Krastavac je biljka tople klime, osjetljiva na niske temperature, pa zahtijeva uzgojna područja sa što duljim bezmraznim razdobljem. Međutim, zbog kratke vegetacije do početka plodonošenja može se uzgajati i u hladnijim područjima, ali je u tom slučaju razdoblje berbe kraće i prinos manji.

Pri uzgoju krastavca na otvorenom, plodonošenje u povoljnim uvjetima može trajati i 60 do 90 dana. Uzgojem u zaštićenim prostorima razdoblje berbe krastavca se može produžiti, a u grijanim staklenicima može se brati tijekom cijele godine. Također, u zaštićenim prostorima se lakše regulira potrebna vlaga zraka (70 do 90 %). Na otvorenom se uzgajaju kultivari krastavca za preradu (kornišoni) i kultivari za potrošnju u svježem stanju (salatni). Dok se u zaštićenim prostorima uzgajaju isključivo salatni kultivari.

""

Ovisno o vremenu sjetve krastavca, najčešće je razmak redova 150 do 100 cm. Razmak u redu ovisi o načinu sjetve. U vrtovima i na manjim površinama često se sije u kućice po 3 do 4 sjemenke očekujući 2 do 3 biljke u kućici. Razmak kućica u redu od 30 do 60 cm ovisi o bujnosti kultivara i vremenu sjetve. Pri kasnijoj sjetvi koristi se manji razmak redova i kućica u redu. Pri kasnijim rokovima sjetve biljke intenzivnije i brže rastu. Skraćuje se razdoblje do početka berbe, ali se skraćuje i razdoblje berbe, pa prema tome i prinos. To se nastoji nadoknaditi većim brojem biljaka po jedinici površine.

Uzgoj krastavca na otvorenom

Uzgoj na uzdignutim gredicama ima višestruke prednosti. Površina tla se brže zagrijava, a povoljnija je prozračnost površinskog sloja. Posljednjih se godina, posebno u komercijalnoj proizvodnji i krastavci uzgajaju iz presadnica. Presadnice se uzgajaju u zaštićenom prostoru. Sjetva je tri tjedna do mjesec dana prije moguće sadnje, u kontejnere s 40 lončića. Za razliku od rajčice i paprike, zbog osjetljivosti korijena na oštećenja ne obavlja se pikiranje popresadnice s otvorenim kotiledonskim listovima i prva dva ili tri prava lista, a razmaci sadnje su podjednaki kao i pri izravnoj sjetvi. Uzgojem iz presadnica postiže se 2 do 3 tjedna raniji početak berbe, a prema tome i duže razdoblje plodonošenja i veći prinos.

U kućnim vrtovima se sve više primjenjuje, a u proizvodnji za tržište obvezno postavlja malč od crne polietilenske folije. Folija se polaže na dobro pripremljeno tlo povoljne vlažnosti 7 do 10 dana prije moguće sjetve ili sadnje. Ispod folije se postavlja sustav za navodnjavanje kapanjem. Time se izbjegava vlaženje lišća i smanjuje mogućnost infekcije gljivičnim bolestima, osobito plamenjačom (peronosporom). Uz malč, prije sjetve ili sadnje postavlja se i potpora (armatura).

Kao potpora se primjenjuje plastična mreža veličine otvora 10 do 15 cm, široka 120 do 150 cm, razapeta uzduž redova između kolaca ili stupova postavljenih na razmak 2 do 3 m. Iako se vriježe za mrežu drže viticama, potrebno ih je usmjeravati u oka mreže da ne dođe do loma stabljike. Na taj se način znatno olakšava berba. Plodovi su bolje vidljivi, više ih je na dohvat ruke, te nije potrebno stalno raditi u pognutom položaju, niti paziti da se ne gazi po vriježama.

""

Krastavac- uzgoj u zaštićenim prostorima

Današnje tehnike i kultivari prilagođeni specifičnim uvjetima uzgoja omogućuju primjenu različitih zaštićenih prostora od niskih tunela, visokih tunela, plastenika i staklenika uz različite razine reguliranja klime zaštićenih prostora. Za izvansezonsku proizvodnju krastavca prednost ima mediteransko područje zbog blažih temperatura i više sunčanih dana tijekom jeseni, zime i ranog proljeća. U kontinentalnom području krastavci se često uzgajaju i tijekom ljetne sezone zbog boljeg korištenja zaštićenih prostora. Uz sadnju početkom ožujka, u mediteranskom području moguća je berba od sredine travnja.

