Dodir prirode Home Webshop Časopis Pitanja i odgovori Vijesti Arhiva

Prilog broja: Permakultura – povratak prirodi

Stranice u tiskanom izdanju: 39 - 49

Permakulturu (permanentnu agrikulturu), koja se zasniva na principima samoodrživosti poljoprivrednih sustava u bliskoj vezi s prirodom, šezdesetih je godina prošlog vijeka na svojoj farmi praktično razvio austrijski farmer Sepp Holzer, a teorijski su je razvili australci Bill Molison i David Holmgreen. Među razlozima razvoja permakulture jest i uočavanje činjenice da je suvremeni način obrade tla degradirao i osiromašio tlo. Primjena velikih poljoprivrednih strojeva, sve dubljeg oranja i dodavanje umjetnih poboljšivača kvalitete, utječe na plodnost tla, smanjuje prisutnost mikroorganizama u tlu i traži sve jaču umjetnu „zaštitu“ tla, zauvijek uništavajući prirodni životni imunitet zemljišta. Tu je i monokulturna proizvodnja koja dovodi do smanjenja bioraznolikosti, koja je neophodna za daljni opstanak čovječanstva. Permakulturu moramo promatrati, učiti i primjenjivati kao spoj ekologije, antropologije, geografije, sociologije i krajobraznog dizajna (projektiranja). Tako možemo reći da se permakultura kao početna vizija održive poljoprivrede danas razvila u održivu kulturu i način života. Permakulturni principi utemeljeni su na tri stupa: briga o Zemlji (tlo, šume i voda), briga o ljudima (briga o sebi, rodu i zajednici) i pravilna raspodjela (postavlja granice potrošnje i reprodukcije, te preraspodjele viškova).

Načela permakulture

Dvanaest osnovnih permakulturnih načela služe kao oruđa za promišljanje koja nam, kada ih primjenjujemo zajedno, omogućuju kreativno redizajniranje našeg okoliša i našeg ponašanja. Mnogi smatraju da prizadovoljenja potrebe stanovništva zahtijeva veliku i snažnu kulturnu revoluciju. Znanstvene osnove za načela permakulturnog dizajna su postavljene unutar ogranka ekologije koji se naziva “ekologija sustava”.
1.Radi s prirodom, a ne protiv nje - Svaki element u našem okruženju i u prirodi ima svoju ulogu i doprinosi funkcioniranju cjeline. Nismo sami, ne smijemo biti agresivni predatori u ekosustavu, jer biljke, životinje, krajolici, klimatske pojave, voda, zrak i tlo – svi oni tvore kompleksni živi svijet koji obavlja čitav niz funkcija. Iako nas globalizacija odgaja da analiziramo i raščlanjujemo, u permakulturi je to obrnuto. Umjesto analize-sinteza!
2. Dizajniraj prema uzorcima iz prirode - Korištenje prirodnih struktura (drvo, kamen, slama, prirodna vlakna, zemljana masa) najbolje se uklapa u permakulturni prostor. Ako pratimo njihova svojstva (uklapanje, slaganje, zidanje), te uvažavamo elemente kao što su vjetar, voda, kiša, sunce, konfiguracija tla, izgradit ćemo održivi i produktivni ekosustav za proizvodnju hrane i ostalih dobara. Čitanjem krajolika možemo utvrditi osobine terena, te planirati uređenje vrta i okruženja.
3. Povećaj raznolikost, jer time povećavaš stabilnost - Poticanjem bioraznolikosti stvaramo korist u svakom smislu, u biljnom i životinjskom svijetu, ali utječemo i na raznolikost kultura i običaja koji obogaćuju socijalni život u zajednici: sajmovi hrane, razmjene sjemena, osnivanje banka sjemena... Defektna bioraznolikost i prednost monokultura u poljoprivredi, povećava ranjivost ekosustava do granica nestanka.
4. Svaki element treba obavljati više funkcija - Kada planiramo sadnju voćki i grmova u vrtu, ili kreiramo šumski vrt, trebamo birati biljne zajednice koje će zadovoljavati što više potreba u ekosustavu: zaštita od vjetra, hrana za životinje, biomasa za gorivo, sprječavanje erozije, čuvanje vode i podzemnih voda, stvaranje humusnih naslaga, stanište za životinje i ptice, materijal za malčiranje, zaštita od vrućine i hladnoće svim korisnicima, proizvodnja dovoljno kvalitetne hrane. Jer ako zakaže jedan sustav – npr. navodnjavanje, i to u najgore ljetno sušno razdoblje, tada razgranate biljke daju zaštitu tlu od naglog isparavanja, a manjim i nižim biljkama hladovinu. Ako ostavimo naslage uvelog lišća ili osušene trave i biljaka, stvaraju se humusne naslage koje čuvaju vlagu i daju hranu tlu. Kada naš vrtni prostor ili kuću osjenjuje visoko drveće, trebamo poticati njegov opstanak i zdravlje, jer visoke krošnje štite prostor od vjetrova i oluja, a ujedno daju sklonište i stanište brojnim vrstama ptica, kukaca i drugih organizama koji čine najbolje bioraznolikosti u našem ekosustavu.
5. Stvori prinose - dobit je ograničena samo nedostatkom mašte - Izvorna permakulturna vizija predstavlja urbane krajolike pune hrane i ostalih korisnih biljaka umjesto hibridne trave i genetski manipuliranih „ukras“ biljaka, koje troše mnogo energije i „kemije“za održavanje. Hranu trebamo uzgajati i ubirati, a priroda je osigurala da biljkama svake jeseni ostane dovoljno sjemena za ponovni proljetni rast, te da se uz pomoć ptica i životinja i njihovog kretanja sjeme biljaka „zasije“ na što širem području.
6. Stvori samoregulacijske sustave - Pojednostavljeno bi značilo: što posiješ, to ćeš požnjeti! Ako danas zagađujemo tlo pesticidima i uništavamo bioraznolikost GMO sjemenom, moramo prihvatiti odgvornost da ćemo i mi, zajedno s budućim naraštajem snositi zdravstvene i mnoge druge posljedice. Ovo načelo stavlja naglasak na sposobnost praćenja i kontrole vlastitog ponašanja i prihvaćanja posljedica svakog našeg postupka.


