Zbog bolesti poljoprivredne biljke gube svoja proizvodna svojstva ili u potpunosti propadaju. Uz gljivice (i pseudogljivice), viruse i viroide, bakterije i njima vrlo slične fitoplazme posljednjih godina pričinjavaju sve veće ekonomske štete u hortikulturnoj proizvodnji.
Bakterijske biljne bolesti prepoznajemo po nekim specifičnim znakovima (simptomima) koji nisu tipični drugim uzročnicima. Npr. nenadano i brzo venuće, pojava bakterijskog iscjetka, formiranje tumorastih izraslina, “masne” pjege na lišću i plodovima. Također izražena palež bez vidljivih “micelarnih prevlaka”.
Zašto se bakterioze teško suzbijaju?
Za biljne vrste opasne bakterioze posjeduju neka zajednička svojstva svim bakterijama: jednostavni su, prokariotski i jednostanični organizmi, vrlo prilagodljivi i promjenjivi. Bakterije se razmnažaju dijeljenjem (izuzev roda Streptomyces), pa od samo jedne stanice uz optimalne uvjete u 24 sata nastaje 17 milijuna novih jedinki. Tako ogroman infektivni potencijal koji nastaje u vrlo kratkom razdoblju, objašnjava nam njihovu neočekivanu pojavu. Organizmi vrlo slični bakterijama koji nemaju staničnu stijenku od 1993. su svrstani u razred Mollicutes. Najznačajniji među njima je rod Phytoplasma (vrlo opasna kategorija patogenih organizama smještenih isključivo u biljnim stanicama floema).
Do sada je opisano oko 100 vrsta biljnih (fitopatogenih) bakterija, koje su svrstane u dvadesetak rodova. Podijeljene su u podvrste i patogene varijetete, pa na taj način ima približno opisanih 350 biljnih bakterioza. Biljne su bakterije najčešće štapićasta oblika, a većina ih na površini ima nastavke (bičeve ili flagelle). Bičevi mogu biti raspoređeni po cijeloj površini, odnosno samo na jednoj ili obje polarne strane bakterijske stanice. Služe im za pokretanje u tekućem mediju i prisutnost vode je neophodna za zarazu ili infekciju osjetljivog biljnog tkiva. Bakterije se razvijaju kao endoparaziti. To znači da se nalaze u unutrašnjosti napadnute biljke (premda neke vrste preživljavaju kao epifiti na površini tkiva), šire se međustaničnim prostorima, a neke i žilnim staničjem (ksilem, floem).
Vrlo važan ekološki čimbenik za širenje bakterijskih bolesti su pored kiše i vjetra njihovi prenositelji (vektori). Različite vrste štetnih i korisnih kukaca, čovjek i različita oruđa. Iz ovih najvažnijih životnih značajki je vidljivo da se vrlo teško suzbijaju. Naročito nakon što se već pojavljuju njihovi prvi znakovi.
U kontinentalnoj regiji naše zemlje globalnom promjenom klime ljeta postaju sve toplija i sparna. Učestale su pojave grmljavinskog nevremena s olujnim vjetrom i tučom, a zime su sve manje hladne. Uz dovoljno vlage i povišene zasićenosti zraka vlagom, optimalne temperature za razvoj većine biljnih bakterija su 25°-30°C. Promet (uvoz) biljnog materijala svake godine sve više raste, a takvi događaji pogoduju porastu šteta od bakterijskih biljnih bolesti.
Posljednjih godina europski proizvođači krumpira sve više strahuju od unosa i širenja nove štetne vrste „Candidatus Liberibacter solanacearum“, koja uzrokuje novu bolest opisanu imenom „Zebra chip“.
Koji su simptomi bolesti?
Simptomi bolesti na nadzemnim organima se prepoznaju po slabijem rastu cime, manjem lišću, skraćenim stabljikama, uvijanju vršnog lišća s promjenom boje u brončano-crvenkastu i „zračnim gomoljima“. Najveće negativne posljedice na gomoljima vidljive su nakon prženja u čips ili „pommes fittes“. Zato jer nastaju išarane tamne poprečne pruge kao na zebrama, po čemu je bolest dobila ime „Zebra chip“. Najveće štete u posljednjih petnaestak godina zabilježene na sortama krumpira koje se koriste u preradi (čips, pommes frites).
