavinskih (širokorednih) kultura u Hrvatskoj

Već smo napomenuli da se po definiciji „korov je neželjena vrsta na željenom mjestu“, svaka biljna vrsta može okvalificirati korovom. Isto tako iznijeli smo tvrdnju da u svijetu samo 250 biljnih vrsta smatramo ekonomski značajnim korovima. Međutim, lokalno gledano taj broj se često svodi na nekoliko desetaka vrsta, a na jednoj određenoj njivi nikad više od pet do sedam, najviše do deset biljnih vrsta. Svojevremeno smo analizirajući rezultate poljskih pokusa proučavali promjenu, sastav i zastupljenost pojedinih korovnih vrsta na našim oranicama. Na osnovi više stotina poljskih pokusa, slobodni smo zaključiti da se u našim okopavinama najčešće javljaju korovi prikazani u tablici 6. Vidljivo je da su korovi u tablici razvrstani po životnom ciklusu na jednogodišnje i višegodišnje i po obliku lista na širokolisne (dikotiledone) i na uskolisne (monokotiledone). Ova podjela ima praktični značaj s gledišta pristupa i načina suzbijanja.

Jednogodišnje širokolisne korovne vrste

Jednogodišnje širokolisne korovne vrste vrlo su važan kompetitor većini ratarskih, povrćarskih i okopavinskih kultura. Svima je zajedničko značajka im je da gotovo sve obilato plodonose. Biljka šćira koja raste na osami može donijeti više od 100 000 sjemenki, loboda 70 000, mračnjak 17 000, ambrozija 150 000, dvornik 800-1500. Dvornici, loboda i crna pomoćnica manje su zahtjevni prema toplini pa niču prije ostalih. Shodno tomu više su zastupljeni u šećernoj repi, krumpiru i ranom povrću. Lobodu se smatra najčešćim i najštetnijim korovom u šećernoj repi u svijetu. Isto je i u Hrvatskoj.

 

Sjeme u tlu u poljskim uvjetima ostaje dugi niz godina viabilno. Sjeme ambrozije, dvornika, šćira i lobode može proklijati i nakon što je u poljskim uvjetima proboravilo 30- 40 godina.

Naime, loboda botanički pripada istoj porodici kao i repa, zbog čega selektivni herbicidi u repi često propuštaju lobodu. Stoga je u praksi uvijek veći problem u usjevu suzbiti korove koji potječu iz iste porodice kao i kultura (crnu pomoćnicu u rajčici, trave u kukuruzu i strnim žitaricama). Ambrozija, šćir i čičak niču nešto kasnije, a prije kužnjaka koji se nerijetko u šećernoj repi javlja koncem ljeta. Mračnjak se je posljednjih desetljeća jako proširio u usjevima šećerne repe, soje, ali i u suncokretu. Smatra se da jača zakorovljenost navedenim vrstama može prepoloviti prinos. Jedna biljka mračnjaka po 1 m2 može smanjiti prinos kukuruza za 10%, a prinos soje za 30%. Slično je i s ambrozijom u šećeroj repi, soji, suncokretu, krumpiru pa čak i u kukuruzu, iako se u toj kulturu teže izbori za svjetlo i prostor. Mračnjak kao vrsta ima jaku alelopatsku moć pa svojim izlučevinama i ostacima biljnog materijala priječe nicanje drugim vrstama. Ambrozija je npr. posljednjih desetljeća zbog alergije postala veći medicinski nego agronomski problem.

Jednogodišnje trave

Jednogodišnje trave koštan, muhari i svračica, javljaju se u svim okopavinskim jarim kulturama. Koštan voli vlažna i topla staništa. Više mu odgovaraju ilovasto-pjeskovita i hranivom bogata tla. Preferira kiselija tla. Ustvari, možemo ga naći na gotovo svim vlažnim i toplim tlima u svim jarim okopavinama, ali i uz putove, kanale, ribnjake, na pašnjacima, vrtovima, vinogradima i voćnjacima. Slične zahtijeve imaju muhari i svračica. Ipak, koštan je više prisutan. Sve niču u proljeće kad se tlo zagrije na oko 100C ali i kasnije tijekom ljeta nakon ljetnih pljuskova. Visinom dosežu 15-60 i više cm. Cvatu i plodonose od ljeta pa sve do jeseni. Proizvedu više tisuća sjemenki po biljci. Koštan i do 40000. Sjeme dulje zadrži život u poljskim uvjetima (koštan i do 10 godina). Koštan i muhari su npr. veliko izvorište hrane pticama i glodavcima što im efikasna zaštita sve više uskraćuje.

Trave u Hrvatskoj zakorovljuju kukuruz, šećernu repu, soju, suncokret, krumpir, povrće, vinorade i voćnjake. Svojevremeno smo sumirajući rezultate naših pokusa provedenih u šećernoj repi na 56 lokacija utvrdili da je koštan na 13 lokacija po broju jedinki bio vodeća vrsta. U kukuruzu je od 33 dominirao na 27 lokacija s prosječnim brojem 34,4, jedinke po m2. Prema navodima nekih autora ljetne trave na livadama imaju određenu krmnu vrijednost samo dok su u mlađem razvojnom stadiju.