7. Radije uklopi nego odbaci - suradnja, a ne natjecanje - Permakultura naglašava i potiče uzajamne odnose i zajedništvo, naspram suparničkih i grabežljivih odnosa, potaknutih natjecateljskih duhom. Na primjer, ako ujedinimo snage u proljetnim radovima u vrtovima, velike poslove radimo pomažući se međusobno, posao će biti brže i kvalitetnije napravljen. U tradicionalnim društvima su ove geste solidarnosti bile dio radne etike. Sposobnost permakulturista očituje se u stvaranju vrlo integriranih ekoloških i društvenih zajednica. Pored poticajnog rada trebamo ostaviti prostora za ekološke i društvene odnose koji se razvijaju kao posljedica unutarnje organizacije i rasta, kao što se događa, na primjer u šumskom vrtu.
8. Koristi obnovljive izvore energije - Korištenje obnovljivih izvora energije trebalo bi nam biti primarno u svakodnevnici, a neobnovljive bi trebali čuvati kao kapital i s njima raspolagati u smislu dobrog i održivog gospodarenja. Posebno su važni lokalni izvori energije - šume, voda, vjetar, sunce (korištenje šumske biomase, recikliranje otpadnih voda, korištenje snage valova...) Ako razvijemo sustav koji će prikupljati energiju u trenutku kada je ona u obilju, moći ćemo je koristiti u trenucima kada će nam ona biti najpotrebnija. Većinom se radi o sakupljanju sunčeve energije, oborinskih voda i kišnice, te biootpada. Spremnici tih energija su tlo, biljke trajnice, vodni sustavi i rezervoari, solarni paneli. U urbanoj permakulturi odnos prema energiji je vrlo važan, jer već sam način života u gradovima preferira visoku potrošnju razne energije: transport (jedna osoba - jedan automobil), hlađenje i zagrijavanje interijera, javna rasvjeta i reklamni panoi, gomilanje otpada za čije sakupljanje i selektiranje treba nova količina fosilne energije... S druge strane, u ruralnom području energija se također troši abnormalno obradom poljoprivrednih površina za proizvodnju velikih količina hrane, a istovremeno trošenje fosilnih goriva za pokretanje poljoprivredne mehanizacije, masovnim uzgojem životinja za hranu na velikim farmama, i tako redom.
9. Odgovorna potrošnja - Permakultura teži prema „nula“ otpada (Zero waste), recikliranju, oporabi, kompostiranju. Osim stvaranja gomila i umjetnih brda, koja zauzimaju korisno tlo, livadu, pašnjak, smeće prouzrokuje stvaranje novih kemijskih tvari, koje utječu na stakleničke plinove i u konačnici na klimatske promjene. Deponije i gospodarenje otpadom kroz „centre“ troši enormne količine energije. Današnje društvo temelji se na proizvodnji golemih količina smeća.


10. Postigni mala rješenja - koristi ono što imaš - Revolucija u vlastitoj svakodnevnici bila bi kada bi svi uspjeli izbjeći globalne, centralizirane sustave, koji svojim radom i našim služenjem njima izazivaju nove probleme, istovremeno povlače traženje novih rješenja. Mali sustavi mogu biti intenzivniji i djelotvorniji od velikih, centraliziranih i rasipničkih sustava. Ako kroz veliki industrijski sustav forsiramo proizvodnju biljaka, dobit ćemo brzo velike i manje kvalitetne plodove, nego da smo pustili da prirodno rastu i dozrijevaju. Takva proizvodnja daje neodržive proizvode koji se brzo kvare, biljke i životinje sklone su bolestima, hrana traži posebne uvjete spremanja i čuvanja, za što opet treba nova energija.
11. Budimo kreativni i reagirajmo na promjenu - Ne plašimo se unositi nove vlastite načine u život i rad. „Nemoj misliti da si na pravom putu samo zato što je taj put dobro utaban“, preporuča jedanesto načelo. Značilo bi to da nije garancija uspjeha ako koristimo već ustaljena iskustva u povrtlarstvu, voćarstvu, gradnji nastambi, pogotovo ako se višekratno pokazuju neželjeni rezultati. Sadašnje stanje u koju smo doveli Planetu zahtijeva kulturološku revoluciju veću nego što je bila ijedna od burnih promjena prošlih stoljeća.
12. Obratimo pažnju na dinamiku rubnih i marginalnih područja - Navikli smo zanemarivati rubna područja, predgrađa, međe između njiva, male gajeve. No, upravo tu je najveća važnost permakulturnih procesa. U graničnim pojasevima između urbaniziranog i kultiviranog okoliša i prirode događaju se prirodna križanja biljnih vrsta, buja podzemni i nadzemni život. Tako je i u društvenim zajednicama - što su raznovrsnije i bogatije, život je ispunjen kvalitetnim odnosima i određen visokim stupnjem slobode.

Sastavnice i elementi na koje se mora obratiti pozornost

Tlo - Tlo je temelj permakulturnog vrta. Oranjem, frezanjem, prevrtanjem, drljanjem, zadire se u prirodnost tla, a dio plodnosti je zauvijek uništen. Usporedbe radi, zamislimo da je tlo koža našeg planeta, a svako trganje kože stvara nove rane; kada rane malo zacijele, mi ih ponovo otvaramo, a u taj čin ulažemo ogromne napore i količine fosilnih goriva i energije.

