Amarilis (Ammarilis vittatum) je lukovičasta biljka uskih dugih listova, čvrste i uspravne cvjetne stapke na kojoj se nalaze upadljivo veliki cvjetovi crvene, narančaste, bijele boje, a mogu biti i dvobojni, prugasti.

Amarilisovo prirodno stanište je Srednja i Južna Amerika. U Europu je došao iz Brazila 1918. godine. Biljka cvate u svibnju i lipnju. Vrlo je otporna biljka i ne traži posebnu njegu. Cvate na gotovo bezlisnoj stapci i to s nekoliko cvjetova odjednom i znatno je osjetljiviji od starih sorata.

Biljka za sjenovita mjesta

Amarilis nikako nemojte držati na izravnom suncu. Smjestite ga u polusjenu ili čak sjenu, bit će mu bolje nego na suncu. Redovito ga zalijevajte jednom tjedno uz dodatak gnojiva za cvatuće biljke prema uputama. Držite li amarilis u stanu, ne izlažite ga propuhu. Nakon cvatnje počinje intenzivan rast biljke te je treba redovito zalijevati i prihranjivati. Ova njega traje sve dok lišće ne počne žutjeti, obično početkom jeseni.

Ljeti amarilis možemo držati u sjenovitom dijelu vrta Ili na balkonu ako nemamo vrt. U ostala godišnja doba držimo ga na prozoru. Ako amarilis držimo na sjevernom prozoru, neće procvasti. Kada listovi počnu žutjeti prestaje prihranjivanje, a reducira se i zalijevanje. Početkom listopada listove odrežemo, lukovice osušimo i spremimo u prostoriju na temperaturu 18 do 20° C do početka siječnja. Početkom siječnja lukovicu posadimo u lonac nešto širi od lukovice i to tako da 2/3 lukovice izviruje iz zemlje. Najbolja je mješavina od dva dijela listinca, jednog dijela zrelog stajnjaka i jednog dijela pijeska.

Umjesto stajnjaka koristimo kompost. Posađene lukovice drže se u prostoriji pri temperaturi od oko 20 ° C i pažljivo ih zalijevamo. Kad zadeblja cvjetni pup na vrhu lukovice, lonac premjestimo na svjetli prozor. Kad je izboj visok desetak cm počinjemo intenzivnije zalijevati, a kada se otvore cvjetovi počinje prihranjivanje. Amarilis je osjetljiv na kamenac u vodi pa je najbolje zalijevati ga kišnicom. Ponekad se događa da uz svu njegu i pažnju koju posvećujemo biljci izostane cvatnja. Razlog tome su lukovice dobivene križanjem. No, ne gubite nadu, uz pravilno zalijevanje i prihranjivanje moguće je da i ove lukovice procvatu.

Prethodni članakSlužnost puta livade
Sljedeći članakMini čokoladna fantazija
Darko Kantoci, dipl. ing.
Darko Kantoci, dipl. ing. agr. 1990. godine diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu (odjel vinogradarsko, vrtlarsko, voćarski). Već je dugi niz godina vanjski suradnik Gospodarskog i Mljekarskog lista. Darko Kantoci, dipl. ing. agronomije (Zagreb, 1964.) nakon srednje škole diplomirao je 1990. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, odjel vinogradarsko, vrtlarsko, voćarski (VVV). Autor se tijekom studija i poslije bavio projektiranjem i uređenjem privatih okućnica i zelenih površina. Već niz godina aktivan je vanjski suradnik Gospodarskog lista i Mljekarskog lista, u kojima se pojavljuje kao autor stručnih i popularnih članaka.