Za jesensku berbu krastavca uz sadnju početkom kolovoza može se brati od početka rujna do kraja studenoga ili sredine prosinca. U kontinentalnom području nakon berbe zimske ili ozime salate uz sadnju koncem travnja i dopunsko zagrijavanje može se brati od konca svibnja sve do sredine rujna. Zbog velike potrebe topline u početnoj fazi rasta krastavci za uzgoj u zaštićenom prostoru se obvezno uzgajaju iz presadnica. Pri optimalnim uvjetima za uzgoj presadnica potrebno je oko 25 dana. Presadnice su visoke 20-ak cm s 3 do 5 listova.

Posljednjih godina na tržištu se javljaju cijepljene presadnice. Cijepljenjem na odgovarajuću podlogu biljke su otpornije na najčešće bolesti korijenovog vrata i nematode. Time se može izbjeći dezinfekcija tla u zaštićenom prostoru. Kako podloga ima veći korijenov sustav, poboljšava se snabdijevanje vodom i hranivima. Biljke su tolerantnije na nižu temperaturu tla (do 3 °C), poboljšava im se rast i produžuje razdoblje berbe.

""

Ovisno o tipu i bujnosti kultivara i planirane dužine uzgoja sadi se od 1,2 do 2,5 biljaka/m2. Razmak redova može biti 120 do 150 cm, a razmak biljaka u redu 40 do 50 cm. U vrijeme sadnje temperatura tla mora biti najmanje 18 °C, a temperatura zraka 21 do 24 °C. Krastavci troše mnogo vode zbog velike transpiracijske površine. Zato navodnjavanjem treba održavati vlagu tla na 80 % poljskog vodnog kapaciteta, a relativnu vlagu zraka na 80%. Prihrana vodotopivim gnojivima putem sustava za navodnjavanje kapanjem počinje desetak dana nakon sadnje i ponavlja se svakih 8 do 10 dana ovisno o intenzitetu rasta.

U zaštićenim prostorima primjenjuje se vertikalni uzgoj krastavca kod kojeg se glavna vriježa vodi uz vezivo do horizontalne žice postavljene na visini žlijeba iznad reda. Već prilikom sadnje vezivo se labavo omota oko stabljike, a kasnije kako biljka raste redovno omata sve dok glavna vriježa ne dosegne gornju žicu. Sve postrane vriježe i cvjetovi do visine 50 do 70 cm redovno se odstranjuju da se ojača glavna vriježa. Na glavnoj vriježi može se ostaviti 5 do 6 plodova. Ako se na jednom koljencu zametne dva ili više plodova, ostavlja se samo jedan, a ostali što prije odstrane. Prve 3 do 4 sekundarne vriježe prikraćuju se na 2 lista i jedan plod, a one iznad njih sve do žice na 3 lista i 2 ploda. Glavna se vriježa pričvrsti na žicu i prikrati vegetacijski vrh.

Dvije sekundarne vriježe najbliže žici prebace se preko žice, na njima se odstranjuju postrane vriježe, a ostavlja 5 do 6 plodova.Sve slabije vriježe i donji žuti listovi redovno se odstranjuju i iznose iz zaštićenog prostora. Reguliranje rasta obavlja se dva puta tjedno. Druga je mogućnost uzgoj u obliku kišobrana, primjenjiv za kultivare koji se slabije granaju. Bolesti i štetnici krastavaca u zaštićenom prostoru prvenstveno se kontroliraju preventivnim mjerama. Gljivične bolesti, plamenjaču, sivu plijesan, pepelnicu i dr. suzbija se odgovarajućim sredstvima kratke karence, a za štetnike crvenog pauka, bijelu mušicu, uši i dr. prednost imaju biološki načini suzbijanja. Krastavci se beru 2 do 3 puta tjedno. Beru se nožem ili škarama s dijelom stapke i iznose u hladniju prostoriju za sortiranje, pakiranje i otpremu. Prinos u zaštićenom prostoru ovisi o uvjetima, načinu i dužini uzgoja te kultivaru pa može biti u vrlo širokom rasponu od 15 do 70 kg/m2.

Prethodni članakProglašena elementarna nepogoda za gotovo cijelu Zagrebačku županiju
Sljedeći članakOPG-u 267 tisuća kuna iz IPARD-a za rekonstrukciju voćnjaka i protugradnu zaštitu
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.