Indikatori staništa - Pregledom biljnog pokrova možete najsigurnije odrediti svojstva tla:
• kiselo tlo: djetelina, bujad, divlje jagode, vrijes, maćuhica, kiselica, smreka, hrast kitnjak, kamilica…
• tlo bogato kalcijem: vodopija, livadna kadulja, mala krvara, podbjel, drijen…
• pjeskovita tla: mak, pelin...
• ilovasta tla: maslačak, trputac…
• vlažna tla: sit, žabnjak, šaš…

Što više života pod tlom, jači je ekosustav i imunitet tla. Zato ne istrebljujmo kralješnjake (voluharice, miševi i sl.), mekušce (puževi), gujavice, insekte (stonoge, skakavci, kolnjaci, grinje), gljive i bakterije. Permakulutra ne podržava u potpunosti dohranjivanje tla stajskim gnojem, zbog procjeđivanja u duboke slojeve zemlje, gdje je biljkama teško “uhvatiti “ hranjive sastojke. Puno bolje je kompostiranje, a za očuvanje i zaštitu površine tla - malčiranje. Kompostiranje (biorazgradnja) je osnovni alat izgradnje tla.
Hlad - Različite vrste biljke zahtijevaju različite količine hlada i sunca. Promatrajući kako sunce pada na vrt ili dijelove vrta lakše ćete odlučiti kamo ćete posaditi pojedine biljke tako da ne morate dodatno postavljati zaštitne nadstrešice ili dodavati sustav za navodnjavanje, ili polijevanje. Dovoljno je znati kojim biljkama odgovora sušnija, a kojima vlažnija mikroklima.
Vjetar - Strujanje zraka pomaže raspršivanju sjemena, ali i isušivanju i eroziji tla. Promatrajući kako vjetar djeluje unutar vašeg prostora možete dizajnirati „vjetrobrane“ kako bi zaštitili svoj biljni i životinjski svijet od negativnih učinaka vjetra. „Vjetrobrani“ mogu biti visoke biljke, stabla voćaka, grmovi bobičastih plodova, drvene ili od šiba pletene ograde koje ujedno služe i kao ukrasne vrtne pregrade. Također, možete koristiti i male intervencije u konfiguraciji tla, gradeći manje uzvisine i „udoline“ i prilagođavajući visinu biljaka.
Dnevna i noćna temperatura - Temperatura okoline utječe na sve, od rasta biljaka i vlage u tlu do isparavanja iz vodenih površina i kvalitete udobnosti životinja koje žive u vrtu ili rubnom dvorištu. Bilježenjem temperature tijekom pojedine sezone, prateći meteorološke prognoze, ali i promatrajući prirodne procese u svom okolišu, uhvatiti ćete korak s mikroklimom i tako osigurati opstojnost vašeg vrta kroz sva godišnja doba.

Sunce - Sunce daje život, ali zbog posljedica klimatskih promjena sve češće ga oduzima. Zato je vrlo bitna putanja kojom sunce tijekom dana obasjava vaš vrt, njegove rubove i ostale zone oko kuće. Odredite količinu sunca i njegov položaj u odnosu na vaš vrt u svakom godišnjem dobu, pa prema tome organizirajte i kreirajte sadržaj vrta ili dvorišta.
Vlaga - Vlaga je ključ za rast biljaka, a uz dobru kombinaciju vlage i hlada možete smanjiti ovisnost vrta o vodoopskrbnim sustavima. Kada određujete najvlažnija područja vrta, uzmite u obzir ona mjesta gdje se skuplja ili zadržava kiša za vrijeme ljetnih pljuskova, led i snijeg zimi. Ta mjesta mogu biti prirodna spremišta vode, odnosno vlage, tako da na njima načinite manje bazene (iskopane, plitke, s plastičnom folijom kao podlogom, pokrivene drvenim poklopcem) ili postavite bačve za sakupljanje vode, snijega, leda. Promatrajući kako voda teče preko zemlje, dizajnirajte vrtne gredice i staze tako da protoke vode odvodite do bazena za sakupljanje kišnice.
Susjedi - Ako susjedi žive u neurednom okruženju, u dvorištu u kojem gomilaju otpad, ili često proizvode buku i galamu, vaš vrtni ekosustav će reagirati na to. Pokušajte taj problem rješavati visokom ogradom od prirodnog materijala (drveta, trske, cigle). Isto se odnosi i na balkonske vrtove, koji imaju vrlo „labavu“ granicu sa susjednim balkonom.

Zone i sektori u permakulturi

Područje oko našeg mjesta stanovanja, kuće, zgrade, podijeljeno je u zone od nula do pet, a na temelju njihove dostupnosti i učestalosti korištenja u odnosu na mjesto boravka, uzevši u obzir trošenje energije i vremena u njihovo korištenje. Najmanji broj označava najčešće korišteno područje, dok najveći broj ukazuje da je područje najmanje korišteno i najrjeđe mu se pristupa.
Zona 0: kuća, odnosno mjesto u kojem se stalno boravi;
Zona 1: okućnica u kojoj provodimo najviše vremena i odrađujemo najviše posla (ulaz, prolaz, začinski vrt, intenzivni povrtnjak, prostor za djecu, kućni ljubimci i sitne životinje) ili se naslanjaju na kuću (npr. staklenik, ured ili radionica...);
Zona 2: posjećujemo je svakih dan-dva, ali provodimo u njoj manje vremena nego u 1. zoni (voćnjak, biopročistač, rezervoari kišnice, kompostište, alatnica...);
Zona 3: posjećujemo je prema potrebi, 1-2 puta tjedno ili rjeđe (šumski vrt, ekstenzivni povrtnjak, krumpir, bundeve, kupus, kelj, sezonski voćnjak, odlagalište biomase, spremište za zimu);
Zona 4: u njoj rijetko ili nikad ne interveniramo u smislu redizajniranja ili obrađivanja, ali iz nje izvlačimo resurse (šuma za ogrjev ili građu, pašnjak za krupnu stoku, livada za malč, šikara za biomasu...);
Zona 5: divljina u kojoj nikad ne interveniramo, ali ponekad eventualno nešto uzmemo iz nje u manjim količinama – na primjer samoniklo bilje ili gljive, malo humusa... I na kraju, nešto bez čega nema ni vrtlarenja ni plodova, ni zona ni sektora : pčele, kukci i ptice. Pčelama sve manje pogoduje seosko okruženje zbog zatrovanosti agrokemijskim sredstvima. Važni su i „hoteli“ za kukce, sigurna skloništa od prirodnih materijala za zimovanje. Lako ih je napraviti od stare police ili drvene kutije, te na nju naslagati komadiće, sitno i krupno granje, tuljke od debljeg kartona, nešto slame. Hoteli za kukce, kao i kućice za ptice postavljaju se u dijelove vrta, zaklonjene od kiše, zime i izravnog vjetra.
Sektori u permakulturi predstavljaju smjerove raznih vanjskih utjecaja na područje: putevi ili ceste koji prolaze kroz teren ili uz teren, staze i putevi kojima dolaze ljudi i životinje u dobroj namjeri, putevi kojima dolaze nedobronamjernici (na primjer krivolovci, kradljivci, „nepoželjnici“...) Zatim su vrlo bitni prirodni vodotokovi, odvodnja i dovodnja, zračna strujanja, vjetrovi (sjeverni, južni, hladni, topli), svjetlost i Sunce. Posebnu pozornost valja obratiti na prisutnost buke (industrijska, prometna, žamor i galama) i zračna zagađenja, jer ona mogu imati strahovito snažan utjecaj na ekosustav. Označavanjem sektora biramo najpovoljniji položaj permakulturnog vrta.

