Dodir prirode Home Webshop Časopis Pitanja i odgovori Vijesti Arhiva

Aloe vera - čudo prirode

Stranice u tiskanom izdanju: 67 - 68
Rodu Aloe pripadaju brojne zeljaste biljke s velikim, mesnatim listovima, koji su obično smješteni na dnu stabljike. Vezane su uglavnom uz tropska i suptropska područja afričkog kontinenta, no rastu i sjevernije, čak i u području Sredozemlja, a proširile su se i u nekim krajevima Indije. Mnoge se vrste Aloe uzgajaju kao ukrasne lončanice i odlikuju se šarenim listovima, najčešće pravilno smještenim pri dnu stabljike. Osjetljive su na mraz, pa se u kontinentalnim krajevima tijekom zime čuvaju u zatvorenom. Aloe barbadensis Miller pripada skupini od 200-300 poznatih vrsta aloja, a njen komercijalni naziv je Aloe vera, što znači “prava aloja”. Kao i ostale aloje pripada porodici ljiljana (Liliaceae). Odrasle biljke imaju 12-16 mesnatih, teških, po rubovima bodljikavih listova koji su puni dragocjenog gela. U vrijeme cvatnje razvija se duža ili kraća stabljika koja završava cvatom od žutih ili narančastocrvenih cvjetova dugih 3-5 cm. Jedan od biološki aktivnih sastojaka Aloe vere je aloin, gorka tvar koja se nalazi s unutrašnje strane kore lista, odnosno između vanjske kore i unutrašnjeg „gela“ lista. Smatra se da štiti biljku od štetnih UV zraka i drugih potencijalnih neprijatelja te sprječava „pregrijavanje“ lista. Aloin pripada skupini antrakinonskih glikozida i ima vrlo jako laksativno djelovanje, pa se u te svrhe koristi u farmaceutskoj industriji. Kod prevelikih doza može izazvati grčeve, proljeve, kontrakcije maternice i disbalans elektrolita. Znanstvenici iz američke agencije za hranu i lijekove (FDA) objavili su istraživanje o mogućem kancerogenom djelovanju aloina. Davanje visokih doza kroz duže vrijeme kod štakora je izazvalo pojavu crijevnih tumora. Iz gotovih, kontroliranih proizvoda od Aloe, aloin je uklonjen (prema objavljenim istraživanjima u tekućim oblicima Aloe može ga biti milijunti dio sadržaja), a kod kućne izrade pripravaka odrezane listove treba ostaviti neko vrijeme u okomitom položaju da se sok iscijedi.

Listovi se beru ručno, rezanjem vanjskih zrelih listova. Zbog očuvanja vrijednih sastojaka obrada listova ne smije trajati više od 36 sati, pa se listovi odmah nakon rezanja uranjaju u sredstvo za dezinfekciju kako bi se izbjegla moguća onečišcenja mikroorganizmima s vanjske kore lista. Zatim slijedi odvajanje unutarnjeg dijela, guste želatinozne mase tako da se slojevi gela režu uzdužno i hlade na temperaturi nižoj od 5 ºC. Brzo hlađenje je posebno važan dio procesa obrade Aloe jer tako usporava enzimatska razgradnja gela i postiže očuvanje biološki vrijednih sastojaka.

Uporaba Aloe kao ljekovitog sredstva datira još od najstarijih vremena. Pisani zapisi o njenoj učinkovitosti potječu iz drevnog Egipta i stari su gotovo 4000 godina. Faraoni su je upotrebljavali kao eliksir za dug život i sadili oko piramida i cesta, a Kleopatra je mazala lice sokom Aloe da bi izgledala ljepše i mlađe. Velik je popis kroz povijest poznatih ljudi koji su se njome koristili. Prema legendi Aloe vera je spasila život Aleksandaru Velikom koji je 330. godine prije Krista bio ranjen strijelom i zadobio tešku ranu koja se zagnojila. Tretirao ju je alojom i ona je brzo zacijelila. Kasnije je ovaj vojskovođa osvojio otok Socotru u Indijskom oceanu, na kojem je aloja rasla u velikim količinama kako bi osigurao dovoljne količine za liječenje rana svojih vojnika. I Kristofor Kolumbo je na svoja putovanja uvijek nosio aloju kao jednu od četiri biljke neophodne za život. Po njemu je pšenica potrebna za hranu, grožđe za sreću, maslina za harmoniju, a aloja za lijek. Aloja se i danas proučava u institutima širom svijeta, a njena je učinkovitost potvrđena brojnim znanstvenim studijama. Američki i ruski znanstvenici dokazali su da neutralizira posljedice štetnog zračenja i koriste ju u klinikama kao dopunu RTG terapije zračenjem. Dokazano je i njeno pozitivno djelovanje kod teško izlječivih bolesti.

