Dodir prirode Home Webshop Časopis Pitanja i odgovori Vijesti Arhiva

Zdrav kao drijen

Stranice u tiskanom izdanju: 66 - 67
Mnoge biljke koje se danas koriste bile su poznate širom svijeta u povijesti i uglavnom su se koristile zbog svojih ljekovitih svojstava. Ljekovite biljke su se koristile tijekom evolucije čovjeka u svrhu njegove zdravstvene zaštite te i danas imaju važnu ulogu u tradicionalnoj i modernoj medicini. Drijen (Cornus mas L.) je jedna od tih, nekoć vrlo popularna ljekovita biljka koja i danas ima široku primjenu.

Drijen, drinja, drenić, drenovina, drinina, drinika ili dren je samonikla voćna vrsta koja spada u porodicu drijenovka (Cornaceae) i rod Cornus L. koji obuhvaća oko 50 vrsta, od kojih se većina rabi u dekorativne svrhe. Posebno značenje u prehrani čovjeka, farmaciji i medicini ima drijen. Naziv roda Cornus potječe od latinske riječi cornu što znači rog, a smatra se da je ime dano zbog čvrstoće drva i njegovog izgleda koji podsjeća na rog vola. Ime vrste mas znači muški.

U narodu je poznata izreka zdrav kao dren jer je drijen uvijek slovio kao otporan na bolesti i štetnike. Jedna je od rijetkih biljnih vrsta koja daje zdrave plodove bez primjene kemijskih preparata i rađa u skromnim agrotehničkim uvjetima (otporan je na sušu) te je pogodan za ekološku proizvodnju koja je danas sve popularnija.

Rasprostranjenost

Drijen može biti rasprostranjen i do 1300 m nadmorske visine te je široko rasprostranjena vrsta u Europi i Aziji. U Hrvatskoj obuhvaća nizinske, gorske i sredozemne dijelove. Česta je vrsta na području listopadnih grabovih i hrastovih šuma te ga se može pronaći uz rubove šuma, na šumskim čistinama, u šikarama, na grmljem obraslim obroncima, a u obalnom području je uglavnom u dolinama koje se otvaraju prema moru. Kod nas se pojedinačna stabla mogu pronaći u vrtovima i dvorištima. Najbolje uspijeva na toplim, suhim, sunčanim ili polusjenovitim staništima koja nisu izložena kasnom mrazu, a uspijeva i na plitkim tlima.

Izgled grma i plodova

Drijen je listopadni grm ili manje drvo sa zaobljenom, gustom krošnjom, a može narasti u visinu od 5 do 8 m. Kad je biljka mlada, kora je glatka a kasnije sitno raspucana, ljušti se te je sivkasto-crne boje. Listovi s jasno istaknutim srpasto povijenim žilama su nasuprotni, ovalni, s dugačko izvučenim vrhovima. Na naličju se nalaze čuperci bijelih dlačica. Žuti dvospolni cvjetovi s četiri latice su skupljeni u štitaste cvatove. Drijen cvate vrlo rano, već u veljači ili ožujku, puno prije listanja, a ako su zime tople, može cvasti i u siječnju. Plod je jajolika koštunica jedinstvena i pomalo trpka okusa, ali do razvoja slatkoće i mirisa dolazi u punoj zrelosti, početkom jeseni. Ako ga se nakon berbe ostavi dva do tri dana na sobnoj temperaturi, postaje slađi. Spektar boja ploda je od krem u žutu, zatim narančastu i crvenu, crveno ljubičastu pa sve do gotovo crne boje, a ima i puno varijacija u okusu. Prinos ploda samoniklog drijena u prirodi je oko 10 kg po biljci, ali su stvoreni i kultivari čija se rodnost kreće od 20 do 50 kg po biljci.

Upotreba

Iako je drijen od davnina poznat i korišten kao hrana i lijek, još uvijek pripada grupi manje značajnih voćnih vrsta, a tek se u drugoj polovici 20. stoljeća počeo uvoditi u kulturu. Spororastuća je i dugovječna vrsta, živi do 200 godina. Zbog svog dobro razgranjenog korijenova sustava koji prodire duboko u tlo, može se saditi kao vjetrozaštitni pojas te na kosinama u svrhu sprječavanja erozije tla. Zbog čvrstoće debla cijenjen je u drvnoj industriji.

Otporan je na orezivanje te ga se može koristiti u živicama. Može se koristiti i kao ukrasna biljka zbog zanimljivog oblika krošnje te cvatnje koja je puno prije nego kod ostalih vrsta. Drijen je jedna od vrsta koja među prvima vraća boju krajoliku nakon zime te ga nazivaju spring glow ili proljetni sjaj. U vrijeme cvatnje drijena gotovo da i nema druge vrste koja cvate te je i medonosna biljka koja svojom vrlo ranom cvatnjom osigurava neophodnu ispašu pčelama za rani razvoj legla.

Hranidbena vrijednost

Drijen je od davnina prepoznat kao zdrava hrana. Prehrambena vrijednost drijena bila je prepoznata još u antičkoj Grčkoj, Rimu i u Srednjem vijeku kad je često uzgajan u samostanskim vrtovima kontinentalne Europe. Britanski su ga vojnici u 18. st. na bojištima koristili protiv proljeva. Do kraja 19. stoljeća moglo ga se pronaći na tržnicama diljem Europe. Posebno je bio popularan u Francuskoj i Njemačkoj gdje je bio omiljen među djecom. Zbog njegove visoke prehrambene vrijednosti, danas se nastoji ponovno popularizirati konzumacija drijena te se sve više prepoznaje kao ponovo otkrivena vrijedna namirnica u ljudskoj prehrani. Plod drijena je bogat izvor antocijana, fenolnih spojeva, flavonoida, askorbinske kiseline (vitamin C), organskih kiselina, tanina, šećera, sluzi, pektina i dr. Koncentracija vitamina C je vrlo visoka te može dostići i do 120 mg/100g ploda, što je oko dva puta više nego u plodu naranče. Količina svih ovih spojeva ovisi o genotipu biljke, vremenskim i zemljopisnim uvjetima te zrelosti ploda.