Višegodišnji širokolisni korovi

Okopavinske kulture zakorovljuje veći broj višegodišnjih (trajnih) dvosupnih (širokolisnih) korova. To su poljski slak (Convolvulus arvensis), poljski osjak (Cirsium arvense), ladolež (Calystegia sepium), gavez poljski (Symphytum officinale), svinjak (Sonchus arvensis), štavelj i konšćak (Rumex spp.) i dr. Ovom prigodom zadržat ćemo se samo na prva tri. Slak, osjak i ladolež jednako kao i svi višegodišnji korovi osim sjemenom razmnožavaju se različitim vegetativnim organima (vriježe, podanci, lukovice, gomolji i sl.). Zbog činjenice da se razmnožavaju na dva načina po biljci proizvode znatno manji broj sjemenki od jednogodišnjih biljnih vrsta. Međutim, korijen i vegetativni organi im prodiru duboko u tlo i akumuliraju velike količine asimilata (rezervnih tvari). U poljskim uvjetima sposobni su prezimiti pa se na proljeće kad zatopli koncentrično šire po polju u vidu plješina. Jedna biljka slaka da su relativno jakog habitusa. Loboda, šćir, mračnjak i dvornik u povoljnim uvjetima mogu doseći i preko dva metra, dok ostali (izuzev kužnjaka) visinom nerijetko premaše jedan metar. Druga zajednička tijekom jedne sezone može se proširiti i nekoliko metara u krug. Slak i ladolež pužu po tlu ili pronalaze oslon na kukuruzu, pšenici, vinovoj lozi i drugim kulturama. Mehaničkim mjerama teško ih je suzbiti jer se nakon okopavanja, kultiviranja ili pročupavanja ubrzo obnove. Neefikasni su i zemljišni herbicidi jer ne dospijevaju u područje apsorpcije korijena i vegetativnih organa. Moguće ih je suzbiti kombinacijom plodoreda, višegodišnjim agrotehničkim, mehaničkim i kemijskim mjerama (sistemičnim herbicidima).

Višegodišnji uskolisni korovi

Iako su u Hrvatskoj zastupljeni s malim brojem vrsta višegodišnje trave predstavljaju vrlo veliku teškoću. Osobito pirika (Agropyron repens), divlji sirak (Sorghum halepense) i troskot (Cynodon dactylon). Pirika i divlji sirak veći su problem u kontinentu, a troskot uz priobalje i po otocima. Razmnožavaju se i šire vegetativno (vriježama) i sjemenom. Pirika je ubikvist, odnosno raširena je širom svijeta. Za razliku od sirka i troskota pirika je korov i umjerenog i hladnijeg klimata. Zakorovljuju sve okopavine i trajne nasade ali ih se može naći uz puteve, kanale, u parkovima, travnjacima, na industrijskim objektima i sl. Osim u okopavinama pirika se javlja i u kulturama gustog sklopa (strne žitarice). Mehanički ih je teško iskorijeniti. Pročupavanjem pucaju, kultivacijom ne zahvaćamo dublje položene vegetativne organe, rotirajućim frezama umnožimo pupoljke vriježa, a košnjom odstranimo samo nadzemnu masu. Nakon bilo kojeg od navedenih zahvata vrlo brzo se iz potentnog podzemnog biološkog potencijala obnove. Na sreću, kemijska je industrija pronašla vrlo efikasne i u širokolisnim kulturama potpuno selektivne herbicide, koji su znatno olakšali i unaprijedili borbu s ovim vrlo štetnim i dosadnim korovima. Više o mjerama suzbijanja korova, možete pročitati u sljedećem broju Gospodarskog lista.

Ocijenite članak:

doc. dr. sc. Klara Barić
Docentica u Zavodu za herbologiju Agronomskog fakulteta Zagreb. Uža specijalnost proučavanje i suzbijanje korova.

prof. emeritus Zvonimir Ostojić
Umirovljeni profesor u trajnom zvanju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: herbologija, fitofarmacija, proučavanje i suzbijanje korova.
Recepti
U STAJI. Sad već planiramo koliko stoke ostavljamo tijekom zime i koliko hrane joj treba osigurati. Stoku treba štititi od vrućine i davati joj dosta hladne i čiste vode.
Pročitaj više...
Podsjetnik

Arhiva prošlih brojeva časopisa

Izdanje 15.04.2017 Izdanje 01.04.2017 Izdanje 15.03.2017. Izdanje 01.03.2017 Izdanje 15.02.2017. Izdanje 01.02.2017. Izdanje 15.01.2017. Izdanje 20.12.2016. Izdanje 01.12.2016. Izdanje 15.11.2016. Izdanje 01.11.2016. Izdanje 15.10.2016. Izdanje 01.10.2016. Izdanje 15.09.2016. Izdanje 01.09.2016. Izdanje 15.08.2016. Izdanje 20.07.2016. Izdanje 01.07.2016 Izdanje 15.06.2016. Izdanje 01.06.2016. Izdanje 15.05.2016. Izdanje 01.05.2016.
Copyright © 2011. - Gospodarski list d.d.
code: Finesa d.o.o. design:Metuzalem d.o.o.