Što sadrži Aloe vera?

Od Aloe se najviše upotrebljava želatinozna masa iz unutrašnjosti lista. Ustanovljeno je da sadrži više od 200 biološki aktivnih sastojaka, pa ne čudi što se koristi kod tako velikog broja tegoba. Neki od sastojaka su:
• vitamini B skupine (B1, B2, B3, B6, B9 -folna kiselina, B12 ), A, C i E vitamini . • minerali i oligoelementi (više od 20): kalcij, kalij, krom, bakar, željezo, magnezij, mangan, natrij, cink ...
• ugljikohidrati: glukoza, fruktoza, celuloza, manoza ...
• aminokiseline (potrebne za sintezu bjelančevina): sadrži 11 neesencijalnih kiselina i 7 esencijalnih
• enzimi: fosfataze, amilaze, karboksipeptidaze, katalaze, celulaze, lipaze, peroksidaze
• antrakinoni (tradicionalno poznati laksativi), lignini, salicilna kiselina (analgetik), saponini, steroli, brojne tvari koje imaju antibiotsko i fungicidno djelovanje i još čitav niz manje poznatih, ali po svom djelovanju veoma značajnih tvari.

Djelovanje Aloe vere

Aloe vera se koristi za unutrašnju i vanjsku primjenu. Ako se pije kao napitak, djeluje na jačanje imuniteta, poboljšava otpornost organizma i pomaže mu da se lakše odupre bolesti, ubrzava izmjenu tvari i djeluje na bolji rad jetre i bubrega. Potiče probavu, neutralizira povećanu želučanu kiselinu, otklanja nadutost, pomaže kod čira na želucu i dvanaesniku i hemoroida. Smiruje upale dišnog sustava (kašalj, bronhitis, upala krajnika, astma), ublažava upale mokraćnih kanala,mjehura i prostate. Pomaže u regulaciji šećera u krvi kod dijabetesa tipa 2. Djeluje kao antioksidans, tj. oslobađa organizam od slobodnih radikala. Poboljšava cirkulaciju, smanjuje bolove i upale zglobova i mišića. Brojni laboratoriji širom svijeta svakodnevno istražuju nove mogućnosti korištenja Aloe. Tako je ustanovljeno da sok ove biljke olakšava apstinencijsku krizu usljed odvikavanja od droge i alkohola. Istraživanja su rađena i u stomatologiji gdje je ustanovljeno da pomaže kod gingivitisa (upale desni), a u oftalmologiji su uočeni iznenađujući rezultati kod različitih bolesti oka (konjuktivitisa, sive mrene). Posebno je česta uporaba gela Aloe u dermatologiji. Odličan je za njegu suhe, osjetljive i oštećene kože. Vlaži kožu i pomlađuje ju. Pogodan je za tretiranje akni i nečiste kože. Pospješuje bolje zacjeljivanje rana, ublažava opekotine i ozebline, ubrzava oporavak kože nakon pretjeranog izlaganja suncu, smiruje reakcije nakon uboda insekata, ublažava strije i ožiljake. Kako u svijetu postoji velik broj proizvođača proizvoda od Aloe vere prilikom kupovine važno je obratiti pozornost na kvalitetu proizvoda (certifikate).