Plodovi drijena se mogu koristiti za jelo u svježem stanju ili u obliku neke od brojnih tradicionalnih prerađevina poput marmelade, pekmeza, kompota, sirupa, voćnih sokova, rakija, vina ili brendija, a može se konzumirati i sušen. Od plodova se mogu pripremati i prerađevine bez toplinske obrade kako bi se sačuvate termolabilne hranjive tvari. U nekim se zemljama plodovi drijena koriste kao začin za jela od ribe i mesa te za pripremu kiselih juha. U južnoeuropskim zemljama se nezreli plodovi drijena konzerviraju u slanoj vodi te se konzumiraju kao masline. Osim plodova, kod drijena se u prehrambene svrhe mogu koristiti i drugi biljni dijelovi te se list i kora mogu koristiti za pripremu čaja, a sjeme kao zamjena za kavu.

Marmelada od drijena ubraja se među najbolje marmelade na svijetu. Oko 1 kg zrelih plodova drijena se opere, očistiti od peteljki i drugih nečistoća, stavi u posudu i na laganoj vatri miješajući zagrijava sve dok se ne počnu odvajati koštice, zatim se pasira. Dobivena smjesa se pomiješa s 300 g šećera (ili prema željenom okusu) te se kuha stalno miješajući dok se ne dobije željena gustoća. Pri kraju kuhanja, po želji se može dodati muškatni oraščić, limun ili kora naranče. Vruća marmelada se ulije u vruće staklenke koje se zatvore poklopcima i pohrane na odgovarajuće mjesto. Sirup i sok rade se od zrelih plodova, mogu se pripremati vino i rakija te šerbet, orijentalni bezalkoholni napitak.

Ljekovitost drijena

Drogu drijena čine plodovi (Corni fructus), ali se gotovo svi dijelovi drijena koriste u tradicionalnoj i modernoj medicini zbog astringentnog, antimikrobnog, antiparazitskog, protuupalnog, antioksidativnog, antidijabetičkog i antikancerogenog učinka. Drijen se tradicionalno koristi za liječenje širokog spektra bolesti uključujući karcinom, dijabetes, visok kolesterol, probavne, jetrene i bubrežne poremećaporemećaje, za liječenje proljeva, upalne bolesti crijeva, kolere, groznice, malarije, bubrežnih kamenaca, infekcija mokraćnog sustava, krvarenja i toplotnog udara. Neka istraživanja pokazuju da ima važnu ulogu u prevenciji ateroskleroze, dijabetesa, visokog kolesterola, sudjeluje u zaštiti jetre, bubrega i kardiovaskularnog sustava.

Od zrelih plodova se dobivaju vrlo ukusna marmelada, kompot i sok koji se mogu koristiti kao lijek. Kad djeca, ali i odrasli, imaju proljev ili lakše crijevne tegobe, tijekom dana trebaju više puta uzimati po čajnu ili jušnu žlicu, ovisno o uzrastu, pekmeza ili gustog sirupa od zrelih plodova drijena.

Od suhih plodova dobiva se osvježavajući čajni napitak koji se može rabiti kao lijek protiv groznice. Čajevi od plodova, korijena, kore debla, lista i cvijeta se koristi za liječenje želučanih problema, reumatskih bolesti te anemije.
Čaj od kore debla: 5 - 10 grama osušene kore drijena se kuha u dva decilitra vode 5 minuta na laganoj vatri. Ostavi se da odstoji 20 minuta. Procijedi se i nezaslađeno pije po 2-3 šalice čaja na dan, poslije jela. Tako se priprema čaj protiv proljeva, katra i krvarenja. Na isti način kuha se i čaj od jedne čajne žličice osušenih plodova ili suhih listova drijena. Ulje sjemenki se koristi u kozmetičkoj industriji jer utječe na oporavak kože.

Ocijenite članak:

Monika Vidak, mag.ing.agr.
Rođena je 01.05.1985. u Zaboku. Diplomirala je na Agronomskom fakultetu 2013. godine gdje je i zaposlena od 2015. godine u sklopu projekta „Genetska osnova količine bioaktivnih hranivih tvari hrvatskih tradicijskih kultivara graha”.
Recepti
U STAJI. Sad već planiramo koliko stoke ostavljamo tijekom zime i koliko hrane joj treba osigurati. Stoku treba štititi od vrućine i davati joj dosta hladne i čiste vode.
Pročitaj više...
Podsjetnik

Arhiva prošlih brojeva časopisa

Izdanje 15.05.2019. Izdanje 01.05.2019. Izdanje 15.04.2019. Izdanje 01.04.2019. Izdanje 15.03.2019. Izdanje 01.03.2019. Izdanje 15.02.2019. Izdanje 01.02.2019. Izdanje 15.01.2019. Izdanje 20.12.2018. Izdanje 01.12.2018. Izdanje 15.11.2018. Izdanje 01.11.2018. Izdanje 15.10.2018. Izdanje 01.10.2018. Izdanje 15.09.2018. Izdanje 01.09.2018. Izdanje 15.08.2018. Izdanje 20.07.2018. Izdanje 01.07.2018. Izdanje 15.06.2018. Izdanje 01.06.2018.
Copyright © 2011. - Gospodarski list d.d.
code: Finesa d.o.o. design:Metuzalem d.o.o.