Iako postoji pet zona, nije nužno da u permakulturnom dizajniranju terena prepoznate i odredite svih pet zona, možemo zamijeniti četvrtu zonu u proširenu treću, ili drugu u prvu. Osnovno mjerilo treba biti odgovor na pitanje koliko često ćemo koristiti povrtnjak. U povrtnjaku ćemo zasaditi i zasijati povrće i začinsko bilje, dakle, idealna zona za to je neposredna blizina same kuhinje, na jedan-dva brza koraka da dohvatimo potrebne sastojke za kuhanje. Bilo bi vrlo neučinkovito, da do vrta morate hodati preko cijelog dvorišta, do udaljenog stražnjeg kuta, kako bi ubrali ono što vam je potrebno za pripremu dnevnih obroka. Zato ćemo cvjetnjak obilaziti i koristiti rjeđe, a voćnjak povremeno. Terase i balkoni se također mogu dizajnirati kao otvoreni prostori, podijeljeni u zone.

Urbana permakultura

Popularno „lončarenje“ ili sadnja biljaka u posude najuvriježeniji je oblik sadnje biljaka na balkonima. Oni su idealni prostori u kojima možete organizirati pravi „mali raj“ miomirisa i plodova na pragu svoga stana. Plitki korijeni penjačice rajčice, mini rajčice, nekih sorti krastavaca uzgajaju se kao penjačice po metalnim ili zidanim balkonskim ogradama. Također se na balkonu može postaviti lagana mreža po kojoj će se uplitati i vikoke mahune, ili grah. Manje jutene ili plastificirane vreće ili kante su izvrsne za uzgoj krumpira i paprike na balkonu. Bezbroj je kreativnih varijanti postavljanja visećih plastičnih boca, prerezanih po dužini i položenih vodoravno, u kojima možemo posaditi nekoliko mladica salate, obzirom da ni ona nema duboki korjen. Na balkonu možemo držati i kompostište, u posebnim posudama koje imaju ugrađen sustav hlađenja i grijanja (tvornički proizvedene posude). U viseće posude najčešće se sadi aromatično i začinsko bilje, poput lisnatog peršina,mažurana, timijana, kopra, bosiljka. Postoje biljke s kojima jednostavno ne možete pogriješiti. One će se dobro slagati s bilo kojim drugim biljkama, jer potiču rast i zdravlje drugih biljaka: mažuran, origano, kopriva, valerijana, kamilica, matičnjak, maslačak. Jedan od najboljih načina za uzgoj zdravih i sretnih biljaka jest poštivanje njihovog prostora. I među njima, kao i među ostalim živim svijetom, postoji granica tolerancije u prostoru, pa kad ih sadite u posude ili kontejnere pokušajte organizirati prostor za više biljaka.