Najpoznatiji recepti s Aloe verom

Brazilski redovnik, pater Romano Zago, otac je ovog pripravka čiji se recept već generacijama prenosi u mnogim obiteljima. Za pripravak je potrebno:
• 35 dag svježih listova Aloe
• 6 jušnih žlica destiliranog alkohola (rakija, rum, viski)
• 50 dag prirodnog meda
Suhom krpom s lišća ukloniti nečistoću i iglice s ruba. Listove iskidati na komade (ne guliti ih), staviti u mikser i dodati im med i alkohol. Sve izmiješati u jednoličnu smjesu. Važno je da listovi budu sasvim sitno samljeveni. Pripravak nije potrebno kuhati niti cijediti. Smjesu čuvati u tamnoj staklenoj posudi, u hladnjaku. Uzimati po jednu jušnu žlicu pripravka 3 puta dnevno, 30 minuta prije obroka. Po receptu ruskog liječnika Savinskog radi se slijedeći pripravak: 300 grama svježeg lista aloe samljeti u mašini za meso (što starija biljka to je bolje) i pomiješati sa 7 dl čistog crnog vina, 500 grama cikorije, 400 grama meda sa saćem, 1 žlica propolisa i 400 ml 90% (etilnog) alkohola. Sve staviti u tamnu bocu sa širokim grlom i dobro zatvoriti.
Čuvati na tamnom i hladnom mjestu, ne u hladnjaku. Nakon 7 dana može se početi s korištenjem pripravka. Prvih 5 dana uzima se tri puta po jedna čajna žlica dva sata prije jela, a slijedećih 5 dana tri puta po jedna jušna žlica jedan sat prije jela. Pripravak se uzima kod tuberkuloze, astme, čira na želucu, reumatizma, bolesti ženskih organa, pa i raka. Smije se uzmati samo jedanput tijekom godine.
Za dobivanje svježeg gela treba brati vanjske listove biljaka starih najmanje tri godine. List treba nakon branja prerezati i ostaviti da odstoji dok ne isteče sav gorki žučkasti i smolasti sok. Treba paziti da koža ne dođe u dodir s tim sokom. Gel se iz lista može istisnuti, izrezati ili izvaditi žlicom i također treba paziti da ne dođe do onečišćenja žutim sokom. Svježi gel treba što prije iskoristiti. Može se dodati u šampon za pranje kose ili kremu.
Pripravke od aloe treba uzimati u preporučenim količinama. Uzimanje prevelikih količina može izazvati nadražaj želuca, crijeva i bubrega. Korištenje pripravaka aloe ne preporučuje se osobama koje su sklone alergijama kože. Podnošenje gela Aloe može se testirati tako da se na unutarnju stranu lakta nanese malo gela, pa ako gel u roku od pola sata ne uzrokuje nikakvu kožnu reakciju može se koristiti.

Ocijenite članak:

Marija Kranjčević, dipl. ing. biologije
Stalna je suradnica Gospodarskog lista od 1991. godine. Zaposlena je u poduzeću Ekoherbalia d.o.o. u Zagrebu, na rukovodećim poslovima u proizvodnji ljekovitih pripravaka na bazi bilja.
Recepti
U STAJI. Sad već planiramo koliko stoke ostavljamo tijekom zime i koliko hrane joj treba osigurati. Stoku treba štititi od vrućine i davati joj dosta hladne i čiste vode.
Pročitaj više...
Podsjetnik

Arhiva prošlih brojeva časopisa

Izdanje 15.05.2019. Izdanje 01.05.2019. Izdanje 15.04.2019. Izdanje 01.04.2019. Izdanje 15.03.2019. Izdanje 01.03.2019. Izdanje 15.02.2019. Izdanje 01.02.2019. Izdanje 15.01.2019. Izdanje 20.12.2018. Izdanje 01.12.2018. Izdanje 15.11.2018. Izdanje 01.11.2018. Izdanje 15.10.2018. Izdanje 01.10.2018. Izdanje 15.09.2018. Izdanje 01.09.2018. Izdanje 15.08.2018. Izdanje 20.07.2018. Izdanje 01.07.2018. Izdanje 15.06.2018. Izdanje 01.06.2018.
Copyright © 2011. - Gospodarski list d.d.
code: Finesa d.o.o. design:Metuzalem d.o.o.