Sadnjom zaraženih gomolja moguće se prinos gomolja ne formira. Odnosno zabilježene su štete u polju od nove bolesti do 60%. Prema podacima Europske organizacije za zaštitu bilja najveće su štete u usjevima krumpira zabilježene u Gvatemali, Meksiku i jugozapadnom dijelu Sjedinjenih Država. Prenosi se zaraženim 1 2 3
Negativne promjene krumpira uzrokovane novom vrstom bolesti („Zebra chip“) koju uzrokuje štetna vrsta „Candidatus Liberibacter solanacearum“. Žućenje nadzemnog dijela cime, slabiji rast (skraćeni internodiji) i uvijanje vršnog lišća s promjenom boje u brončano-crvenkastu (slika 1). Na prerezu zaraženih gomolja koji su veličinom značajno manji od zdravih ističe se smeđa promjena boje žilnog staničja s nekrotičnim promjenama unutrašnjeg tkiva (slika 2). Najdrastičnije su promjene kod prerade krumpira u čips i „pommes frites“. Išarane tamne poprečne pruge kao na zebrama, po čemu je bolest dobila ime „Zebra chip”(slika 3). gomoljima i specifičnom vrstom lisne buhe koja napada krumpir i rajčicu: Bactericera (syn. Paratrioza) cockerelli (Hemiptera: Psyllidae).
Značajne ekonomske štete u poljima krumpira zabilježene su na području Sjedinjenih Američkih Država, Meksiku, središnjem dijelu Amerike (Gvatemala, Honduras, Nikaragva) i Novom Zelandu. Bolest krumpira „Zebra chip“ je sporadično bilježena sve do 2004. godine, a naknadno su štete na nekim po – dručjima devastirajuće, naročito pri uzgoju krumpira za preradu. Sve do 2008. godine uzročnik bolesti je bio nepoznat. Tada su istraživanja provedena u Sjedinjenim Državama i Novom Zelandu potvrdila novu, do tada nepoznatu vrstu bakterije nazvanu imenom „Candidatus Liberibacter solanacearum“. Najsličnija je destruktivnom uzroku propadanja agruma u Aziji, Africi i Americi, a nove vrste „liberbakterija“ su smještene u žilnom staničju floema. Ne mogu se uzgajati na hranjivim podlogama i ubrajamo ih u Alphaproteobacteria grupu. Sa zaraženih na zdrave biljke prenose se pomoću lisnih buha.
Ostale biljke domaćini nove bolesti
Poznato je da štetna vrsta „Candidatus Liberibacter solanacearum“ napada i druge biljne vrste iz porodice „pomoćnica“ (Solanaceae). Rajčicu, papriku, patlidžan, „tomatilo“ (Physalis), „tamarilo“ (Solanum betaceum) i nekoliko korova iz navedene botaničke skupine. Nakon 2010. dokazano je da nova bolest napada i mrkvu u području sjeverne Europe (Finska, Norveška, Švedska). Prijenos pomoću mrkvine lisne buhe Trioza apicalis i sredozemnoj regiji (Španjolska i Kanarsko otočje). Prijenos pomoću vrste Bactericera trigonica) (zabilježene štete na mrkvi u Europi 100%.
Godine 2012. dokazana je pojava ove bolesti na celeru u Španjolskoj. Smatra se da temperature zraka imaju značajan utjecaj na razvoj bolesti krumpira „Zebra chip“. Pri čemu se optimalne dnevne vrijednosti smatraju 27-32°C. Pri višim dnevnim temperaturama (32-35° i 35-40°C) bolest se nakon umjetne inokulacije nije razvijala na pokusnim biljkama krumpira. Opasnost od širenja – Europska i mediteranska organizacija za zaštitu bilja (EPPO) zbog porasta ekonomskih šteta u svijetu od nove bolesti krumpira „Zebra chip“ promijenila je status uzročnika „Candidatus Liberibacter solanacearum“ i njenog prirodnog širitelja (vektora) krumpirove lisne buhe (Bactericera cockerelli) s Alert na A1 listu karantenskih organizama.
Uzgoj krumpira i rajčice smatra se ekonomski značajnim na području Europske unije. Trenutno je vrlo malo iskustva s mjerama suzbijanja ove bolesti. Smatra se da će u skoroj budućnosti selekcijom biti kreirane tolerantnije sorte krumpira. Mjere primjene sredstva za zaštitu bilja trebalo bi usmjeriti suzbijanju prirodnih širitelja bolesti – krumpirove buhe. VAŽNO: U uzgojnim područjima krumpira (rajčice, paprike, mrkve i celera) treba provoditi redovite zdravstvene preglede biljaka i uvezenog sadnog materijala (sjemenskog krumpira)! Osim simptoma koji se navode kod bolesti „Zebra chip“ potrebno je u polju i plastenicima tražiti moguću prvu pojavu krumpirove lisne buhe.