Najčešće pogreške kod uzgoja u posudama

• uzeli smo veliki kontejner ili posudu, praznog ga postavili na određeno mjesto, te ga napunili tlom i posadili biljke. Na kraju smo zaključili da stoji na pogrešnom mjestu (propuh, sunce, prolaz), ali ga više tako teškog ne možemo nikuda pomaknuti;
• „utapanje“ biljaka - prekomjerno zalijevamo biljke u posudama, iz straha da se ne osuše; provjerimo vlažnost zemlje u kontejneru samo prstima; utopljenim biljkama opada i žuti lišće, plodovi ne dozrijevaju; biljke možemo spasiti „iscijeđivanjem“ zemlje (ozračivanjem cijevčicama, bušenjem dotatnih rupa na stranicama kontejnera, ili pomicanjem na sunce i vjetar; ne smijemo zalijevati dok se zemlja u posudi ne „ohladi“, navečer ili rano ujutro;
• pogrešno miješanje biljaka koje vodu „vole“ i „ne vole“; a prije nego posadimo biljke moramo provjeriti da li se međusobno podnose, trebaju li iste uvjete (sunce, voda)
• omjer veličine biljke i kontejnera - pazite koje biljke sadite u velike, a koje u male kontejnere, ako je odrasla biljka duža od visine kontejnera, tada u njemu nema mjesta za preživljavanje;
• strah od rezidbe- bez obzira što biljke rastu u posudama, moraju se rasađivati, orezivati, održavati, kao da su u velikom vrtu;
• čuvajte se loših susjeda - neke biljke se zaista ne podnose međusobno, stoga trebate dobro upoznati vrste koje želite saditi ili sijati;
• dohranjivanje biljaka - u kontejnerskom uzgoju treba dodavati prihranu u tlo, ali samo organsku ili prirodnu, uz malčiranje;
• ne tjerajte bube, kukce i ptice s balkona, jer sve one služe za održavanje i uljepšavanje vašeg ekosustava, ako kukci ulaze u stambeni prostor, prozore i vrata zašitite mrežama, postavite cvjetare s lavandom ili timijanom pokraj vrata i prozora.
Prenamjena travnjaka u cvjetnjak i povrtnjak - Gradsko tlo na javnim površinama je loše, jako zbijeno, prezasićeno metalima, kemijskim sredstvima, različitim usitnjenim otpadom, na prvi pogled potpuno neupotrebljivo za prenamjenu u vrtnu gredicu. No, postoje jednostavni načini kako pretvoriti takvo sterilno i degradirano tlo u korisnu zemlju. Dio ili cijelu površinu travnjaka pokrijemo debljim slojem razmočenog ambalažnog kartona u što većim komadima, a na njega navezemo 20 do 30 cm obične zemlje, koju prstima očistimo od kamenčića, šute i sličnog materijala. Povrh tog sloja rasut ćemo gotovu zemlju za cvijeće i povrće, humus, kompost ili stajsko gnojivo (ako imamo). Možemo dodati i suho ili opalo lišće drveća. Rupice za usađivanje ili kanaliće za sijanje na gornjem sloju zemlje najbolje je načiniti prstima, a zatim posaditi mlade rasade, ili posijati sjeme. Prisjetit ćemo se koje biljke su dobri, a koje loši susjedi, te koje imaju veću potrebu za prihranom, a koje su skromnije. Po tim principima ćemo sijati ili saditi. Na kraju, oko mladice ili mjesta gdje smo posijali treba pokriti slojem malča (sijena ili slame), a cijelu gredicu ograditi sitnim i krupnim kamenjem, komadićima cigle, crijepa ili tvrdog građevinskog otpada, većim panjevima, kako bi spriječili klizanje i „otapanje“ tla kada padne kiša. Ovakve „prenamjenske“ gredice vrlo su popularne na zapuštenim prostorima unutar gradskih neboderskih naselja.

Vrtovi na prozorima

Lijepo je imati vrt na prozoru stana, ali trebamo paziti da sadimo samo začinsko bilje, lisnato povrće, lukovice i biljke koje su u dovoljnoj mjeri samooplodne. U stanu se mogu uzgojiti i paprike i rajčice, ali bolje ne pokušavati s krastavcima ili tikvama!

Uznapredovalo vrtlarstvo, naročito urbana i suburbana permakultura, omogućuje nam da za kratko vrijeme stvorimo pravi mali ljekoviti laboratorij na svojem kuhinjskom prozoru. Većini ljekovitih biljaka najviše odgovara rahlo, pjeskovito tlo u posudama i sunčano mjesto na prozoru. Najvažnije ih je redovito zalijevati. Ljekovite biljke ne treba ni gnojiti ni prskati. Dapače, to je zabranjeno jer bilje koje se rabi kao lijek mora biti posve čisto i prirodno uzgojeno. Biljka je korisna cijela i kroz cijelu godinu: mlado lišće, cvijet, suho lišće, korijen, kroz čaj od svježeg bilja, tinkturu, mast...

Metvica (menta), nije zahtjevna, voli sunce i vodu, izvrstan je lijek za lošu probavu, smanjuje grčeve, nadutost i plinove te pospješuje tek. Žvakanjem svježeg listića možete smiriti glavobolju, živčanu napetost i tjeskobu. Njen cvijet privlači pčelice i leptire, a miris mentola tjera komarce.
Vlasac voli vodu i sunce, ali umjereno. Koristan je za probavu, rad bubrega i izlučivanje mokraće te djeluje kao blagi diuretik, ujedno čisteći krv. Čak je i blagi dezinficijent za oštećenu kožu.
Aloe vera, vrsta kaktusa, nije „domaći“ lijek, ali izvrsno uspijeva na balkonima i prozorima, voli umjereno sunce i dovoljno vode, list je izvrstan pomagač za zacjeljivanje opeklina.
Majčina dušica je ljekovita u svakom pogledu, čaj od suhe ili svježe biljke djeluje antibakterijski, a vrlo je korisna u obliku sirupa protiv kašlja. Njeno mjesto na balkonu treba biti malo zasjenjeno, ali ipak s dovoljno sunca.
Odoljen, poznatiji kao valerijana, voli sunce, vodu i sjenu, dobro se slaže sa svim okolnim biljkama. Korisnost odoljena je da smanjuje razdraženost i uzbuđenost centralnog nervnog sistema, smanjuje grčeve glatke muskulature i uzrokuje lagano širenje krvnih sudova.

Oblici gredica i metode uzgoja

Visoke gredice, izgrađene su kao velike kutije od dasaka ili drvenih oblica, ponekad i od cigle. Ispunjene tlom, a imaju višestruku funkciju čuvanja vlage, zaštite od gmizajućih napasnika, čuvanje kvalitete tla (ne ispire se od kiša i padalina), mobilne su, izgrađuju se u prostorima koji su često na udaru kiša ili taloženja vode. Zadržavaju u tlu dovoljno potrebne vlage, a ostatak se procjeđuje. Izvrsne su za organiziranje vrtova na krovovima i terasama visokih zgrada.

Biljna spirala začinskog i ljekovitog bilja

Tipična gredica u permakulturi, ali samo za neke vrste začinskog i aromatičnog bilja. Grade se od čvrstog prirodnog materijala, najčešće kamena i cigle. Spirala se lagano uzdiže zavijajući prema središtu, donji dio ima više sjene tijekom dana, a gornji dio ima više sunca. Na srednji zapadni i istočni dio spirale sade se češnjak, vlasac, kadifice, dragoljub, poneki muškatl, dok će bosiljak, peršin i celer, kamilica, mak, neven, biti zadovoljni i malo prema vrhu i prema dnu spirale. Na vrhu spirale bit će najsretnije biljke mediteranskog kraja koje voli puno sunca i ne da drže „noge u vodi“ - ružmarin, lavanda, timijan, smilje...U dnu spirale s vremenom će se stvoriti malo jezerce od procijedne vode, pa tu može rasti mali lopoč, neke vodene trave, živjeti poneka žaba.

Planiranje gredica

Svaka biljka ima svoje potrebe za vlastitim staništem, većina voli sunce zbog pojačavanja fotosinteze. Zato položaj gredice i njen sadržaj treba dobro planirati. Polusjena će biti dobra za peršin, mrkvu, ciklu, pastrnjak i matovilac. Biljke kojima općenito ne treba puno vode i mogu dobro uspijevati i bez zalijevanja su luk, češnjak, grah, grašak, mrkva, peršin, kopar, špinat, blitva. Vodu vole kupusnjače, paprika, poriluk, krastavci, salata. Srednje vlažno, umjereno kiselo tlo vole komorač, krumpir, rabarbara i čičoka, a ne smeta ni lubenicama. Oni koji nikako ne mogu bez kalcija u tlu i najbolje im odgovaraju neutralna tla su šparoge, cikla, brokula, kupus, cvjetača, celer, poriluk, salata, dinja, luk, pastrnjak i špinat. Prema zahtjevima za gnojidbom kompostom najveći potrošaći su kupusnjače, poriluk, paprike, rajčice, krastavci, krumpir, rabarbara, tikve. Lagana gnojidba kompostom biti će dovoljna luku, češnjaku i špinatu, mrkvi, cikli, rotkvicama, korabici, repi i blitvi, a grah, grašak, matovilac, rikolu i većinu vrsta začinskog bilja uopće ne traže dodavanje prihrane kompostom.

Malčiranje i kompostiranje u permakulturi

Kad se govori o permakulturnom vrtlarstvu, neizostavno je malčiranje. Malčiranje je prekrivanje tla rastresitim slojem, uglavnom organskog sastava (slama, piljevina, usitnjena kora drveta, sijeno, kompost, suho lišće, rezano suho granje, drvena vuna). Ovako zaštićeno tlo sporije se isušuje, kod jačih kiša se ne zablati, zadržava sipku zrnastu strukturu. Malč se s vremenom sam kompostira pa se tlo obogaćuje potrebnom organskom prihranom. Istina je da malč samo djelomično zaustavlja rast agresivnih korova, pogotovo ako je nekad tlo bilo tretirano protiv korova. Pokrov malča debljine desetak centimetara sprječava nicanje korova iz sjemena. Zato prije postavljanje malča treba dobro očistiti tlo od korijena korova – u suprotnom će korov ponovno izrasti.

Malč omogućava “vrt bez kopanja”, pogotovo ako zadržimo debeli sloj malča na tlu tijekom cijele godine. Taj organski pokrov treba stalno obnavljati, bez obzira na vrijeme i godišnje doba, jer on se razgrađivanjem ugrađuje u tlo i nestaje s površine. Kada se nakon zime tlo u vrtu počne postepeno zagrijavati, treba razrijediti malč na površinama na kojima ćemo saditi i sijati. Tako će se tlo brže zagrijati i stvoriti dobre uvjete za polaganje sjemena. Nakon sijanja ili sađenja, malč treba vratiti natrag kako bi čuvao toplinu i vlagu, potrebnu za klijanje biljke. Permakultura ne podržava u potpunosti dohranjivanje tla stajskim gnojem, zbog procjeđivanja u duboke slojeve tla, gdje je biljkama teško “uhvatiti “ hranjive sastojke. Osim toga, danas se životinje uglavnom hrane industrijskom hranom, koja sadrži nepoželjne dodatke i antibiotike. Kemijske supstance izlučuju se i u stajsko gnojivo. Treba naučiti kompostirati, jer proces kompostiranja prvenstveno proizvodi temepraturu. Kompostni mikroorganizmi su aerobni, prvo pravilo kompostiranja je osiguravanje dostupnog kisika. Drugo pravilo je prisutstvo dovoljno vlage, ali ne utapanje u vodi. Iako se danas kompostira na sve strane, još uvijek mnogi ne znaju što kompost smije sadržavati, a što ne. Većina ljudi koristi spremnike u koje skuplja ostatke voća, povrća ili vrtnog otpada. Bilo što može poslužiti kao spremnik za kompost; plastične kante, metalne kutije s rupama, u vrtu ograđen prostor ili iskopana rupa u tlu. Kompost se treba povremeno promiješati, pokriti ga da se ne suši ili previše kisne. Ako kompostirate na balkonu, vrlo je korisno svaki biotpad iz kuhinje usitniti, sjeckati ili drobiti, jer će proces truljenja biti puno brži i kvalitetniji.

Što je „RE-GROW“?

Treba ponoviti da se permakultura od početnih radova i stavova, razvila u subkulturni pokret koji obiluje kreativnošču, inovatorstvom, umjetnošću. Jedno od kućnih „izuma“ je ponovno uzgajanje povrća kojeg često upotrebljavamo, a navikli smo njihovo korijenje ili ostatke od čišćenja, bacati u kompost. Ali, ti dijelovi još uvijek žive, imaju vlastitu regenerativnu moć. Za mjesec dana sakupljanja odrezaka od kupusa, salate, peršina, celera i drugog povrća, dobit ćete vlastite presadnice, u koje možete biti sigurni da su uzgojene na potpuno ekološki način, te spremne za dalje presađivanje i uzgoj.

Salate raznih vrsta - ostatke lišća salate koje inače bacate u kantu za otpatke stavite u posudu koju ste napunili s malo vode (2-3 cm); posudu ostavite na toplom, dobro osvjetljenom mjestu; tijekom sljedećih nekoliko dana lišće povremeno prskajte vodom; ono će vrlo brzo proklijati i tada je spremno za sadnju u tlo. Odrezani korijen salate, kojeg inače bacamo, položite u plitku posudu s vodom, samo donji dio korijena stavite u vodu; posudu ostavite na sunčanom prozoru i povremeno dolijevajte vodu, a uskoro će niknuti novi mladi listovi, koje možete brati i jesti. Korijen salate nakon što proklije možete posaditi i u lončanicu, te veći kontejner. Odrežite korijen luka sa sasvim malo ploda (1 cm), stavite ga u posudu s tlom ili izravno u tlo i prekrijte s malo tla; povremeno zalijevajte, a kad luk proklija (nakon nekoliko dana), uživajte u vlastitoj, zdravoj biljci; isto se odnosi i na mladi luk, poriluk, bijeli luk...

Krumpir se također može sasvim jednostavno uzgojiti iz njegove kore; izaberite gomolj koji ima dovoljan broj “okaca” - to su područja iz kojih će se kasnije razviti klica; svaki komad kore koji planirate posaditi mora imati po dva „okca“ i debljinu barem 1 cm; posadite ih u vlažno tlo i redovito zalijevajte, uskoro će potjerati list, što znači da se pod tlom razvija gomolj. Krumpir možete uzgajati u posudama na balkonu, plastificiranim vrećama, kutijama od stiropora, dubokih 30- 40 centimetara.
Kupus se uspješno reciklira na isti način kao i salata, iz otpadaka lišća ili iz korijena. Možete ga uzgojiti u posudi s vodom ili korijen posaditi izravno u tlo; ako ga sadite, posadite ga plitko, a tlo održavajte vlažnim kako bi se potaknulo klijanje i rast biljke.
Peršin list, celer list odrežite najviše jedan cm „kape“ celera ili peršina s nekoliko mladih listića koji su tek izašli, pa je potopite u posudu s vodom. U nekoliko dana iz korijena će proklijati novi listovi i tanki korjenčići, a tada ih posadite u tlo, lončanicu ili neku posudu.
Grašak, soja, leća, grah; osim što ih je vrlo lako uzgojiti, ove grahorice su prepune vitamina, minerala i drugih prijeko potrebnih nutrijenata; možete ih uzgajati na balkonu kao živu zelenu ogradu, a ujedno imati svježu hranu. Dovoljno je da desetak zrna natopite u čaši vode, nekoliko dana, a oni će vrlo brzo pustiti klice. Ove probuđene klice nakon 4-5 dana posadite u lončanicu, ili čak običnu plastičnu vrećicu koju ste napunili mješavinom tla, pijeska i komposta te izbušili nekoliko rupica radi iscjeđivanja viška vode. Postavite posudu uza zid ili mrežu na balkonu i pustite da biljka raste.
Začinsko bilje poput bosiljka, mente, majčine dušice, lavande, ružmarina, također je izuzetno lako uzgojiti. Dovoljno je odrezati komadić stabljike i staviti ga u vodu kako bi se razvilo korijenje; nakon toga, biljku je potrebno posaditi u posude s tlom i redovito zalijevati.

Zaštita bilja u permakulturi

Zaštita biljaka ima dva cilja: spriječiti problem (preventivne mjere), ili nastali problem rješava na najbezbolniji način za biljku. Permakultura smatra da biljke kao i ljudi mogu doživjeti stres, prouzrokovan naglim udarima hladnoće, vrućine, kidanjem i lomovima, te presađivanjem i premještanjem biljke kad je već u poodmaklom dobu cvata. U permakulturi su popularne mješavine glavnih usjeva s takozvanim podusjevima, biljkama niskog, puzajućeg, rasta čija je uloga potiskivanje korova. Najboljom se pokazala bijela djetelina koja se lako širi, a ujedno je i mahunarka koja obogaćuje tlo dušikom. Može se sijati zajedno sa žitaricama, potiskuje korov u kukuruzu, a kod povrća su česte kombinacije uzgoja luka s podusjevom bijele djeteline.

Nekoliko pripravaka od biljaka pravi su melem za bolesne gredice, lončanice, kontejnere. Juha od preslice i razrijeđeno (domaće) mlijeko u omjeru 1:10. pomoći će protiv plamenjače ojačavajući stijenke lišća. Jaki čaj od pelina zaštitit će kupusnjače od buhača i kupusne stjenice, a protiv gusjenica pokušajte s čajem od papra ili crvene paprike. Čaj od kamilice izvrsan je dezinficijent sjemenki ako ih „okupate“ u njemu prije sadnje. Otopine od duhana iz cigareta poznati su kao izvrsna obrana od raznih lisnih ušiju. Neke biljke iz tla upijaju nečistoće i otrove više nego druge vrste. Ako postoji rizik od zagađenja vrta od prometa, ne treba u blizini ceste saditi takve upijače, poput salata, kupusnjača, mrkve, špinata. No, neki povrtlari posade zaštitne barijere od salate i špinata upravo radi sprječavanja prodiranja otrovnih tvari u dubine gredica. Najbolje je između prometnice i vrta posaditi visoku živicu, npr. domaći bagrem ili bazgu koju orezujemo kao živicu.

Povezivanje elemenata

Naglašavamo da permakultura predstavlja cijeli sklop raznih sustava. Uz povrtlarstvo, permakulturnu zajednicu čine i druga živa stvorenja, bez kojih je teško zamisliti pravilno funkcioniranje. Tako treba naći mjesta za raznovrsnu perad, koja su djelomično mesojedi i skupljaju crviće, kukce i puževe, što je vrlo korisno za povrtnjak. Za posao kontrole najezde puževa smatraju se najučinkovitijima indijske patke. Patkama je potrebno prirediti nastambe i možete ih pustiti da se slobodne kreću po imanju bez straha od neke štete. Drvna sječka, slama i sijeno dobra je stelja za perad, a potrošena se odlaže na kompost. Srednje i velike životinje, poput ovaca, koza, konja, krava i svinja u vegetarijanskom i veganskom slučaju žive kao dio permakulturne zajednice, doprinose u nju na svoj način, većinom gnojidbom, kao što od nje uzimaju za svoj život (održavanje livade, travnjaka ispašom). Pčele, kukci, ptice, ježevi, žabe, šišmiši su naši pomagači, ali ako je sustav izvan ravnoteže postaju i štetočine. Žabe i vodeni konjici nas štite od najezda komaraca. Ježevi su uvijek dobrodošli u dvorištu, a privući ih možemo vrlo jednostavnim nastambama smještenim u nekom sklonjenom kutu. Bez ptica je permakulturni i prirodni lanac prekinut. Kukcima, pčelama i pticama trebamo osigurati ljetna i zimska skloništa i dovoljno sezonske bioraznolikosti da mogu biti korisne i sebi i nama.

Permakultura u primjenjenom urbanom dizajnu

Jedan od najpoznatijih arhitekata moderne, Le Corbusier, zalagao se da se površina tla koju zauzima gradnja kuće „preseli“ na krov, te preuzme funkciju livade. Tako su nastali zeleni krovovi, koji su ubrzo postali popularni u visoko urbanim zonama svjetskih velegradova. Čemu služe zeleni krovovi? Višefunkcionalni su: pojačavaju pročišćavanje zraka od smoga (1 m2 krovnog vrta profiltrira godišnje i do 20 dkg prašine i štetnih plinova), zaštićuju od buke, znatno smanjuju utjecaj visoko frekventnih, elektromagnetskih valova iz mobitela, antena i odašiljača, povećavaju klimatske vrijednosti i daju toplinsku izolaciju. Na zelenim krovovima se uređuju hortikulturne oaze složene od ukrasnog drveća i patuljastog voća, cvijeća, aromatičnog bilja, uz manje fontane, koje se natapaju kišnicom, klupe i šetnice od prirodnih materijala. Tako se na krovovima ubrzo stvaraju nova prirodna staništa za ptice, pčele, kukce, male životinje, poput ježeva, kornjača ili žabica. Krovno zelenilo pokazalo se kao izvrstan čuvar vode, jer unutar svog vrta može zadržati i do 90% padalina. Veći dio vode se kroz transpiraciju biljaka i hlapljenje vode vraća brzim putem u tok kruženja vode u prirodi. Preostali višak vode se kroz oborinske sustave skida s krovova, ali nevjerojtno smanjenim opterećnjem. Na primjer, rasterećenje kanalizacije oborinskim vodama sa zelenog krova je godišnje umanjeno za oko 700 litara vode po metru kvadratnom zelenog krova. Što veće posude, to bolje drže vodu i potrebno ih je rjeđe zalijevati. Na krovnim vrtovima vrlo je bitno očitati sektore i odrediti odnos sunca, vlage i vjetra. Također je potrebno odrediti nagibe na terasi, kako se ne bi kišnica slijevala i zadržavala na mjestima ispod gredica i posuda te izazivala „prokišnjavanje“ krova u stanove na najvišim katovima. U vrtovima na krovnim terasama uzgaja se uglavnom povrće i cvijeće, grmoliko voće, jagode, maline, aronija, patuljasto voće, postavljaju se čak i košnice za pčele. Kućice za ptice i „hoteli“ za kukce su obvezni popratni sadržaj, jer su ta bića neophodno potrebna za održavanje bioraznolikosti i općenito rasta plodova. Pri planiranju sadnje biljaka važno je znati osobine i potrebe pojedinih vrsta biljaka i njihov međusobni utjecaj. Biljke s povećanim potrebama za hranivima, trebaju se izmjenjivati s biljkama koje obogaćuju tlo hranjivim tvarima. To je važno pogotovo prilikom sadnje u visoke gredice ili kontejnere i velike posude.

Za izgradnju krovnih vrtova potrebno je stručno mišljenje o statici zgrade, radi navoženja veće količine tla ili otprećenja mobilnim gredicama i kontejnerima, te drugim posudama u kojima se planira uzgoj bilja. Na krovnim terasama najčešće se koriste visoke gredice ili kontejnerski vrtovi, odnosno pokretne gredice. One se izrađuju od dasaka, paleta ili plastičnih, drvenih i šibenih posuda i košara, uglavnom materijala koji je besplatan i lako dostupan. Posude i gredice moraju imati rupe radi iscjeđivanja viška vode, a obavezno se pune slojevito: drenaža, (šljunak, razbijeni crijep,suhe grančice ili daščice) zatim sloj obične zemlje, pa sloj komposta i povrh svega malč.

 

Ocijenite članak:

Ljiljanka Mitoš Svoboda
Slobodna novinarka, specijalnost okolišno novinarstvo, urbana permakultura, urbana agrikultura, socijalna ekolologija, ekološka poljoprivreda. Vanjska suradnica i predavačica u institucionalnim i vaninstitucionalnim obrazovnim institucijama i kulturnim ustanovama.
Aromatični zečji bataci
Recepti
U STAJI. Sad već planiramo koliko stoke ostavljamo tijekom zime i koliko hrane joj treba osigurati. Stoku treba štititi od vrućine i davati joj dosta hladne i čiste vode.
Pročitaj više...
Podsjetnik

Arhiva prošlih brojeva časopisa

Izdanje 15.11.2017. Izdanje 15.04.2017 Izdanje 01.04.2017 Izdanje 15.03.2017. Izdanje 01.03.2017 Izdanje 15.02.2017. Izdanje 01.02.2017. Izdanje 15.01.2017. Izdanje 20.12.2016. Izdanje 01.12.2016. Izdanje 15.11.2016. Izdanje 01.11.2016. Izdanje 15.10.2016. Izdanje 01.10.2016. Izdanje 15.09.2016. Izdanje 01.09.2016. Izdanje 15.08.2016. Izdanje 20.07.2016. Izdanje 01.07.2016 Izdanje 15.06.2016. Izdanje 01.06.2016. Izdanje 15.05.2016.
Copyright © 2011. - Gospodarski list d.d.
code: Finesa d.o.o. design:Metuzalem d.o.o.